Obitelj mu je na prvom mjestu pa glumac Amar Bukvić (37) svaki slobodan trenutak iskoristi za vrijeme s djecom, sinom Amanom koji će idućeg mjeseca proslaviti 4. rođendan i 9-mjesečnom Amal, te suprugom Almom Vukičević Bukvić (31). Trenutačno dane provodi na probama za premijeru nove predstave "Kiklop", a završava i još jedan u nizu obiteljski projekt zbog kojeg je posebno sretan.
Nedavno ste završili sa snimanjem filma "Djeca sa CNN-a" na kojem ste radili s ocem Amirom Bukvićem i sa sestrom Aidom Bukvić. Kako izgleda jedan obiteljski dan na poslu?
- Tata je najprije napisao dramu za predstavu u Histrionima 2008. godine. To je nagrađivana predstava koju smo igrali stotinjak puta i tek je nakon toga napisao roman, a onda i scenarij za film s čijim smo snimanjem završili nakon godinu i pol. Moj otac, sestra i ja te Lejla i Edib Ahmetašević, koji je ujedno i direktor fotografije, smo producenti pa je zbog budžeta snimanje trajalo malo duže. Upravo zbog toga želim zahvaliti cijeloj ekipi na entuzijazmu, naša avantura je sada na pola puta i očekujemo da bi film mogao biti objavljen do kraja godine. S obzirom na to da nam ovo nije prvi obiteljski projekt, već smo navikli na zajednički rad. Ionako stalno govorimo o poslu jer je umjetnost dio našeg života.
Sa sestrom Aidom na premijeri predstave Konstalacije u studenome prošle godine
Čiju kritiku lakše prihvatite – očevu ili sestrinu?
-To su konstruktivne kritike i njihova riječ mi je najvažnija jer znam da se mogu u njih pouzdati. Mislim da mi je čak lakše nego kolegama jer se uvijek imam s kime posavjetovati.
Čiji savjet prije potražite u privatnom životu?
- Sestra i ja imamo odličan odnos, ali otac i ja smo posebno vezani. On mi je najbolji prijatelj pa mi njegov savjet zaista mnogo znači.
U seriji "Na granici" glumite stomatologa Domagoja koji je jedini glas razuma u kući Štiglić. Kako je u stvarnom životu – jeste li i kod sebe doma isto tako "glas razuma”?
- Ne bih rekao. Kod nas je glas razuma uvijek moja supruga Alma koja drži četiri zida naše kuće. Ona je organizator i logistika i drži nas sve na okupu.
Prije dvije godine na premijeri predstave Gospoda Glembajevi
Uz snimanje filma i serije, glumit ćete i u predstavi "Kiklop", koja će imati premijeru krajem veljače. Uz toliko obaveza, imate li vremena za obitelj?
- Veselim se toj predstavi i ulozi koju igram, ali i nama kao ansamblu. Premijera je 22. veljače u Gavelli pa sam kao i svaki put gotovo cijele dane u kazalištu. S obzirom na to trenutačno sam rijetko s obitelji pa iskoristim svaki trenutak koji mogu da provedem s njima. Stvarno se trudim biti otac – nekad je to teže, nekad lakše. Supruga nam organizira slobodno vrijeme pa idemo na izlete, a kroz tjedan dijelimo obaveze oko djece koliko god možemo. Vrijeme kad smo zajedno nam je dragocjeno.
Na premijeri predstave "Legenda o Svetom Muhli"
Uspijete li uz dvoje djece sa suprugom pobjeći nasamo?
- Ovdje moram nahvaliti mamu koja stvarno često uskoči pa uspijemo odvojiti vrijeme samo za nas. Mislim da je jako važno da se u odnosu ne izgubi veza između muža i žene. Moramo se podsjetiti da postojimo i mi, a ne samo djeca i to je ključno za očuvanje veze.
U lipnju ove godine proslavit ćete petu godišnjicu braka. Hoćete li slaviti?
- Uvijek se nekako podsjetimo tog stvarno posebnog dana. Na naš dan vjenčanja padala je kiša cijelo vrijeme, da bi izašlo sunce baš u trenutku u kojem smo trebali izgovoriti "uzimamo". Taj trenutak je bio gotovo filmski i rado se prisjetimo tog dana, a ja se potrudim da svaki put bude poseban.
Dan ljubavi posljednjih godina mnogi ignoriraju ili se furaju na "antivalentinovo". Kako ste ga vi proveli?
- Iako se trudimo sitnicama čim češće pokazivati ljubav, moja supruga je već naviknuta da svako Valentinovo imam predstavu "Pluća" u Teatru EXIT koja tradicionalno igra na Dan zaljubljenih.
Jesu li Amal i Aman slični ili potpuno različiti?
- Kad ih gledamo na fotografijama jako su slični izgledom, oboje su zaigrani i vrlo su bistra djeca. Njih dvoje se odlično slažu, odnosno Aman nije ljubomoran, nismo imali nikakvih problema, uvijek pita za sestru, a nedavno je bio i tužan jer na putovanje u Austriju Amal nije išla s nama.
U rujnu ove godine na zagrebačkoj špici
Podsjećaju li vas ponekad na sestru i vas kad ste bili klinci?
- Ne znam kakvi smo sestra i ja bili kad smo bili mali jer se ne sjećam, ali ako će imati ovakav odnos kakav mi imamo kad će biti odrasli – ja ću biti presretan.
Kako vaš sin reagira na kazalište?
- Aman gleda dječje predstave, a gledao je i "Kako misliš mene nema" u kojoj igram i to bez mojeg znanja. Naime, djed ga je doveo na predstavu i drugi dan sam mu bio jako čudan, ali već se sada naviknuo na to da me vidi na pozornici ili na televiziji. Inače u kazalištu provodi jako puno vremena, vodim ga sa sobom u Gavellu i tamo zaista uživa na sceni, među prolazima. Čini se da zaista vrijedi ona stara: "jabuka ne pada daleko od stabla".
Amar Bukvić sa sinom Amanom
Alma Vukičević Bukvić s malenom Amal
Cijela obitelj na okupu
Što je najljepše, a što najteže u obiteljskoj šetnji?
- Na kraju je sve lijepo. Ono teško nije ništa što i drugi roditelji nisu iskusili. Najteža je organizacija: uzeti kolica, dijete, voditi za ruku, pa nahrani, obriši, nosi, spusti... Sve isto kao i kod svih, ali navikne se čovjek na to, nisu to nikakvi problemi.
Imate li neki savjet svog oca koji ćete prenijeti na svoju djecu?
- Moj otac uvijek govori da je strpljenje najvažnije i da stvari nekako uvijek dođu na svoje mjesto. Volio bih kad bi moja djeca to usvojila, iako, moram priznati, ja još uvijek nisam. Želim sve sada i odmah, ali trudim se biti strpljiviji.