Francuska glumica Marion Cotillard, koja tumači glavnu ulogu u filmu ‘Male nevine laži’, govori koliko joj je teško biti dobra mama i vrhunska profesionalka, no priznaje da će svaki posao podrediti potrebama sina Marcela i kćeri Louise.
Prije intervjua s Marion Cotillard (43) u pariškom hotelu International, njezina agentica upozorila nas je da francuska glumica nema baš mnogo vremena. Ne zato što nije raspoložena za razgovor, ili glumi razmaženu zvijezdu, nego zato što žuri po osmogodišnjeg sina Marcela u školu. Naravno, mogla je taj dan angažirati dadilju ili poslati vozača, ali kad je u Parizu i ne snima, glumici su obiteljske obveze na prvom mjestu.
Osim sina, Marion Cotillard ima i dvogodišnju kćer Louise, čije djetinjstvo ne želi propustiti zbog filmske karijere. Iako je jasno postavila životne prioritete, kći glumaca Niseeme Theillaud i Jean-Claudea Cotillarda, koja je prvu zapaženu ulogu imala 1998. u hit komediji “Taksi”, a Oscara osvojila glumeći Edith Piaf u glazbenoj drami “Život u ružičastom”, i dalje snima hvaljene filmove. Posljednji je “Male nevine laži”, koji se prikazuje u hrvatskim kinima. Komedija o grupi prijatelja nastavak je istoimenog filma iz 2010., a za Cotillard je to i obiteljski projekt jer je redatelj oba filma njezin životni partner Guillaume Canet.
Je li vam teško spojiti glumačke obaveze s majčinstvom?
- Dok je sin bio mlađi, bilo je to još izvedivo jer sam ga vodila sa sobom na snimanja. No sada ide u školu, a kod kuće imam i malu djevojčicu, pa svoj raspored prilagođavam njihovom. Nekad je zaista teško sve to uskladiti, a pritom sam jedna od onih privilegiranih majki koje nemaju posao od 9 do 5 i koje si mogu priuštiti dadilju. Ne mogu ni zamisliti što sve prolazi majka s dvoje, troje djece i stalnim poslom. Kad mi se čini da pucam po šavovima, samo se sjetim žena kojima je mnogo teže i shvatim da se ne smijem žaliti.
Jeste li zbog majčinstva promijenili kriterije pri odabiru uloga?
- Sve sam izbirljivija, ali ne prema ulogama, nego prema terminima snimanja koji moraju biti usklađeni s potrebama moje djece. Ako ne mogu biti dobra mama, neću snimiti film.
Dijelite li ravnopravno roditeljske dužnosti sa svojim životnim partnerom?
- On je divan otac. Ništa mu nije teško učiniti za djecu i zaista im se mnogo posvećuje. No u nekim je stvarima, na primjer u dojenju, majka nezamjenjiva.
S francuskim glumcem i redateljem Guillaumeom Canetom u vezi je od 2007., otkako je osvojila Oscara, i s njim ima osmogodišnjeg sina Marcela i dvogodišnju Louise
S francuskim glumcem i redateljem Guillaumeom Canetom u vezi je od 2007., otkako je osvojila Oscara, i s njim ima osmogodišnjeg sina Marcela i dvogodišnju Louise
Kako ste se organizirali dok ste zajedno snimali “Male nevine laži”?
- Tjednima prije snimanja dogovarali smo što ćemo i kako ćemo s djecom. Srećom, imamo dovoljno ljudi oko sebe koji u takvim situacijama mogu pomoći. Uvijek je to tako kad zajedno snimamo, inače nastojimo da jedno od nas radi, a drugo je s djecom.
Razgovarate li kod kuće o poslu?
- Pokušavamo imati što više mira, a što manje poslovnih briga. Naravno da on prati što ja radim, i obrnuto, ali ne dajemo si međusobno savjete. Oboje smo dovoljno odrasli da znamo što želimo.
Scena iz filma ‘Male nevine laži’
Scena iz filma ‘Male nevine laži’
Je li na vaš odabir profesije utjecalo to što su vam oboje roditelja glumci?
- Je, ali to nije bilo najvažnije. Imam i dva mlađa brata, i nijedan nije glumac. Kao što to nisu bili ni moji djedovi i bake. Mnogo važnija od profesije je kreativnost, koja je uvijek postojala u mojoj obitelji. Baka s tatine strane bila je kućanica na selu, provela je život u kuhinji i na polju, a ne na pozornici. No znala je prekrasno pričati priče, na obiteljskim zabavama izvodila bi pravi show. Baš kao što je i moj pradjed imao fantastičnu igru - sve bi posjeo za stol i rekao: “Sada ćemo se deset minuta smijati”. I svi bi se smijali, a da nisu znali čemu se smiju, ali su nakon deset minuta bili sretniji i opušteniji.
Je li ljepota važna za glumicu?
- Ne znam jer o sebi ne razmišljam tako. Ne mislim da sam neka ljepotica, ali znam i da nisam ružna. Ako želite odgovor na to pitanje, trebali biste razgovarati s pametnom ljepoticom Monicom Bellucci. Ona je jedna od najljepših žena na svijetu.
Lani ste u filmu “Ismaelovi duhovi” glumili ženu koja nestane na dvadeset godina. Poželite li vi ponekad otići negdje gdje vas nitko ne poznaje?
- To sam htjela kao 18-godišnjakinja, danas više ne. Mami sam rekla da želim započeti novi život u novom gradu, državi... Bila sam problematična tinejdžerica. Nimalo se nisam voljela. Ubijala me sama pomisao da ću morati živjeti u ovom tijelu s ovim mislima. Zato sam htjela novi početak, negdje gdje me nitko ne poznaje i nitko od mene ništa ne očekuje. No na kraju za tako nešto nisam imala hrabrosti. Ili sam imala dovoljno hrabrosti ostati.
Marion Cotillard i sin Marcel
Marion Cotillard i sin Marcel
Zašto se niste voljeli?
- Odrasla sam okružena ljudima s izraženim osobnostima. Svi su oni jasno znali što žele i kako to ostvariti, nisu se bojali reći što misle, a ja nisam to mogla. Činilo mi se da sam nitko i ništa, potpuno nezanimljiva osoba. Beskorisna. Bez talenta. Nikome se nisam mogla suprotstaviti.
Kada se to promijenilo?
- Roditelji su me oduvijek podupirali. Željeli su da razvijam maštu i razmišljam svojom glavom pa sam vrlo rano počela sebi postavljati pitanja - tko sam, što ovdje radim i slično. Bilo je to o.k. u sigurnosti roditeljskog doma, no kad sam se počela družiti s drugom djecom, ubrzo sam otkrila da sam drugačija od njih i njima se to nije svidjelo. Imala sam niz toksičnih prijateljstava koja su mi uništila samopouzdanje, a gluma mi je pomogla da ga vratim. Ključni trenutak dogodio se kad sam s dvadeset godina učinila nešto doista hrabro, ali to je preintimno da bih o tome pričala s vama. Nakon što sam to napravila, pomislila sam da ipak ima nade za mene, da mogu pronaći malo ljubavi. I upalilo je, danas volim osobu uz koju sam odrasla. Mogu voljeti druge, ali i sebe.
Što vas danas čini sretnom?
- Živjeti u sadašnjosti.