Godine su mi trebale da prihvatim svoj talent i priznam si da sam u ovome dobar. Ključni trenutak bilo je rođenje moje kćeri, koje mi je pomoglo da bolje sagledam svoj život, ali i karijeru – govori zagrebački glumac Dražen Čuček (47), koji je obiteljsku idilu stvorio s glumicom, scenaristicom i producenticom Jelenom Veljačom (36). Zaljubili su se krajem 2014. na probama predstave “Prava stvar”, a već godinu poslije bili su obitelj - jer je u prosincu 2015. rođena njihova kći Lena. Brak s Jelenom Veljačom iz temelja je promijenio Čučekov život: osim roditeljske odgovornosti - i ljubavi kakvu dotad nije poznavao - donio mu je i medijsku eksponiranost, od čega je dotad zazirao. Veljača obožava kamere svih vrsta i prisutnost na svim medijskim platformama, a samozatajni Čuček u javnosti se pojavljuje samo kad za to ima dobar razlog - jer smatra da o njemu dovoljno govore njegove uloge. Tako se tek nedavno saznalo da je prije dvadesetak godina već jednom bio u braku, s odvjetnicom Anom.
Odrastao u radničkoj obitelji u zagrebačkom naselju Prečko, 1995. je postao član ansambla zagrebačkog kazališta Komedija, a tri godine kasnije osvojio je Nagradu hrvatskog glumišta s ulogom gospodina Fulira u mjuziklu “Tko pjeva zlo ne misli”. Na kazališnu karijeru nastavili su se TV serijali, a proslavile su ga popularne “Bitange i princeze” u kojima je glumio feminiziranog konobara Armanda - i to tako uvjerljivo da se godinama polemiziralo “je li Čuček gay ili straight”. Pred filmske kamere stao je samo četiri puta, a posljednja uloga dobro se pamti - jer je u filmu “Narodni heroj Ljiljan Vidić” glumio ustaškog poglavnika Antu Pavelića. Sada je pred njim novi izazov, i novi ratni zločinac. U predstavi “Opet on”, koju prema istoimenom djelu njemačkoga književnika Timura Vermesa u kazalištu Komedija režira Marko Juraga, glumi Adolfa Hitlera. Neće to biti mučna drama nego satirična komedija o Hitleru koji se 2017. budi na proplanku u Berlinu, nesvjestan što se događalo u svijetu od 1945., te malo pomalo postaje medijska zvijezda.
Kako ste reagirali kad vam je redatelj rekao da biste baš vi bili savršeni Hitler?
- Jednako kao da mi je ponudio bilo koju drugu ulogu. Već sam ranije pročitao roman i znao sam što me čeka. Sviđa mi se ta premisa “što bi bilo kad bi bilo” - da Hitler danas živi i osvaja medijski prostor. Sjajno je što predstava tjera gledatelje da zastanu i malo razmisle.
Jeste li zbog ove uloge pokušali ući u Hitlerovu dušu?
- Ne, bilo mi je dovoljno pročitati ono što je napisao autor. Svi gledamo na Hitlera kao na najveće zlo, ali ovaj komad se time ne bavi. Ne govorimo o njegovoj krivnji, već više postavljamo pitanje tko su “današnji Hitleri”?
Čak se u jednom skeču pojavljuju Donald Trump i njegova Melania. Je li on neka vrsta današnjeg Hitlera?
Sigurno i u Hrvatskoj ima ljudi koji su isključivi i svim se sredstvima bore kako bi ostvarili ono što su si zacrtali. Oni su neka nijansa Hitlerovog duha.
Brine li vas što vam redatelji nude uloge zločinaca?
- Ako mi netko ponudi da glumim još i Mussolinija, onda ću se zaista zabrinuti. Mislim da ih je bilo dovoljno u karijeri i sada ću podvući crtu.
Kakav je bio osjećaj kada ste se prvi put kao Hitler pogledali u ogledalo?
- Grozan. Zastrašujući. To je najstrašniji zločinački izgled, tako je malo potrebno da počnete sličiti na njega - samo crna šiška i crni brk, a svi odmah znaju o kome je riječ.
Krajem veljače imali ste i premijeru predstave “Dvoje”, u kojoj vam je partnerica Bojana Gregorić Vejzović: je li vam teško igrati glavne uloge u dvije nove predstave?
- Nije lako, a nije ni uobičajeno za mene. Volim odraditi jedan posao i završiti cjelinu. Biti u tom balonu jednoga lika. “Dvoje” je posebno zahtjevna predstava jer u njoj glumim čak sedam likova, ali za mene je to izazov koji nisam mogao odbiti.
Kako održavate kondiciju koja je potrebna za takav radni ritam?
- Duge šetnje, briga o prehrani, redovito vježbanje... Ne idem u teretanu, jer mi se ne da gubiti vrijeme na dolaske i odlaske, ali vježbam kod kuće. Imam bučice i još neke sprave pa kad ulovim vrijeme tijekom dana, napravim brzi kružni trening. Problem su samo cigarete. Dnevno popušim kutiju, čak i više kad sam pod stresom. Nikako ih se ne mogu riješiti iako osjećam da mi pušački staž jako odmaže na pozornici. Dosta toga kod glumca ovisi o njegovom dahu, a bojim se da bi moja spirometrija pokazala poražavajuće rezultate.
Dražen Čuček
Dražen Čuček
Volite li kuhati?
- Jako. Uzor mi je Ana Ugarković, uz čije sam emisije shvatio da kuhanje nije bauk i razvio tu strast. Kako sam živio sam, morao sam nešto pojesti i najjednostavnije je bilo da si sam skuham. Nijednog se jela ne bojim i volim eksperimentirati, ali ništa ne može nadmašiti svinjska rebrica s pečenim krumpirom i salatom na tisuću načina. S tim da ja obožavam salatu s majonezom, koju Jelena ne može podnijeti pa na stolu uvijek imamo barem dvije verzije zelenjave.
Tko od vas dvoje češće kuha?
- Kad sam ja u poslu, Jelena kuha. I obrnuto...
Kako izgleda život dvoje kreativaca koji nemaju radno vrijeme od devet do pet?
- Sve je stvar dogovora. Bitno je razgovarati i onda sve funkcionira. Jelena voli pisati kada Lena zaspi, ali rokovi su katkad neumoljivi pa zna raditi i kada smo svi doma. Onda ja najčešće uzmem kćer i odemo u šetnju. Meni, pak, treba mir: znam se probuditi u 2-3 ujutro i raditi ostatak noći. Naravno, to nije zdrav ritam pa se nakon mjesec-dva tijelo pobuni i kaže da malo usporim i da odspavam nekoliko noći.
Je li vam bilo teško priviknuti se na očinstvo u četrdesetima?
- Čini mi se da je zapravo to bilo pravo vrijeme da postanem otac. Prije toga naprosto nisam bio dovoljno zreo. No, osjećaj da sam spreman za očinstvo nije eliminirao neke moje strahove, baš naprotiv, stalno sam se preispitivao jesam li dobar otac. U svemu sam sudjelovao od prvog dana, i mijenjao pelene Leni, i hranio je, i vodio u šetnju, ali stalno sam se pitao - je li to dovoljno. Vjerojatno bih i danas bio zabrinut da mi Jelena jednog dana nije rekla da prestanem dramatizirati - jer sve radim sjajno.
Kako to da ste odlučili koristiti mogućnost odlaska na porodiljni dopust?
- To je bila moja najbolja odluka. U isto vrijeme je i kolegica Ana Magud, s kojom u Komediji imam dosta zajedničkih predstava, išla na porodiljni pa je ispalo odlično. Ja sam dobio mogućnost biti s Lenom, a izbivanje iz kazališta pomoglo mi je u karijeri. Kad godinama idete iz projekta u projekt, izgubite osjećaj što doista radite i što biste zapravo htjeli raditi - a toga ponovno postanete svjesni tek kad se malo odmaknete.
Sjećate li se prvih Leninih riječi?
- Nisam siguran za riječ, ali sam dobro zapamtio njezinu prvu rečenicu. S jedanaest mjeseci, 11. studenog 2016., rekla je: “Ja ću ići gola”.
Kakav ste otac?
- Ja sam jako popustljiv, a Jelena sve želi imati pod kontrolom - što je dobar spoj. Nekad sam ja u pravu, a nekad ona. Kad sam shvatio da dijete najčešće plače iz nemoći da se izrazi, jer tek pokušava shvatiti ovaj svijet, shvatio sam i da je moj zadatak da je umirim i izvučem iz te frustracije. Doduše, s Lenom nije teško jer nije komplicirano dijete. Ona je moj životni jackpot.
Svirate li joj flautu?
- Ona još ne zna da tata zna svirati flautu, ali i to će uskoro doznati. No, slušamo zajedno glazbu i pjevamo. Obožavamo “Twinkle Twinkle Little Star” i “The Finger Family Song”, a u posljednje vrijeme hit nam je Detour i njihova pjesma “Bez tebe”.
Koristite li neku društvenu mrežu?
- Imam profil na Facebooku, ali samo pratim što drugi objavljuju. Ide mi na živce što danas svi žele sve komentirati pa zazirem od objavljivanja na društvenim mrežama. Mislim da je to nepotrebno. Što tebe briga što ja radim u slobodno vrijeme sa svojim djetetom, ženom, psima... To je moja intimna stvar. Dosad sam, zapravo, objavio samo dvije fotografije. Na jednoj je moja kći s Jeleninom šubarom na glavi. Obožavam tu fotografiju, jer je Lena skroz upala u šubaru pa izgleda pahuljasto i divno. Na drugu objavu natjerale su me, pak, tri djevojke koje sam vidio u kafiću. Došle su zajedno na kavu, a zatim je svaka uzela svoj mobitel i uopće nisu komunicirale. Jeza.
Kako je onda biti u braku sa suprugom koja je izuzetno aktivna na društvenim mrežama?
- Nemam ništa protiv. Ona ima potpunu slobodu objavljivati što želi pa tako ponekad i mene objavi na tim fotografijama, ali to nije moj izbor.
Nije vam bila sporna ni fotografija koju je objavila na Instagramu kako se gola kupa s kćeri u kadi, a koju je ta društvena mreža, nakon prigovora nekih korisnika, obrisala?
- Fasciniraju me ti silni dušebrižnici. Doista ne vidim ništa sporno ni skandalozno u jednoj toploj obiteljskoj fotografiji kupanja u kadi.
Kako to da nikad u medijima niste spominjali da ste već bili u braku?
- Nikada ja nisam skrivao brak. Bilo je to na početku moje karijere, kada još nisam bio u fokusu medija pa nikoga nije ni zanimalo. Moja bivša supruga Ana je odvjetnica i nije medijski eksponirana. Kada smo vidjeli da brak ne funkcionira, jednostavno smo se razišli.
Je li vas nakon prvog bračnog kraha bilo strah ponovnog pokušaja?
- Izuzetno sam strašljiv tip. Između dva osnovna instinkta – bori se ili bježi – ja ću uvijek izabrati bijeg. Onda znate da mi nije bilo svejedno opet se odlučiti na brak, ali i koliko mi je bilo stalo da to napravim unatoč onom glasiću koji je u meni govorio da ja to ne mogu i da nisam dovoljno dobar.
Bojite li se i kad ste na pozornici?
- Uvijek. Divno je to jednom rekla Ksenija Pajić: “Svaki put mi dođe da će me ovaj put prozreti”. Veliki je to strah da nisam dovoljno dobar za ulogu, da ne mogu više ponuditi ništa novo. Iako sam sada puno sigurniji u sebe, sumnjam da ću se straha riješiti do kraja karijere.
Je li možda nesimetrija vaših kapaka uzrok te nesigurnosti?
- Zbog toga su me u srednjoj školi zezali i imao sam velike komplekse, ali srećom vrijeme sve liječi pa tako i moju nesigurnost zbog izgleda. Zanimljivo je da mi to nikada nije smetalo na pozornici. Vjerojatno zato što se zagrnem nečijim tuđim životom i to me čini izuzetno sretnim i živim. Možda je mali problem kada snimam filmove i TV serije, jer kamera bilježi sve, pa tako i moje nesimetrične kapke, ali kada sam na pozornici, ne mogu se vidjeti pa mislim da je sve savršeno.
Je li vam važno da vam nova uloga bude drukčija od one prethodne?
- Za glumca je ponekad dobro da ponavlja likove. Ja sam zanat ispekao na debilima, na početku karijere su mi davali samo takve uloge. Kada sedmu predstavu zaredom igrate debila, zapitate se - možete li u toj interpretaciji ponuditi nešto novo. I to budi glumačku znatiželju. No, negdje treba podvući crtu. Zato više ne igram debile, kao što ni nakon Hitlera više neću igrati svjetske zločince. Isto kao kad čujem da jedino Dražen Čuček može dobro odigrati gay osobu. Molim? Očito je da me ne poznajete dobro.
Zbog uloga homoseksualaca, u kojima ste bili vrlo uvjerljivi, bilo je i onih koji su mislili da ste gay...
- Ljudi ponekad zaborave da glumci – glume. Tako su me često znali poistovjećivati s mojim najpoznatijim televizijskim likom, homoseksualcem iz “Bitangi i princeza”. Provokativan je bio i moj intervju za Globus prije nekoliko godina, kada sam pričao o seksualnosti i pozirao u ženskoj odjeći. Iskreno, nemam problema igrati se s bilo čime, pa tako ni sa svojom seksualnošću. Svi mi dobro znamo koje su naše najskrivenije maštarije i svatko od nas je perverzan na svoj način. Naravno, tu ne mislim na psihički bolesne ljude. Meni seksualnost ni u čemu nije strana.
Dražen Čuček i Jelena Veljača
Što vam je kod supruge seksi?
- Prije svega njezina putena i ženstvena figura. Njezino tijelo kad je bila trudna i dok je dojila – takve su modele tražili stari majstori dok su radili aktove. Ipak, njezin najveći afrodizijak je njezin mozak.
Iz svega navedenog, jasno je da ste vi i supruga potpuno različitih karaktera. Kako izgledaju vaše svađe? - Ja dosta urlam. No, tek nakon što sam jako dugo šutio. Pasivno sam eksplozivni tip. Jedan sam od onih koji trpaju u sebe, a kada se “predoziraju”, svu frustraciju izbace urlanjem. Srećom, Jelena je vrlo zdrava osoba i odlično razumije psihologiju ljudi, pa tako i moju. Uz ljubav koja stoji ispred svega toga, sve naše nesuglasice vrlo lagano se rješavaju.