Zagrebačka glumica Petra Svrtan koja u dobi od 27 godina tumači lik djevojčice Dorothy u predstavi ZKM-a ‘Čarobnjak iz Oza’, otkriva kako se bori s poremećajem prehrane, tko joj je u tom procesu najviše pomogao i zašto uvijek ujutro, nakon što se probudi, opet - prilegne
Koliko ste puta gledali film ‘Čarobnjak iz Oza’?
- Sigurno desetak. To je film koji se uvijek može iznova pogledati i u njemu pronaći neke nove slojeve. O toj priči i njezinim psihološkim dubinama razgovarala sam čak i na terapiji!
Sanjate li i vi, poput Dorothy, o mjestu na kojem ne postoje problemi?
- Voljela bih da mi pandemija ne odgodi dvije skore premijere - ‘Čarobnjaka iz Oza’ i Moruzgvinu komediju ‘Jel’ tako, Zorane?’ Želim da virus nestane iz naših života.
Koja vam je najdraža bajka iz djetinjstva?
- Obožavala sam kad bi mi baka pričala ‘Carevo novo ruho’ jer bi svaki put dodala neki smiješni detalj. Inače volim mračne bajke, u kojima se često susrećemo s mračnim dijelom sebe pa pritom propitkujemo najdublje dijelove svoje duše.
Je li vam u liječenju od poremećaja prehrane pomoglo to što ste o tome javno i otvoreno govorili?
- Izuzetno mi je pomoglo, ali otvorila sam se tek nakon što sam krenula na put prema izlječenju. Mislim da o problemima treba govoriti otvoreno i stalno jer tako pomažemo onima koje je sram i koji se boje suočiti sa svojim poremećajima.
A koliko vam je u tome pomogla psihoterapija?
- Kroz taj komplicirani proces ne bih mogla proći bez psihoterapije. Svakome je preporučujem, ali bez lažne nade - terapija ne nudi gotova rješenja, već zahtijeva veliki angažman i puno rada na sebi.
Jeste li se uspjeli riješiti svojih demona?
- Nikad se ne riješimo svojih demona, oni su uvijek dio nas. Naš mrak je uvijek s nama poput sjene, a cilj je da se s njim sprijateljimo. Jer mi smo sve - i mračni i teški, i lagani i zvjezdani.
Čitajte i: Mlada glumica prvi put o godinama patnje: 'Gladovala sam, iscrpljivala se, izgubila mjesečnicu'
Jeste li danas zadovoljni svojim izgledom?
- Izgled mi nije važan jer mislim da je to subjektivna kategorija. Ali ponekad se teško nositi s društvom i okolinom koji vrijednosti mjere kroz vanjštinu. To bi se trebalo mijenjati.
A svojim samopouzdanjem?
-Trenutačno jesam, ali svaki dan se suočavam s novim izazovima. Povremeno padnem, ali se brzo dignem. Znam da je to ljudski.
Koji su vaši najveći strahovi?
- Da se mojim voljenima dogodi nešto loše i da nestanu iz mojega života. Bojim se potresa, klimatskih promjena, prirodnih katastrofa...
Kako punite baterije?
- Na moru. Gledanjem u more, plivanjem, solju, suncem i bilo kakvom vodom. Čitanjem, gledanjem omiljenih serija, u prirodi, u šumi, na sceni, u šetnji s mojim psom Ferdom, na druženju s ekipom… Čovječe, pa ja stalno samo punim baterije!
Kako započinjete dan?
- Popijem čašu vode i onda opet legnem u krevet - da se odmorim od spavanja. A onda slijedi dobar doručak i šetnja sa psom.
Što smatrate svojom najvećom manom?
- Veliki sam kampanjac i sve obavljam u zadnji čas. Gotovo je apsurdno koliko odgađam obaveze, a sve ih znam unaprijed. Ali, nema pomoći.
Da niste glumica, čime biste se bavili?
- Bila bih terapeutkinja, psihoterapeutkinja, psihologinja... Voljela bih pomagati ljudima. Ali uvijek i u svim životima željela bih se baviti glumom jer mi je to genijalan posao.
Čitajte i: Dana Budisavljević otkrila nam svoje najveće mane, ali i kakva je kad se zaljubi
Bez čega ne izlazite iz kuće?
- Bez boce vode i nečega za prigristi. Jer kad si gladan, nisi svoj!
Na što biste potrošili posljednji novčić?
- Na svog psa i na knjige.
Koliko biste mogli izdržati bez mobitela?
- Ljeti na njega zaboravim. Stoji mi uvijek u ladici, bešuman, i obožavam taj osjećaj slobode. Inače mobitel mi je uvijek na zujanju jer ne podnosim pomisao da se moram javiti iste sekunde kada me netko nazove.
Imate li neki skriveni talent?
- Odlično kuham i šaptačica sam psima.
Što najradije kuhate?
- Radim odličan gulaš, tuna steak i losos u pacu od senfa, naranče i meda. I batat na sto načina.
Po čemu ste tipični bik u horoskopu?
- Hedonistica sam u pravom smislu te riječi. Više volim leć’ nego Boga vidjet, pojest, popit, pošalit se!
Aktualno pitanje: S obzirom na to da je u zagrebačkom potresu stradala zgrada u kojoj živite, što mislite o brzini i načinu na koji se vodi obnova?
- Mislim da je stanje kaotično, da su ljudi očajni, a obnova je spora ili nepostojeća. Najveći problem je ogromna birokracija, ali čini mi se da se s promjenom vlasti u gradu počelo nazirati svjetlo na kraju tunela. Trebali bi olakšati i pojednostaviti stvari jer smo svi već dovoljno propatili.