Kad se pročulo da glumica Daria Lorenci Flatz (41) u Metkoviću, dok ondje snima film, boravi s cijelom obitelji - sinovima Makom i Franom (8) te 19-mjesečnim Tinom, majkom Danijelom Turkalj i bakom Nadom Odić - mnogi su pomislili da je hrvatska kinematografija napokon dobila svoju holivudsku priču. Jer samo najveće zvijezde svoj nastup pred kamerama mogu uvjetovati i privatnim prohtjevima. Na raspolaganju joj je i automobil s vozačem, čim se kamere isključe, asistenti najprije njoj donose osvježavajuće napitke i hranu, brinu se da bude odmorna, da joj ne bude prevruće ili prehladno... Unatoč tome, život Darije Lorenci Flatz daleko je od holivudskog glamura. S obitelji boravi u unajmljenom trosobnom apartmanu na drugom katu obiteljske kuće u Gradcu na Makarskoj rivijeri (ali ne u prvom redu do mora), a klinci spavaju na madracima na napuhavanje. Iz Zagreba se na jug "evakuirala" s nekoliko kovčega i kolicima za Tina shvativši da ne može dva mjeseca provesti razdvojena od djece.
Redatelj Jure Pavlović (dobitnik europskog Oscara za kratki film “Piknik” 2015.) u intimnoj ženskoj drami "Samo zatvori oči" dodijelio joj je glavnu ulogu - gastarbajterice Jasne koja se iz Njemačke vraća u rodni kraj da raščisti odnos s bolesnom majkom - pa se Darijin lik pojavljuje doslovce u svakom kadru, zbog čega ima čak 44 dana snimanja.
Kako izgleda vaša svakodnevica na setu?
- Jako smo se dobro organizirale - mama i baka idu u nabavu, kuhaju, spremaju i paze na klince dok mene nema, a ja uskačem koliko stignem. Na snimanje idem pjevajući jer se tamo zapravo fizički i psihički odmorim od kaosa po kući. Tin još nije siguran na nogama, a najradije bi stalno bio na nečijim rukama, blizanci Mak i Fran imaju svoje zahtjeve i stalno nekamo jure. A svako jutro prolaze školsko gradivo te pišu domaće zadaće koje im učiteljica šalje Viberom iz Zagreba, i moram priznati da su svoj “"posao" vrlo ozbiljno shvatili. Zapravo mi je život ovdje lakši nego u Zagrebu, pogotovo kad mi se za vikend pridruži i suprug Emil, informatički stručnjak koji vodi privatnu tvrtku za web-dizajn i posljednjih godina predaje na odsjeku za dizajn Arhitektonskog fakulteta.
Daria Lorenci Flatz sa sinovima Makom i Franom (8) te 19-mjesečnim Tinom, koji najviše uživa u maminom naručju
Kako je producent reagirao na vaš zahtjev da na snimanje povedete kompletnu obitelj?
- Super. Da nije pristao na to, teško bih mogla prihvatiti ulogu za koju se pripremam već tri godine. Ovako ćemo pet tjedana biti svi zajedno, nakon čega se blizanci vraćaju s tatom i mojom bakom u Zagreb, a Tin ostaje sa mnom i mojom mamom.
Pomaže li vam majka i u Zagrebu?
- Ne, jer živi u Antwerpenu, gdje je dobila azil i posao nakon izlaska iz Sarajeva 1995., a iz Belgije nam obično dolazi dva puta godišnje, da mi pomogne kad smo u najkritičnijim razdobljima. U Zagrebu imam babysittericu, a uskače nam i Emilova majka.
Je li vam bio problem opravdati Makov i Franov izostanak s nastave?
- Dobili smo dopuštenje nastavničkog vijeća za njihov tako dug izostanak, uz dogovor da dečki odrade kompletan program koji prolaze njihovi kolege na nastavi. Srećom, početak je školske godine pa stignu i nadoknaditi ako nešto eventualno propuste. Produljeni boravak na moru posebno je dragocjen za Maka, koji boluje od astme.
Kako to da je s vama i vaša baka Nada Odić?
- Baka se dobro drži iako je na pragu devedesete, no ne bi mi bilo drago da dulje vrijeme bude sama u Zagrebu. Srećom, apartman je velik, pa nam se mogla pridružiti.
Jeste li s bakom oduvijek bliski?
- Posebno smo se zbližile kad sam s njom, djedom i bratićem kao 16-godišnjakinja na početku rata izišla iz opkoljenog Sarajeva, a cijelo smo izbjeglištvo provele zajedno u Zagrebu. Roditelji su inzistirali da iziđem odmah pa sam u Zagrebu završila treći i četvrti razred srednje škole, a oni su ostali u Sarajevu, gdje su imali radnu obavezu na televiziji, tata kao redatelj, a mama je radila u dokumentaciji i arhivi. Tako je moja mama s ujacima izišla tek u zadnjem valu, nakon što je potpisan Daytonski sporazum, a azil i priliku za novi početak dobila je u Belgiji, gdje i danas živi. Da nisam primljena na glumu u Zagrebu, vjerojatno bih i ja otišla tamo. Jedino mi je tata ostao u Sarajevu, gdje je u zrelim godinama zasnovao novu obitelj i u 58. ponovno postao otac. Tako da je moja sestra Lamija samo tri godine starija od svojih nećaka Maka i Frana.
Viđate li se često?
- Ne baš, ali u stalnom smo kontaktu Skypeom, što je, čini mi se, sudbina svih emigranata i raseljenih ljudi iz ratom pogođenih područja. Slična je i priča mog filmskog lika, mlade žene iz neretvanskog kraja koja je trbuhom za kruhom otišla u Njemačku i ondje zasnovala obitelj, dok joj je majka ostala sama u kući. Odnos majke i kćeri je uvijek kompliciran, jer svatko vuče na svoju stranu, a u našem filmu njihov sukob potenciraju majčina teška bolest i pitanje što je najbolje za sve u toj situaciji.
Tko tumači ulogu vaše filmske majke?
- Moja najdraža profesorica, Neva Rošić, koja me i primila na studij glume. U dvije godine u njezinoj klasi dobila sam izvrsne profesionalne temelje, a to znanje primjenjujem u dramskim i plesnim radionicama za djecu od 5 do 18 godina, koje vodim u svom kreativnom studiju "4 sobe". Da dobro radimo, potvrđuju nam sve veća brojnost polaznika te filmske uloge koje naši klinci dobivaju, poput Dore Arar u TV serijalu "Čista ljubav".
Redatelj Jure Pavlović svoj je debitantski film "Samo zatvori oči" posvetio ženama pa je glavne uloge dodijelio Darji Lorenci Flatz i Nevi Rošić
Jeste li u prvom pokušaju primljeni na glumu?
- Ne, prvi put nisam ušla niti u uži izbor. Bila sam očajna, razočarana, ali nisam odustala. U međuvremenu sam konobarila, išla na satove plesa i znatno sazrela, pa sam drugi put prijamni položila bez problema.
Kako ste proveli ovo ljeto?
- Radno, učeći srpski i njemački. U Pavlovićevom filmu polovica teksta mi je na njemačkom, a srpski sam morala svladati zbog snimanja u kolovozu u Beogradu, kamo su me također pratili mama i klinci. Redateljica Maša Nešković dala mi je glavnu ulogu u svom debitantskom filmu "Asimetrija - tri teritorije leta", u kojem mi je partner Uliks Fehmiju. Mak i Fran su se izbezumili kad sam odjednom prešla na ekavicu jer su se prestrašili da njihova mama više nije ista. Sve se promijenilo kad je redateljica i njih pozvala na probno snimanje za epizodnu ulogu, koju je Mak prihvatio, a Fran odbio jer se uplašio noćnog snimanja. Tako da sam u tom filmu prvi put u istoj sceni sa sinom.
Kako izgleda život s četiri muškarca u kući?
- Možete zamisliti, perilice suđa i rublja ne prestaju raditi. Meni su red i čistoća prioritet, a njima baš i ne. Moj suprug je iznimno angažiran otac, kojem mogu prepustiti brigu o sva tri sina, a blizance već učim da pospremaju za sobom, odu u dućan, da počiste kad zaprljaju... Ni ja se više ne ubijam kućanskim poslovima nakon što sam se na vlastitoj koži uvjerila da se moram više paziti i odmarati jer se konstantna iscrpljenost i stres plaćaju zdravljem.
Što se dogodilo...
- Došlo je do poremećaja funkcije štitnjače, žlijezde čiji hormoni imaju važnu ulogu u regulaciji funkcioniranja organizma. Srećom, nisam je morala odstraniti, ali sam do kraja života na nadomjesnoj terapiji.
Koji je bio uzrok tomu?
- S blizancima se godinama nisam pošteno naspavala, a uz to sam se, kad im je bila godina i pol, vratila u kazalište i te sezone radila na četiri predstave. Kombinacija privatnog i poslovnog stresa rezultirala je kroničnim umorom, malaksalošću, usporenošću, razdražljivosti, nemirom, bolovima u mišićima... To su tipični simptomi pa je mojoj doktorici već nakon prvog razgovora sve bilo jasno. I utješila me riječima da sam sada prava zvijezda jer je poremećaj rada štitnjače dokaz da sam se pretrgnula da dođem do tog statusa.
Što ste iz svega toga naučili?
- Da se moram odmarati te da od bezrazložnog iscrpljivanja i stalne grižnje savjesti - doma zato što nisam na poslu, a na poslu zato što nisam doma - nema nikakve koristi. Da to nisam prošla, sigurno bih i sad nakon noćnog snimanja jurila kući, bez minute sna cijeli dan provela s djecom i sutradan ponovno snimala, pa sve ispočetka. Sad prije povratka kući uvijek odspavam, a doma obvezno liježem i budim se s Tinom jer je to jedini način da se odmorim.
Kad se vraćate u kazalište?
- Za godinu i pol, kad mi istekne rodiljni dopust. Vjerojatno ne bih ništa ni snimala da ova dva filma nisam davno prije dogovorila te da mi redatelji i producenti i privatno nisu toliko izišli u susret.