Uskoro slavite rođendan, je li se ikada dogodilo da vam Maja Šuput pjeva na tulumu?
- Nisam pobornik nekog urnebesnog slavljenja rođendana, proslavim sa svojim najbližima i počastim kolege s posla i to je to. Nije se dogodilo da mi Maja pjeva na tulumu jer ga nemam, a bojim se da bi za mene cijena bila viša, pa si to nikako ne bih mogao priuštiti.
Slavite uoči Božića, znači li ti da dobijete dva poklona u istom mjesecu?
- Da, tako je, to je privilegija rođendana u prosincu.
Koliko puta ste pogledali Prljavi ples, znate li još uvijek koreografiju?
- Puno puta, neke dijelove znam, a neki su do sada već iščeznuli.
Toliko ste važni da ste dobili svoj portret u šestoj sezoni Supertalenta, gledate li ga svaki dan?
- Svaki dan kada sam u uredu, budući da mi tamo stoji na zidu. Ne bih to nazvao važnošću, već možda činjenicom da je moju frizuru bilo najlakše naslikati.
Martina, Maja, Janko i vi ste uigrana ekipa, ima li i kod vas nekih loših dana?
- Istina je da smo nas četvero uigrana ekipa, nekada je dovoljan i samo pogled, a došli smo i do te faze da već i bez pogleda i bez riječi znamo tko što misli. Naravno da svatko od nas tu i tamo dođe u lošijem raspoloženju, no brzo ga entuzijazam ostalih podigne.
Završili ste Neuro lingvističko programiranje, imate li zbog toga Bondovske manire?
- Zbog svog posla odnosno rada kao “soft skill” trener, vidim neke stvari koje prosječna osoba ne primjećuje, ali to nema veze s Bondovskim manirama. Volim proučavati govor tijela, jer je to jedna od najiskrenijih povratnih informacija koju možete dobiti od druge strane.
Pomoću tog programa suočavamo se sa strahovima, koje strahove ste vi uspjeli time pobijediti?
- Samo budala nema nikakav strah. NLP je samo jedan od načina kako se možemo nositi s našim strahovima. Premda kažu da je najlakši način da pobijedite strah da se s njime suočite, ja volim i drugi model, a to je da ono čega me strah izbjegavam. Ne želim se suočiti i riješiti sve svoje strahove, jer bih se u tom slučaju našao u obliku subjekta u prvoj rečenici ovog odgovora.
Ne možemo vas zamisliti u uredu, pada li vam teško sjedenje od 9 -17?
- Nikada ne sjedim cijeli dan u uredu i ne bih mogao zamisliti da moram na takav posao. Radim za sebe pa si mogu priuštiti veliku fleksibilnost. Ako mi se ne radi, ne radim, ali isto tako često provedem i noć i dan radeći ako je frka s rokovima.
Dugo ste radili u autoindustriji, imate li svoj auto iz snova?
- Kada radite u autoindustriji malo drugačije gledate na automobile. Za mene automobil nikada neće biti prijevozno sredstvo od točke A do točke B. Čim sjednete za upravljač svog automobila snova, logično je da vam se rodio novi san i tako nikada nije dovoljno konja i uvijek izlaze novi modeli.
Biste li voljeli voziti Teslu?
- Ne bih vozio Teslu, jer to za mene nije auto za istinske zaljubljenike u automobile. Cijenim hrabrost Elona Muska i njegovu poduzetnost, ali za mene ako nešto radite onda to trebate voljeti i biti istinski obožavatelj toga.
Možete se pohvaliti da ste i profesor na Londonskoj školi za odnose s javnošću, koliko ste dugo na fakultetu? Ocjenjujete li strogo svoje studente?
- Na LSPR-u sam od 2016. u ulozi gosta predavača. Uvjerenja sam da je najvažnije da kod studenata probudim želju da razmišljaju svojom glavom, sve ostalo od informacija danas možete negdje pronaći.
Izjavili ste da ste u svojevrsnoj plesačkoj mirovini, zna li vam ipak noga nekad zaplesati sama od sebe?
- U svojevrsnoj plesačkoj mirovini sam što se sportskog plesa tiče. Plešem minimalno 3-4 puta tjedno za svoj gušt. Ne volim plesati na svadbama ili u nekom klubu jer to svi od mene očekuju, umjesto toga radije odem na plesni festival gdje su svi vrhunski plesači. Ako vam noga ili ruka bar malo ne počne lupkati u ritmu kada čujete plesnu muziku, ne možete se smatrati plesačem.
Vaš sin Leo ima 18 godina, kakvu je on profesiju izabrao?
- Leo je ove godine upisao ekonomski fakultet, a što se profesije tiče savjetujem mu da odabere ono što odgovara njegovoj osobnosti i naravno da od toga može pristojno živjeti. Zajednička strast su nam automobili i vožnja, pa najviše uživamo u putovanjima ili utrkama na karting stazi.
Biste li mu dali potporu da ide ivan Hrvatske?
- Uvijek, no ne zato što mislim da se u Hrvatskoj ne može dobro živjeti, već upravo suprotno, da shvati kako je rad osnova za dobar život svugdje.
2018. ste si poželjeli što manje ljudske gluposti i što više smijeha, jeste li u tome uspjeli?
- Uspio sam sa željom vezanom uz smijeh, a sa smanjenjem ljudske gluposti ću izgleda morati nade položiti u 2019.
Primate li kritike srcu?
- Uvijek. Naravno vremenom naučite kontrolirati intenzitet, kao što i prihvatite da kritike govore puno više o njima nego o vama. Kritika je besplatni savjet, ako želite napredovati. Jedino što još uvijek nisam uspio dokučiti su tzv. “hejteri” koji ne mogu smisliti određenu emisiju i sve im je glupo i namješteno, ali svejedno iz nekog neobjašnjivog razloga i dalje prate tu emisiju. No valjda ću vremenom i to dokučiti.
Javljaju li vam se gledateljice u javnosti ili na društvenim mrežama, kako to rješavate?
- Naravno da se javljaju, ali samo kada stojim u društvu s kolegom Jankom.
