Fotograf David Bailey na sceni je zabljesnuo burnih šezdesetih godina kad je smjelo i drukčije pogledao kroz svoj objektiv, opirući se tada ustaljenim pravilima, te unio duh novog vremena u modnu i portretnu fotografiju koja nakon toga više nikad nije bila ista. Pritom je pretvorio mnoge manekenke u zvijezde, slavnima koje je fotografirao dao je dodatni status, a i sam je stekao popularnost ravnu onoj njegovih modela.
Od tih ranih dana, kad su mu Jean Shrimpton i Penelope Tree bile muze, a glumac Michael Caine mu postao prijatelj, pred Baileyjevim su se fotoaparatom tijekom godina izredala imena kao što su Andy Warhol i Salvador Dali, Anjelica Huston i Kate Moss, Tony Blair i Jimi Hendrix, Bill Gates i Nelson Mandela, Beatlesi i engleska kraljica koju je na snimanju nasmijao; fotografije je objavljivao u najuglednijim časopisima kao što su Vogue, Elle i Glamour i iza sebe ima bezbroj naslovnica - ovog ljeta objavio je svoju 99. za britanski Vogue - te više od dvadeset samostalnih izložbi u poznatim svjetskim galerijama, kao i nekoliko dokumentarnih i igranih filmova.
Istinska umjetnička djela
Njegovi ikonički portreti, uglavnom snimani na praznoj, bijeloj pozadini koja dopušta osobnostima modela da dođu do punog izražaja, istinska su umjetnička djela kojima je posvećeno dvadesetak monografija, posljednja objavljena lani u raskošnom izdanju Taschena.
A ovih dana je Bailey, koji je u siječnju napunio 81 godinu, objavio autobiografiju pod naslovom “Look Again” (Pogledaj opet) u kojoj duhovito i živo opisuje uspon iz radničke četvrti u kojoj se rodio do razigrane londonske scene 60-ih godina prošlog stoljeća koju je na neki način pomogao stvoriti slaveći svojim portretima njezine najvažnije sudionike, poput Micka Jaggera ili Twiggy, a istodobno i sam u njoj sudjelovao, ne samo kao umjetnik nego i kao neodoljivi zavodnik koji je obilato iskorištavao novostečene seksualne slobode i navodno spavao sa svakom ženom koja mu je stala pred objektiv.
Nezadovoljni roditelji
Redatelj Michelangelo Antonioni čak je prema njegovom razuzdanom životu snimio film “Blow-Up”, premda Bailey nikad nije bio oduševljen Davidom Hemmingsom u glavnoj ulozi fotografa.
- Ne znam zašto nisu uzeli Terencea Stampa. On nije tako slinav kao Hemmings i barem je iz East Enda, kao i ja - prigovarao je Bailey.
Rodio se u siječnju 1939. u East Endu, gdje je proveo djetinjstvo u skučenom stančiću bez zahoda uz nezadovoljne roditelje Berta i Gladys koji se vjerojatno nikad ne bi vjenčali da on nije bio na putu.
- Otac nikad nije bio kod kuće. Sve mu je išlo na živce, posebno majčin brat Artie koji je živio s nama, a bio je gay. Ocu je to bilo nepodnošljivo. Bio je pravi tip iz East Enda, mario je samo za piće i žene i jedino se tome posvećivao - sjeća se Bailey. Otac ih je ubrzo napustio, majka mu govorila da od njega ništa neće biti, a u školi su mu svaki dan ponavljali da je glup pa se bavio isključivo crtanjem i od školovanja odustao sa samo 14 godina; tek kad mu je bilo 30 dijagnosticiran mu je težak oblik disleksije.
Prva 'fotografija'
No, iz tog turobnog djetinjstva ostala mu je strast za vizualnim i uspomena na možda prvi trenutak kad je prepoznao žensku ljepotu. Jednog poslijepodneva 1948. majka i teta Dolly povele su ga u središte Londona, u robnu kuću Selfridges gdje su isprobavale haljine koje si nisu mogle priuštiti da bi ih poslije same po sjećanju pokušale sašiti kod kuće. Majka je navukla jednu haljinu u Diorovom stilu i zavrtjela se oko sebe, a u protusvjetlu iz izloga ocrtala joj se silueta - i devetogodišnji Bailey kao da je u sebi snimio prvu fotografiju.
Nakon različitih bezveznih poslova, Bailey se napokon 1958. zaposlio kao pomoćnik fotografa, a prilika mu se otvorila kad je u veljači 1960. uredništvo Voguea, dotad namijenjenog isključivo imućnijima, shvatilo da se časopis mora pomladiti, i po godinama i po klasnoj pripadnosti, ako želi privući nove čitatelje. Stoga su se obratili Baileyju koji je predstavljao novo vrijeme: izrastao iz više nego skromnih okolnosti, osvajao je sve oko sebe talentom i šarmom, ali i drskošću onih koji nemaju što izgubiti.
Brak za brakom
Bailey se tad upravo prvi put oženio, s tipkačicom Rosemary Brambley, i isprva je odbio ponudu, ali iz Voguea su bili uporni pa je na kraju pristao jer, kako je objasnio, ne možeš dovijeka odbijati priliku da po cijele dane fotografiraš zgodne cure u haljinama.
- Ali uvijek sam znao što mi je zadatak u Vogueu i ostalim modnim časopisima: da prodajem haljine. A mene nije zanimala moda. Mene su zanimali ljudi - rekao je Bailey.
Kad je na krovu redakcije Voguea upoznao tad 17-godišnju Jean Shrimpton, smjesta ga je osvojila i počela je suradnja koja je obilježila to razdoblje i zacrtala prepoznatljiv Baileyjev stil. Ona je ubrzo postala najbolje plaćeni model na svijetu, a on jedan od najtraženijih fotografa.
- Nas dvoje stvorili smo jedno drugo - rekao je jednom Bailey, a njihov je odnos prerastao u mnogo više od profesionalnog pa je Bailey ostavio suprugu da bi bio sa svojom muzom.
- Ionako se nisam dobro slagao s Rosemary. Bila je uvijek histerična i ljuta i ljubomorna na sve - piše Bailey, dok je Jean zahvalno tvrdila kako ju je on naučio svemu što zna te objasnila kako nije samo ona pala na njegov zavodnički šarm.
- Njega vole žene, homoseksualci, djeca i životinje. Obožavaju ga i majke. Svima je drag, osim očevima - govorila je Jean, čiji otac farmer je jasno pokazao što misli o Baileyju kad ga je dovela na imanje: zaprijetio mu je puškom pa se fotograf morao skrivati u sjeniku. Otac je vjerojatno ispravno naslutio da Bailey nije baš idealan partner za njegovu kćer jer je uvijek imao još nekoliko žena sa strane.
- Nisam samo izgubio ljubavnicu, nego i muzu, i to mi je slomilo srce. Ali tad sam jedini put dopustio da mi se to dogodi. Poslije sam bio mnogo čvršći - piše Bailey.
Catherine Deneuve upoznao je pred kraj snimanja filma “Odvratnost” kad je redatelj Roman Polanski nagovorio Baileyja i francusku glumicu da snime seriju fotografija za Playboy.
Baileyju se Deneuve na prvi pogled nije svidjela; preniska je i mrvicu predebela za mene, rekao je Polanskom, ali ovaj je bio uporan i Bailey je na kraju pristao, a onda je, dok je fotografirao glumicu u njezinom pariškom stanu, među njima odjednom proradila snažna kemija i samo mjesec dana poslije, u kolovozu 1965., vjenčali su se u matičnom uredu u Londonu; kum je bio Mick Jagger.
Sudbonosni događaj
Deneuve se malo zgrozila kad se doselila k Baileyju u kuću u Primrose Hillu gdje je držao ravno 60 papiga, ali njoj je ionako baza bila u Parizu gdje je njezin sin išao u školu, a Baileyju se tamo nije dalo boraviti jer nije znao francuski.
Priča je zapravo završila u ljeto 1967. kad je Catherineina sestra Françoise Dorleac izgorjela u autu u strašnoj prometnoj nesreći.
- Nakon Françoiseine smrti, Catherine se promijenila i rijetko sam je viđao. Bili smo i dalje prijatelji, ali živjeli smo u različitim zemljama - piše Bailey. Par se konačno rastao 1972. kad je Deneuve nazvala Baileyja iz Pariza i rekla mu: - Eto, sad možemo biti ljubavnici.
Nova mu je muza postala 17-godišnja Penelope Tree. Kad je jednom došao po nju, njezina majka pokušala mu je zalupiti vrata pred nosom, ali Bailey je gurnuo nogu u vrata i rekao joj: - Budite sretni, mogao je doći netko iz Rolling Stonesa!
S Penelope je radio pet godina, ali onda je odbacio jer se udebljala, patila od bulimije i depresije, a k tome su joj ten uništile akne. Nakon što se rastala od Baileyja, uhitili su je zbog posjedovanja kokaina.
Sam Bailey bio je veliki protivnik svih vrsta droge, a u to doba je prestao i piti jer je shvatio da si ne može priuštiti da bude mamuran jer mora raditi. Njegova sljedeća supruga, manekenka Marie Helvin, s kojom se vjenčao 1975., do danas je zahvalna Baileyju što ni njoj ni njezinoj prijateljici Jerry Hall nije dopustio da se odaju drogama i alkoholu, koji su tada harali modnim svijetom i uništili mnoge karijere. No, brak ipak nije potrajao; par se rastao 1982. kad je Jerry Hall otkrila Marie da je muž vara s 24 godina mlađom manekenkom Catherine Dyer.
Oboje su se iznenadili
Bailey i Catherine upoznali su na snimanju na otoku Skye, a on joj je glatko rekao da su mu strasti fotografija, papige i pi..a, ne nužno tim redom. To je izgleda nije šokiralo, ali baš kao i Deneuve, zgrozila se kad je došla u njegovu kuću i otkrila da je puna papiga i mačjeg izmeta ispod kreveta. On se pak iznenadio kad je doznao da je ona trudna.
Vjenčali su se 1986. te dobili troje djece - prvo kćer Palomu, zatim sinove Fentona pa Saschu, ali podizala ih je uglavnom Catherine sama, u kući koju je Bailey kupio kraj Dartmoora, a Bailey u knjizi iskreno piše: - Moj stav prema braku i djeci jest da to nema veze sa mnom. I nisam dopustio da mi se ispriječe na putu. Znate kako kažu, kolica u predsoblju su kraj kreativnosti.
Unatoč takvim izjavama, Bailey je očito nešto dobro napravio i kao otac i kao muž. Djeca su ispala sasvim u redu, bave se fotografijom i umjetnošću, a Bailey i Catherine su i dalje u braku. I on se ne žali, naprotiv.
- Imao sam sreće. Sve u svemu, radio sam samo od svoje petnaeste do osamnaeste godine, kad sam otišao u vojsku. Odonda nisam radio ni dana. Zaje..vao sam se sa slikarstvom i fotografijom, reklamama i filmovima. Odlično sam se proveo, a uvijek sam bio okružen najljepšim ženama na svijetu. Ne mogu se požaliti. Kad odem pred sv. Petra, reći ću mu, hvala, htio bih se vratiti.