Premda je u braku s profesionalnim chefom Josipom Jukićem, zahvaljujući natjecanju u RTL-ovom showu Tri, dva, jedan kuhaj! titula najbolje kuharice pripala je njegovoj supruzi Ivani. Predavačica u srednjoj školi u Zaboku i njezin televizijski partner, Španjolac Juan Francisco Sanchez Garcia, pobjednici su devete sezone popularne emisije.
Na trofej, koji krasi policu dnevnog boravka u kući Jukićevih u Donjoj Pušći, posebno su ponosni suprug i njihova djeca, sinovi Mata (11) i Stipa (5) te kćeri Tena (9) i Ana (3).
"Bilo je i primjedbi žirija, i to na jela koja radim najčešće! Štrukle su bile daleko od onih kakve pravim doma, a purica s mlincima pravi fijasko", kaže Ivana Jukić, koja je nakon finalne večeri ekipu i domjenak napustila prva, kako bi što prije stigla kući. Iako je već prošlo deset sati, djeca su bila budna. Suprug Josip, s kojim je u braku od 2010., iz Opatije je stigao kasno poslijepodne pa je klincima pomagao da mami pripreme doček.
"Napravili su crvene palačinke, izrezali ih u obliku srca, složili ih te ispisali svoja imena i “Mama, volimo te!” Kad sam to vidjela, bila sam još sretnija što smo Juan i ja pobijedili", govori Ivana.
Teški trenuci
U tom je trenutku, u zagrljaju svojih najdražih, nakratko zaboravila na sve probleme i teškoće kroz koje je prošla od studija na Fakultetu za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu u Opatiji, koji je 2008. završila uz stalni posao, potom brojne selidbe, privremeno odvajanje od 11-mjesečne Tene koju su, iako ju je još dojila, morali ostaviti kod njezinih roditelja zbog posla na Hvaru, pa golemu traumu u splitskom rodilištu tijekom rađanja trećeg djeteta, koju, kaže, nikada neće zaboraviti te depresiju s kojom se bori posljednjih godinu dana.
"Isprva nisam bila svjesna o čemu je riječ. Uvijek sam puno radila, posao jest stresan, no nikad mi ništa nije bilo teško. Odjednom, preko noći, dogodilo se da djeci trebam dati doručak, ali nisam u stanju. Znala sam da moram ustati iz kreveta, ali nisam imala snage. Pa bih se iznenada rasplakala. Nije bilo razloga, ali nešto me svako malo tjeralo na dug i neutješan plač. Nisam imala snage uzeti čašu i oprati je. Naša Tena, koja je iznimno senzibilna, prva je primijetila da se sa mnom nešto čudno događa. Preko dana bih zaspala na trosjedu, a kad bih se probudila, sve je bilo pospremljeno. No, onda sam bila još nesretnija, jer Tena ide u drugi razred i nije na njoj da se brine za kućanstvo. I suprug i ja odgajamo ih da imaju radne navike, ali ne da rade umjesto nas", nastavlja Ivana, dodajući da je tada uvidjela koliko joj nije dobro. I da stanje koje je pripisivala premorenosti nije prolazno jer se pogoršava.
Nije željela da joj bude još lošije pa je o svemu razgovarala s bliskim ljudima te potražila pomoć psihologa i psihijatra. Uz psihoterapiju, propisali su joj i lijekove koji su je uplašili više nego dijagnoza depresije.
"Od lijekova protiv anksioznosti i antidepresiva osjećala sam se tupo, a to nisam željela. Htjela sam opet biti sretna, a lijekovi su samo zatomili osjećaj tuge i nezadovoljstva koje sam nosila u sebi. Sigurna sam da mnogima pomažu, no odlučila sam depresiju pokušati pobijediti na drugi način. Bila sam svjesna da nije riječ samo o meni nego o djeci, suprugu koji je od prvog dana bio uz mene, slušao me, pomagao, tješio. Da bismo svi bili sretni, moram i ja biti sretna, a ne poput zombija", naglašava Ivana.
Čitajte i: Zagrebačka glumica je svjesno riskirala vlastito zdravlje kako bi život spasila neznancu
Ništa ne traje zauvijek
Neprestano si je ponavljala da ima ljudi kojima je mnogo teže nego njoj, bore se s mnogo gorim stvarima, a ipak idu dalje. Pa kako? Nije nalazila odgovor i to joj je povećavalo osjećaj krivnje - zašto nisam sretna i zadovoljna, a imam sve? Lijekove i psihoterapiju je odbacila, a uz supruga, najviše je razgovarala s tetom.
"Važno je osvijestiti da ništa ne traje zauvijek, znati da će ono što vas muči proći, koliko god se čini teško, bezizlazno. Proces vraćanja samopouzdanja, ljubavi prema sebi i unutarnje radosti nije nimalo lak niti kratkotrajan. Teta mi je neprekidno ponavljala da razmišljam o blagoslovima koje imam - divnog muža i djecu, kuću koju smo kupili 2018. i u njoj stvorili topli dom... Sve sam ja to znala, ali nešto je u meni bilo jače, nikako se nisam mogla riješiti bezvoljnosti, beznađa. Upadate u ambis, stalno se preispitujete. Bolje sam, no još osjećam da nisam napravila dovoljno. Nezadovoljna sam sa sobom, uvijek mislim da sam mogla i morala više. Sama sebi stvaram pritisak", govori Ivana Jukić, koja je jednu od bitaka protiv depresije dobila i zahvaljujući sudjelovanju u showu.
Čitajte i: Dwayne Johnson progovorio o depresiji: ‘Traženje pomoći je naša supermoć‘
Kuhanje voli od malih nogu
Naime, Ivana obožava kuhati. Još kao djevojčica u rodnim Krapinskim Toplicama najviše je vremena provodila uz mamu i bake, obje vrsne kuharice - tatina majka, od koje je naučila raditi vrhunske štrukle, bila je kuharica u hotelu, a mamina, koja je radila Ivani najdraže varivo od krastavaca, u župnom dvoru pa im je kuća uvijek mirisala po finim domaćim jelima. Ivanina je mama pak radila sjajne bučnice, štrudle s repom, jabukama...
"Željela sam u školu za kuhare, no roditelji, koji su imali veliku trgovinu s mješovitom robom, htjeli su da nastavim posao. Tako sam maturirala u srednjoj komercijalnoj školi i zaposlila se na recepciji hotela. Uz rad sam završila studij, postala menadžerica, ali strast prema kuhanju je ostala", napominje Ivana, čiju su ljubav primijetili i tijekom staža koji je odradila u opatijskom hotelu.
Brzo je postala asistentica za hranu i piće, a kad je njezin šef pred početak sezone otišao, radila je i njegov posao menadžera.
"To je jedino razdoblje kad nisam imala vremena za kuhanje. Traumatična godina u kojoj sam mnogo naučila u hodu i iz grešaka i suludog radnog tempa", prisjeća se Ivana. Tada je upoznala i sadašnjeg supruga, koji je u istom hotelu dobio posao kuhara. Zaljubili su se, a dvije godine kasnije vjenčali. Postali su roditelji, a nakon Opatije Josip je radio na Cresu, pa u elitnom restoranu u Zagrebu. Potom su se oboje zaposlili u Hvaru, misleći tamo i ostati. No, zaključili da je na kopnu sigurnije i kupili su kuću u Donjoj Pušći.
Čitajte i: Zagrebačka glazbenica Ivana Lulić o dugotrajnoj borbi s depresijom: ‘Život je opet lijep‘
"Tada sam ostala trudna četvrti put. Josip je bio sa mnom na sva tri porođaja, no nakon traume u Splitu, na porođaj sam odlučila ići u bolnicu tek kad dobijem zadnje, učestale trudove. Josip je bio na Hvaru pa je uz mene bila sestrična, inače dula. Kad su krenuli zadnji trudovi, rekla sam joj da zove hitnu jer sam osjetila da je beba krenula van. Tako je naša Ana rođena na trosjedu u boravku, za 20 minuta. Hitna je došla brzo, liječnik je završio porođaj i obje su nas odvezli u bolnicu", otkriva Ivana. Nakon tri dana puštena je kući gdje je bila sama s djecom. I njezina i Josipova familija su joj pomagali, no nitko nije mogao biti uz nju stalno, a suprug je došao tjedan kasnije.
Nije razmišljala o pobjedi
"Teško je biti neprekidno doma sam s četvero djece, pogotovo kad ste naučili danonoćno raditi. Obožavam svoju djecu, svaki trenutak provedem s njima. Kao da sam izgubila dio sebe, osjećala sam se nepotpuno i neostvareno. I to nije lako. Lomi vas. Imamo veliku familiju, stalno je netko dolazio, ali, u konačnici, ipak sam bila sama. Željela sam promijeniti svakodnevicu. I kad sam vidjela reklame za show, prijavila sam se. Nisam razmišljala o pobjedi, bilo mi je važno biti tamo, raditi ono što volim i pokazati da to što volim radim dobro. Kao da sam predosjećala da će mi ta promjena dati vjetar u leđa da se lakše izvučem iz ralja depresije", iskrena je Ivana, dodajući da je uživala u svakom trenutku showa.
Klince bi ujutro odvezla u vrtić i školu i u devet ujutro već je bila u Zagrebu, u studiju na snimanju.
"Dobro sam podnosila i kritike i pohvale žirija. Pobjeda me razveselila, no, sreća što smo Juan i ja na tronu trajala je kratko. Doma sam opet samo mama, mora biti skuhano, oprano, pospremljeno. Brzo sam se vratila u stvarnost, ali zadovoljnija, ispunjenija jer sam intenzivno radila nešto što zaista volim. Mobitel mi stalno zvoni, mame iz vrtića i škole traže me recepte i prepoznaju me na ulici. Od ponedjeljka sam opet na nastavi, razvažam i skupljam djecu. Kod kuće nas čeka desetomjesečna Lu, bernski planinac, koja nas je osvojila na prvi pogled. Aktivna sam na Instagramu, a uskoro ću pisati i blog o izazovima majčinstva. Depresija i ja još ratujemo, ali dobivam bitku po bitku - kuhača, posao, suprug i djeca moje su najjače oružje".
U novom broju Glorije, koji dolazi i u limitiranoj ediciji s posebnim izdanjem Delicija, donosimo i ove teme:
- GWYNETH PALTROW Toksično wellness carstvo
- SPECIJAL: ZDRAVLJE OČIJU
- SUSIE CAVE Vampiričin stilski dnevnik
- MOJA OAZA: ANA RADIŠIĆ Omiljeni studio TV voditeljice
- KUHINJA: GENKA GEORGIEV Slasne bugarske salate
- PUTOVANJE: OD HRVATSKE DO TURSKE Pustolovina života Slavena Škrobota
- FELJTON: NICOLAS CAGE Usponi i padovi holivudskog feniksa