Ivane, pobjedniče, čestitke, kako se osjećaš? Što ti znači ova pobjeda?
- Došao sam u Kuhan i pečen kako bih se dobro zabavio, upoznao profesionalne chefove (pogotovo Skoku i Gretića), naučio neke nove tehnike, a pobjeda mi nije bila na pameti. Zapravo, cilj mi je bio proći prvi krug i tad sam već bio zadovoljan. A sada kad sam pobijedio, osjećam se sjajno, samouvjerenije kuham, općenito mi je ova godina jako uspješna pa je ovo šlag na torti za kraj godine. Ova pobjeda znači mi jako puno! Obožavam kuhati, volim učiti o kuhanju, novim tehnikama, namirnicama. Pratim rad hrvatskih i svjetskih chefova. Drago mi je da nakon svih godina otkako kuham, učim i eksperimentiram, mogu reći da nije bilo uzalud!
Da bi došao do titule pobjednika, morao si pobijediti u nekoliko emisija i nadmašiti nekoliko vrsnih amaterskih kuhara i kuharica?
- Iznenadio sam se koliko je bilo dobrih amaterskih kuhara. Ljudi rasturaju! Sada kada gledam druge kandidate u drugim emisijama, vidim da su bili opaka konkurencija.
Koja ti je pobjeda bila najslađa?
- Odgovor se nameće sam, svakako finale! Od prvog kuhanja protiv Vjekoslava do borbe za titulu protiv Anite i Skoke. Pobijediti Skoku, to jest "njegova" kandidata posebno je zadovoljstvo.
Koje ti je pobjedničko jelo bilo najbolje?
- Najbolje pobjedničko jelo bio mi je wok, kuhao sam ga sa Skokom. Obožavam azijsku kuhinju, njihovu gastronomsku filozofiju i kako poštuju namirnice. Wok često radim doma i može se raditi s apsolutno svim namirnicama, od ribe do govedine i povrća. A pogodan je za vegane i vegetarijance. Wok od sipe bio je bomba.
Kakvo ti je bilo iskustvo kuhanja sa slavnim hrvatskim chefovima? I koji ti je chef najviše prirastao srcu?
- Navukao sam se na kuhanje. Volim raditi rukama jer se vidi tvoj rad i tvoje uloženo znanje, vrijeme i tehnike da bi dobio taj tanjur. Osim toga, toliko je opširno da ne postoji osoba koja zna sve i uvijek ima mjesta za učiti i otkrivati nove stvari. Tako je i s chefovima, svaki chef donosi nešto novo, svaki chef ima područje u kojem je dobar, zato od svakog chefa možeš nešto naučiti. Chefovi mentori u emisiji bili su toliko topli, dragi te imali jako puno razumijevanja za nas jer smo ipak amateri i moraju nas malo pogurati nekim savjetom, kako napraviti bolje. Kiki, Skoko i Anita, sve troje bili su sjajni i hvala im na svemu. Ali moram reći da mi je Skoko najsimpatičniji, s njim sam najviše vremena proveo u backstageu.
A Gretić? Jesi li pokupio kakav dobar savjet od njega?
- Gretić je sjajan, toliko znanja i iskustva ima da je to nevjerojatno, pogledao sam svaku epizodu Kuhan i pečen i svaki komentar mu je na mjestu. Slažem se sa svim komentarima koje mi je dao, a svaki komentar samo je smjernica kako napraviti bolji tanjur. Pokupio sam dosta "tips and tricks" od njega tijekom razgovora u backstageu. Obožavam pričati o hrani pa sam pozorno slušao i upijao.
Svoje si prijatelje okupio kod sebe na gledanju finala Kuhan i pečen, a prethodno si im rekao da si zapravo - izgubio?
- Da! Rekao sam mami i svojoj partnerici Tini da sam pobijedio, a svima ostalima da sam izgubio, iako je i to bio problem jer mi nisu vjerovali pa su mi govorili da lažem i da sam sigurno pobijedio. Hahaha, čudan je ljudski mozak, ne možeš više ni lagati.
Koje su bile reakcije?
- Svi su bili u nevjerici i šoku. Jako malo ljudi zna da mi su kuhanje i hrana strast, odnosno oni najbliži to znaju. Tako mi je puno ljudi reklo da nisu znali da kuham i da su ugodno iznenađeni. Gledali smo finale kod mene i prije nego što će Gretić na svoj simpatični način reći da sam pobijedio, ja sam poviknuo da sam pobijedio. Ljudi nisu čuli Gretića kad je rekao da sam pobijedio i onda je nastala ludnica.
Daj nam reci nešto o sebi?
- To je ono najteže. O hrani i kuhanju mogu laprdati danima, a o sebi minimalno. Ja sam Ivan Medić, dolazim iz grada vina i najistočnijega grada, iz Iloka. Imam 26 godina. Živim u Rijeci već devetu godinu. U Rijeku sam došao radi fakulteta, u međuvremenu završio fakultet, svidjelo mi se i ostao sam u Rijeci. Obožavam glazbu i ne mogu bez nje. A druga strast su mi noževi, i to japanski, ručno kovani noževi. Obožavam oštriti noževe uz pomoć japanskog vodobrusnog kamena. Ima neko skriveno zadovoljstvo u tome kad sam ručno naoštriš nož i njime se služiš.
A sad o tvojem kuhanju kao takvom - što je za tebe kuhanje, kada si počeo i zašto, u čemu si najbolji, što tvoja draga najviše voli papati, a što ti najviše voliš kuhati?
- Kuhati nisam počeo odmalena. Ali sam odmalena pomno pratio kako baka kuha i svaki njezin korak pamtio. Svaki put kad bih ušao u kuhinju, prvo bih bacio pogled na štednjak, da vidim ima li neki lonac i pogledam što je unutra. Svoje kuhanje uvijek posvećujem svojoj pokojnoj baki jer od nje sam vidio kako se kuha i nju sam ispitivao milijun pitanja, a ona uvijek uz veliku radost i osmijeh odgovarala na sva moja pitanja. Baka je ipak baka. Najviše volim spremati tjesteninu jer to volim najviše i jesti. Ali jednako tako volim kuhati u woku, obožavam tradicionalnu kuhinju koja se jede žlicom pa tako se mogu pohvaliti da radim odlične rague i gulaše. Moj "comfort food" je bilo što kuhano u loncu nekoliko sati. A draga kaže da uživa u mojem woku, ali i da sam ekspert s piletinom. Rijetko kad radim s pilećim fileom jer je bezukusan i dosadan. Otkošteni zabatak je moj file.
Tko ti je od kuhara uzor?
- Ovo je dosta tricky pitanje. Jer se to mijenja. Dođe mi faza kada me zanima sve o pekarstvu, pa me zanima samo riba, onda bih istraživao kako raditi soba noodles. Ima nekoliko imena zbog koji sam počeo gledati kuhanje kao strast, a možda i poziv jednog dana. Definitivno jedno od tih imena je Marco Pierre White sa svojom knjigom "White heat" i "The Devil in the kitchen". A uzori su mi David Chang, Wolfgang Puck, Thomas Keller i Alain Passard.
Vidiš li se u profesionalnoj kuhinji?
- Da. Volio bih probati uz pravog mentora. Volim kad je netko pun znanja, da me tjera do granica kako bih naučio. Dobro podnosim stres i hladne sam glave u stresnim situacijama. Svakako bih volio dobiti priliku u profesionalnoj kuhinji.
Koji je tvoj kuharski savjet onima koji vole kuhati?
- Vruća tava, maslac i oštar nož. Ne stavljajte hranu u hladnu tavu, osim ako znate što radite. S maslacem, ili kako bi Gretić rekao puterom, sve ima bolji okus. I tupi nož je opasniji od oštrog noža. I ne zaboravimo da svaki dobar recept počinje s dodaj malo slanine. Šalim se, ili možda ne?!.