Nema tog životnog udarca s kojim se Anđa Marić danas ne može nositi. Da bi to postigla, morala je strmoglavo i duboko pasti. I to doslovno, jer su je problemi i životni porazi uslijed stresa odveli u bolest, a bolest natjerala da život uči ispočetka: psihički, mijenjanjem pogleda na sebe i svijet, i fizički, jer je, nakon što je oboljela od multiple skleroze, ponovo učila govoriti i hodati. S Anđom smo razgovarali ususret njezinom 41. rođendanu, a ona nam je, puna optimizma, ispričala kako danas svaki dan slavi život i sretno i ispunjeno gleda na budućnost.
Sedam je godina prošlo otkako se glazbenici i spisateljici Anđi Marić urušio brak s Primožem Dolničarom i počela borba za skrbništvo nad sinom Gašperom. Svijet joj se srušio početkom 2013. kad je na ljubljanskom sudu skrbništvo pripalo ocu: sina je smjela viđati svaki drugi vikend. Anđa se tada nije predala te je uložila žalbu na presudu, koju je dobila krajem 2015. kada je skrbništvo nad sinom naposljetku pripalo njoj.
Anđino je zdravlje u međuvremenu stradalo od dugotrajnog stresa te joj je prije pet godina dijagnosticirana multipla skleroza, upala moždane ovojnice zbog koje joj je oštećena motorika.
Teško je zdravoj osobi uopće i zamisliti se u situaciji da joj liječnik izgovara: 'Imate autoimunu neizlječivu bolest'. No, upravo bolest je, često je govorila i u svom blogu pisala Anđa, promijenila njezin život – nabolje, koliko god to mnogima paradoksalno zvučalo. Liječenje je počela promjenom načina razmišljanja i ljubavlju prema sebi, psihoterapijama, pisanjem, vježbanjem, odlučno rekavši NE lijekovima i kemiji te je dan po dan otkrivala alternativne načine liječenja koji uključuju i zdravu prehranu. I postigla je više od najsmjelijih predviđanja!
'I dalje se borim i neću se predati i nije me briga što netko misli o mojim načinima liječenja jer sam s obzirom na tešku dijagnozu s još težim predviđanjima, postigla mnogo. Danas sam sama sebi najveći liječnik, nemam više neku strogo propisanu terapiju. Iz dana u dan se trudim raditi nove stvari. Osvijestila sam da ću jedino tako opet sve moći raditi kao i prije bolesti. Nevjerojatno je koliko ljudi susrećem, koji mi prilaze i govore da se nakon ovakvih bolesti mogu vratiti sve funkcije mozga. Prije nekoliko dana prišao mi je jedan gospodin na tržnici koji mi je rekao: 'Anđa, prije tri godine sam imao moždani udar i čak sam ostao nepokretan. Sve sam ponovo naučio, i govoriti i hodati, pogledaj me sada, opet sam tu, opet radim, prodajem, a to nije lagan posao. Drži se Anđa, i ti možeš potpuno ozdraviti', ispričala nam je Anđa u jednom dahu i dodala da joj ovakvi pozitivni primjeri pomažu u svakodnevnom ustrajanju.
Na tom putu Anđi pomaže i pisanje bloga, ali i književni rad. 'Pisanje me spasilo od ludila. Naime, nekoliko puta u šest godina izgubila sam skrbništvo nad sinom Gašperom (iako to nikad nije postalo pravomoćno). Od travnja 2010. pa iduće četiri godine sina sam mogla viđati samo svaki drugi tjedan. Živjela sam u zgradi ispred koje je bio vrtić. Svaki dan sam gledala kroz prozor i kroz glavu bi mi prolazilo: 'Blago ovim roditeljima, blago njima jer svaki dan mogu vidjeti svoju djecu'. Tada bih sjela i pisala. Pisala sam zapravo sinu, kroz te dječje priče sam mu ispričala sve što sam mu htjela reći. Knjiga je tako pisana iz srca i imala je uspjeha. A moj Gašpi na kraju moju knjigu nije ni pročitao do kraja, rekao je da već unaprijed zna što će se dogoditi, znao je koje sam uloge zamijenila, znao je i rekao da sve zna jer me on najbolje poznaje. Jednog će dana te priče možda čitati svojoj djeci, tko zna', rekla je Anđa.
Anđin drugi roman 'Tajna zmajskog mosta' na čitanju je kod izdavača i SF je karaktera. 'Roman je to koji govori legendu o mostu u Ljubljani kojeg je sagradio Hvaranin Juraj Zaninović. Kraj tog sam mosta živjela 12 godina i to je svojevrsni hommage tom mom prošlom ljubljanskom životu. A most je vrijedan romana jer je to ujedno jedini zmajski most u Europi i cijelom Zapadnom svijetu', objasnila je spisateljica.
Za djecu pak, kaže, voli pisati jer za odrasle ima dovoljno dobrih knjiga, a ona želi doprinijeti upravo dječjoj mašti, utjecati pozitivno na te male ljude na kojima svijet ostaje. 'Čitanje knjiga je poput odvijanja filma u našoj glavi, sami smo svoj redatelj i scenograf i stilist… Ako tako ojačavamo djecu i ulažemo u njih, jednog dana ćemo imati predivan svijet. Uvjerena sam, unatoč svemu, da je svaka generacija još malo pametnija, još malo naprednija i bolja i da tako i svijet postaje sve bolji i bolji', govori Anđa Marić koja malenima sa svakom pričom poručuje da imaju razumijevanja prema svojim roditeljima jer su jednom i oni bili mali, ali su to, nažalost, zaboravili…
Ova je jesen Anđi donijela još jednu veliku životnu prekretnicu: Nakon tri godine života i školovanja u Zagrebu, njezin 13-godišnji sin Gašper naposljetku je ipak svojevoljno odlučio vratiti se u ocu u Ljubljanu, u grad u kojem je ipak proveo veći dio djetinjstva i uz koji ga vežu školski prijatelji i sve što djetinjstvo nosi. 'Jednog dana samo mi je rekao: 'Mama, ti si sada dobro, ja sada mirno mogu ići tati, tamo mi je bilo puno lakše u školi'. Tada sam tek osvijestila da je on sve ove godine bio tu zbog mene, da ozdravim dušom i tijelom. I bio je u pravu, dobro sam i dobro sam prihvatila njegov izbor. Sada se često čujemo, baš ovaj vikend pred nama dolazi mi prvi put od rujna u posjetu, meni i svom djedu, mom ocu; silno mu se veselimo. Kad se sjetim kako je, dok je živio sa mnom, kao po dužnosti svaka dva tjedna putovao k ocu, ja sam mu rekla da mu to neću nametati, znam što mu sada u pubertetu znače prijatelji, izlasci vikendom', govori Anđa i dodaje da su s tinejdžerskim danima došle i mušice. 'Evo, ovog ljeta morala sam ga potkupljivati, za svaku pusu tražio me 20 kuna džeparca za van', rekla je kroz smijeh.
'Bolan je opet taj rastanak za mene bio, ali jako sam sretna jer ima oca kojem sam ga mogla poslati i koji ga obožava, znam da Gašpiju u ovim godinama treba muško za rodnu identifikaciju', govori Anđa koja je nakon puno rada na sebi, smogla snage svima oprostiti - s Dolničarem i njegovom novom obitelji (u koju je nakon nje ušla njezina dotadašnja prijateljica), danas je u dobrim odnosima. A to, priznat će svatko, nije lako postići. Štoviše, Anđa na to može biti ponosna jer je kroz bitku za skrbništvo proživjela, složit će se mnoge majke, pakao.
Ispričala je potom i da ju je nedavno Primož nazvao kako bi joj rekao da je njihov Gašper jedne večeri čekao ponoć da svi odu na spavanje, išuljao se iz kuće i vratio se kući u pola šest ujutro. 'Upitala sam tada Primoža, 'Podsjeća li te to na nekoga?' I oboje smo se složili da smo to i mi radili u njegovim godinama. Pa ja sam znala obući pidžamu i odnijeti odjeću za van u kaslić. Kad bi moji doma zaspali, iskrala sam se, frend bi me već čekao, presvukla bih se i jednom kad su me roditelji uhvatili u sedam ujutro, prodala sam im foru da sam mjesečarila', ispričala nam je svoje male velike tajne. 'Prijatelja s kojim sam izlazila znala sam od djetinjstva, naše mame su se zgražale nad nama i govorile da nas treba razdvojiti jer imamo loš utjecaj jedan na drugoga, toliko ludih ideja nam se rojilo po glavama… no prijatelji smo i dan-danas', govori Anđa koja je prijatelja Marka ove godine dvaput posjetila u Madridu, gdje danas živi. Ona toliko voli putovanja da je ove godine uz Madrid posjetila i Berlin i Budimpeštu, a sprema se i u belgijski Antwerpen.
Ove godine Anđa može s ponosom reći i da je upisala četvrtu godinu studija u IPD centru za psihoterapeuta, a njezin put do ove ljestvice također je počeo u trenutku njezine najveće životne boli i – bolesti. 'Sjećam se te godine kad sam dobila tu strašnu dijagnozu. Neurologinja mi je tada rekla da je ovo pretežak slučaj i da nužno moram otići na psihoterapiju. Tada sam gledala emisiju 'Na rubu znanosti' u kojoj j gostovao Tomislav Kuljiš i pomislila: 'Ovaj čovjek govori mojim jezikom'. Otišla sam k njemu na terapije i nakon nekog vremena mi je preporučio da upišem ovaj studij. 'Jednog dana kad bolest staviš pod kontrolu ljudi će te voljeti, vjerovati i moći ćeš im pomoći, jer si bila tamo', ponukao me. Nakon ove četiri, upisat ću još i dvogodišnji terapeutski trening kada bih mogla dobiti dozvolu raditi s ljudima. Studij mi ide dobro jer sve što učim aktivno primjenjujem na sebi, sama sam svoj lakmus-papir.
Nedavno je Anđa javnost uzburkala i priznanjem da koristi marihuanu, odnosno derivate konoplje poput ulja i proteina koji joj pomažu pri obnovi mišića. Može je se vidjeti u dugim šetnjama, ide na masaže, vježba, druži se prijateljima, a tijekom svih ovih godina krasi je nadaleko poznat smisao za modu. Posjećuje i modna događanja te je nedavno iz prvog reda publike došla podržati omiljenog domaćeg dizajnera Zorana Aragovića koji je predstavio novu kolekciju. 'Obožavam Aragovića, ljubav je to međusobna, dugogodišnja. Neke komade izradi samo za mene i tako znam da ne hodam u nečemu u čemu će biti pola grada. Osim njega, nosim i osječku dizajnericu Yuniku. Po one pamučne svakodnevne 'peri-deri' stvari idem u H&M, a evo, baš sam nedavno u Zari kupila dvoje traperice. Volim se igrati modom, ona je za mene semafor koji svijetu pokazuje kako se osjećam'.
I za kraj, osvrnuli smo se s Anđom na njezino nedavno priznanje u blogu da je kao 15-godišnjakinja, ali i kasnije u životu, imala iskustva sa seksualnim napastovanjem koje je srećom dobro završilo, ali joj se zauvijek urezalo. Stala je time uz bok poznatim holivudskim glumicama, pjevačicama i svim onim ženama koje su posljednjih tjedana javno prokazale seksualnog predatora, producenta Harveya Weinsteina. Anđa Marić rješenje ovog raširenog problema vidi samo u jednom, te je poslala poruku: 'Majke, odgajajte sinove svojim primjerom. Previše je žena danas koje se žale na loš brak, a ostaju u njemu. Kad žena u kući služi kao otirač za cipele, daje loš primjer kako se treba ponašati prema ženi. Svojim primjerom im pokažite na što žena smije, a na što ne smije pristati. Jedino će tako poštovati žene u svom životu. Mi ne možemo direktno mijenjati svijet, ali možemo sebe i svoju mikrookolinu, tada će se dogoditi reakcija poput one kad u vodu bacimo kamenčić, a on napravi velike koncentrične krugove...'
Pjevačica Anđa Marić