NEJA MARKICEVIC/CROPIX
bez sina i supruga

Lucija Lugomer otvorila srce: ‘Osjećala sam se kao Pale sam na svijetu i tu je krenula panika‘

Poznati domaći plus size model Lucija Lugomer još je jedna Hrvatica koja se na društvenim mrežama prisjetila kako se osjećala za vrijeme potresa te poslala molitve usmjerene žrtvama u Sisku, Glini i Petrinji.

Lucija Lugomer, koja je u veljači ove godine rodila sina Leonea, jučer je proživjela jednak strah koji su doživjele sve majke koje su bile daleko od svoje djece.

Zahvalna što je njezina obitelj dobro, a puna žalosti zbog žrtava koje su stradale u Sisku i Petrinji, Lucija je na Instagramu objavila fotografije 'svojih dečki', uz emotivnu poruku.

"Jučer sam bila sama, pribrana, nasred hodnika, a Leon i Danijel puno predaleko od mene. Sve dok nisam shvatila koliko dugo potres traje i da su stvari uistinu počele nekontrolirano padati po svuda. Pojurila sam po mobitel nazvati Danijela i samo mu rekla 'Samo dođi doma, molim te, samo mi dođite doma!!"

Lucija je otkrila i kako je u ovim situacijama sretna i zahvalna što joj je suprug, Danijel Grlić po struci pilot pa je u situacijama punim stresa drži - čvrsto na zemlji.

"Mreže su pale. Više ga nisam mogla dobiti. Ni njega ni nikoga drugoga svoga. Osjećala sam se kao Pale sam na svijetu i tu je krenula panika. I uistinu, čovjek u životu treba samo drugog čovjeka. Susjedi su svi već bili vani, svi smo pomagali jedni drugima, držali se i fizički i psihički. Pokušavam biti okej koliko god je to moguće, srećom pa imam Danijela koji je po struci pilot i spreman je na svakojake situacije inače bih se vrlo vjerojatno raspala. Ali moram biti jaka zbog Leona. Zbog Danijela. Zbog sebe. Zbog svog tate. Zbog drugih. Gledam slike ljudi i svih tih ruševina na cijelom području Siska i Petrinje i srce mi se slama. Nemam nikoga tamo osim jedne jako drage kolegice iz srednje škole do koje sam srećom uspjela doci i dobro su. A opet, osjećam kao da su svi moji i suosjećam koliko god je to moguće. Netko nema krov nad glavom, topli obrok, netko je izgubio voljenu osobu. Dijete. Svoje uspomene. Ne mogu si to zamisliti. Naš dnevni boravak danas izgleda ovako i ne mogu riječima opisati zahvalu zbog toga. Njih dvoje i ništa mi više u životu ne treba. Hvala svim državama, volonterima, zdravstvenim djelatnicima, ma svim drugim ljudima koji na ovaj ili onaj način pomažu. Uspomene su u nama samima. I to nam nitko i ništa ne može i ne smije oduzeti! Uz vas smo! Molimo za vas! Proći će i ovo. Sve će proći. I mi ćemo proći. Ali za djecu moramo biti jaki. Na njima uistinu sve ovo ostaje. Oni najmanje od svih nas ovo ne zaslužuju".

Linker
07. prosinac 2021 23:53