Zagrebačka glumica Ana-Marija Percaić (32) ovu će jesen pamtiti po posebno dirljivim, emotivnim trenucima koje je doživjela i u profesionalnom i u privatnom životu. Osim što je na “Bobijevim danima smijeha” nedavno nagrađena za najbolju žensku ulogu (u predstavi “Tajkuni” glumačke družine Histrion), do suza ju je ganuo povratak davno nestalog kućnog ljubimca. Naime, dok je ljetos plovila južnim Jadranom i s glumačkom družinom igrala “Tajkune”, primila je neobičan poziv iz veterinarske stanice u Crikvenici. Javili su joj da se kod njih nalazi pas na čijem su čipu očitali njezino ime te da je u jako lošem stanju, potpuno iznemogao, bez dlake i pun rana. Potpuno šokirana, začudila se kako je moguće da je kućna ljubimica, mješanka Neda, koju je preko ljeta povjerila na čuvanje sestri svojeg dečka, glumca Hrvoja Klobučara - uopće završila u Crikvenici. No kada se malo pribrala, shvatila je na koga se odnosi opis: star, velik i bez dlake.
- Bila je to moja Bhu, njemačka ptičarka, koju su nam ukrali prije deset godina iz vrta obiteljske kuće u Velikoj Gorici. Veterinar mi je rekao da je pas nađen posve iznemogao te da su krađe lovačkih pasa česta pojava, a da ih lovci, nakon što im više nisu od koristi, ostave u šumi. Naša Bhu pronađena je blizu jednog supermarketa u Novom Vinodolskom - govori glumica, koja je veterinara u Crikvenici zamolila da se još dvadesetak dana brinu za Bhu i pomognu joj oporaviti se dok ona ne završi turneju i siđe s broda.
Istodobno sretna i duboko potresena, ostatak turneje provela je razmišljajući kako je moguće da lovačkom psu deset godina nitko nije očitao čip te da pas nije bio kod veterinara. Vrativši se s turneje, sjela je u auto i krenula u Crikvenicu, sama jer su joj i roditelji i dečko imali drugih obveza. Strahovala je hoće li je Bhu uopće prepoznati i je li dovoljno snažna za putovanje i povratak kući.
- Prije nego što sam se parkirala ispred azila gdje je bila na čuvanju, suze su mi krenule same od sebe. Kako sam ušla u zgradu, doveli su je pred mene, ja sam joj tepala i zvala je po imenu, a ona je samo stajala i tupo me gledala. Trebalo joj je pet minuta da me prepozna, i onda je u trenu postala ona moja mala Bhu, dogegala mi se u zagrljaj, mahala repom, cvilila... Imala sam osjećaj kao da mi želi reći što je sve u tih dugih deset godina proživjela. Svi smo se rasplakali, i ja, i veterinar, i čuvari u azilu, jer rijetko koja slična priča ima sretan kraj. Ne znajući kakve je sve traume proživjela, brinulo me hoće li krenuti za mnom i hoće li ući u auto. No iznenadila me: čim sam otvorila vrata, skočila je na stražnje sjedalo, umirila se i u vožnji spokojno zaspala. Danas ponovno živi u Velikoj Gorici s mojim roditeljima i ne miče se od mog tate. Oporavila se, narasla joj je dlaka, a kada me ugleda, veselju nema kraja - priča Ana-Marija Percaić, koja je tako drugi put spasila svoju Bhu.
Naime, dok se vozila velikogoričkom cestom prije jedanaest godina, pred nju su istrčala dva štenca i kako je naglo zakočila da ih ne pregazi, umalo je izazvala sudar. Nije mogla ostati ravnodušna prema tim preslatkim napuštenim bebama pa ih je ponijela kući. Štenca je ubrzo udomila, dok ženkicu nitko nije želio pa je ostala u obitelji - do nesretne krađe. - Nije mi jasno kakvi to ljudi otimaju pa potom bacaju pse u šumu ili na ulicu. Kada su nam ukrali Bhu, prijavili smo to policiji, ali nam je rečeno da ćemo je teško pronaći. Neopisivo sam sretna što je ponovno s nama i što će barem stare dane provesti okružena ljubavlju - kaže glumica.