Glumica, koja od davnih dana obožava poeziju, prisjetila se trenutka iz osnovne škole kada je recitirala pjesmu velikog hrvatskog pjesnika, a pozorno ju je slušao upravo on.
Kopanje po uspomenama jedna je od omiljenih aktivnosti tijekom ovih mjeseci kada većinu vremena provodimo kod kuće. Takva razbibriga draga je i domaćoj glumici Orneli Vištici koja se prisjetila jednog predivnog trenutka iz osnovne škole.
Naime, Ornela je odmalena voljela poeziju, kako čitati, tako i recitirati, a jedna od najljepših uspomena upravo je recitacije pjesme Dragutina Tadijanovića upravo pred njim samim. Uz fotografiju gdje recitira pred pjesnikom i svojim profesorima, Ornela je istaknula koliko su joj njezini profesori i pedagozi oblikovali život i koliko ih poštuje i voli.
"Volim ovu fotografiju. Nikad zaboravljeni pogled Dragutina Tadijanovića dok govorim njegovu prvu pjesmu u osnovnoj školi. Jedna od najdragocijenijih stavki u mom životu su moji profesori, s akademije, iz srednje, osnovne...volim ih nazvati, sresti, zagrliti...kakvi ljudi, piše mi se o njima, govori mi se o njima. Moja nastavnica hrvatskoga jezika Julija Kuzman, moja nastavnica Draženka Jurišić, moj učitelj Jozo, moja profesorica s kojom i danas volim popiti čaj Dragica Kolobarić iz gimnazije, pa moj prof Ivo Skarić.
Pa s Akademije - moj profesor sa svemirskom torbom punom papira, s kojim danas igram predstave Boris, moja profesorica Helena, čije savjete uvijek Pamtim, moje profesorice Suzana i Mirela koje mi donosile svoje suknje za ispite iz govora, moj profesor Rališ, od kojeg se toliko moglo naučiti, voljela sam s njim uvijek porazgovarati, moj prof Joško, Aida, moja Koraljka, a Franka i Nikša, prof Maroević, prof Sibila koju sam obožavala slušati, proljetos smo zajedno govorile poeziju, pa Dubravka kakvu literaturu nam je sugerirala, predivno, a moj duhoviti prof Želimir pa Zlatko pa Karolina pa moj prof Alerić kojeg sad poslušam u #dobrojutrohrvatska, pa Mare, Blaženka, divni Saša i Ksenija.
Vivant Proffesores! Vaša uvijek zahvalna učenica", raznježeno je napisala glumica.
Recitacija koja dira u dušu
U ožujku prošle godine u zagrebačkom Hemingway baru Lisinski održana je prva ekskluzivna "Gloria osobno" večer na temu "Sastati se ili rastati". Za tu prigodu, Ornela Vištica je na, svoj, doista dojmljiv način recitirala stihove pjesme "Ropstvo" Vesne Parun. Recitacija pjesme koja dira u dušu, inspirira, ostavlja bez teksta, budi emocije hrana je za dušu koja nam treba u ovim teškim vremenima.
"Majka me odgajala strogo, morao se znati red i osjećaj za odgovornost. Kao tinejdžerica nikad nisam smjela kasniti, nikad lagati. Morala sam učiti i izvršavati svoje obveze na vrijeme i sve što sam mogla morala sam raditi samostalno. S druge strane, omogućila mi je sve za što je mislila da mi je potrebno i nikada mi ništa nije nedostajalo, a osobito je poticala moje talente", otkrila nam je Ornela koja je već u djetinjstvu shvatila važnost pomaganja i uljepšavanja života drugima, posebno onima kojima je to najviše potrebno.