"Kao UNICEF-ova ambasadorica dobre volje često sudjelujem u humanitarnim projektima i koristim svaku priliku kako bih promicala njihove akcije za poboljšanje položaja djece - ne samo u Hrvatskoj nego i u svijetu. Stoga sam se i nedavno odazvala UNICEF-ovu pozivu da zajedno posjetimo jedan od najvećih izbjegličkih kampova - Za’atari u Jordanu. U toj bliskoistočnoj zemlji bili smo dva dana. Spavali smo u glavnom gradu Ammanu, a dane provodili u izbjegličkom kampu: obišli smo tamošnju školu, dječji vrtić, UNICEF-ov centar Makani i obitelj Harb. Iako sam prije odlaska u Jordan ponešto znala o tamošnjim izbjegličkim kampovima, a dobila sam i detaljne informacije o zemlji i programu putovanja, nemoguće je bilo emotivno me pripremiti na ono što sam doživjela.
-->Nova Gloria donosi najpotpuniji godišnji horoskop: Što nam predviđaju zvijezde u 2020.?
U mom životu bilo je uspona i padova. Od mamine nezaposlenosti kad smo se snalazili zahvaljujući bratu - a kao srednjoškolci smo oboje radili - do preranih gubitaka pojedinih članova obitelji... Ta iskustva naučila su me da zdravlje, uspjeh i kvalitetu života, što sam ih kasnije izgradila, ne uzimam “zdravo za gotovo”. Ali ne možeš biti spreman na razinu siromaštva koju zatekneš u kampu Za’atari. Srce mi se, najiskrenije, slomilo u tisuću komada! Već prvi pogled na kamp vas zapanji - ti nepregledni redovi kontejnera. To su nečiji domovi, u njima žive obitelji s tisućama i tisućama djece koja, unatoč teškim životnim okolnostima, nisu izgubila ni optimizam ni životnu radost. Upravo stoga susreti s njima bili su mi posebno dirljivi, jer sam istovremeno osjećala i tugu i divljenje. Teško da netko može ostati ravnodušan pri susretu s djevojčicama i dječacima koji nikad nisu vidjeli pravi grad ili zidanu kuću, nikad nisu pohađala školu ili vrtić izvan ovog kampa, a ipak sanjaju da će jednoga dana postati učiteljice i liječnici.
Vjerojatno najemotivnije trenutke provela sam kod obitelji Harb. Ahmad i Nessren došli su 2013. u Za’atari sa sinovima Hamzom (12) i Khaledom (7), uvjereni da će se brzo vratiti kući - no tu su već više od šest godina. Stariji sin ide u peti, a Khaled u prvi razred. Rekli su mi da se osjećaju sigurno, da nitko ne zaključava svoj kontejner i da si međusobno mnogo pomažu. Ahmad je u Siriji bio učitelj glume i radio je s djecom. Taj je posao neko vrijeme radio i u kampu, no morao je raditi i razne druge stvari da bi preživjeli pa je tako imao mali štand gdje je prodavao sokove. I Ahmad i Hamza su u invalidskim kolicima. Zato im je u kampu u kojem su ceste zemljane, a u zimskom razdoblju pune velikih lokvi i blata, kretanje najveći problem. Iako Hamza ima električni tricikl koji mu je napravio tata, ne koristi ga za odlazak u školu jer bi ga njegovi prijatelji iz razreda željeli voziti pa se boji da bi ga mogli pokvariti. Zato ga u školu u invalidskim kolicima gura mama, ili po njega dođu prijatelji iz razreda. Hamza i ja smo se brzo sprijateljili jer je posebno zainteresiran za glumu, što ne iznenađuje s obzirom na to da mu je tata učitelj drame. Ispričao mi je u kojim je sve predstavama i koje uloge igrao, a za neke je čak osvojio i medalje.
Hamza je prava zvijezda u kampu: često sudjeluje u natjecanjima i dramskim predstavama, pohađa radionice robotike, a rado se igra i na inkluzivnim igralištima. Roditelji se trude da njihovi dječaci budu uključeni u što više aktivnosti i da dobiju što bolje obrazovanje jer bez toga, kažu, nema budućnosti. Hamza želi postati inženjer, a san mu je izumiti nešto što bi pomoglo svim osobama s invaliditetom. Njegov brat pak mašta o tome da postane arhitekt. Njihov mi je otac rekao da djeca u kampu ne znaju što su prave kuće i da mnoga nikad nisu vidjela stepenice. Kad su jednom dobili dozvolu za izlazak iz kampa zbog edukacije na obližnjem sveučilištu, mnogi su plakali vidjevši stepenice.
Cijeli dnevnik u kojem Bojana Gregorić Vejzović opisuje najpotresnije trenutke koje je doživjela u najvećem izbjegličkom kampu na svijetu, pročitajte u novom broju magazina Gloria. Uz novi broj magazina Gloria darujemo i knjižicu horoskopa za 2020. godinu.
