U petnaest godina, koliko se za najvažnija natjecanja pripremaju na Perućkom jezeru, zagrebački veslači, braća Valent (30) i Martin Sinković (28), toliko su zavoljeli Sinj i Cetinsku krajinu da glasoviti alkarski kraj smatraju svojim drugim domom. Za to vrijeme naučili su mnogo o lokalnim običajima i tradiciji pa se mogu upustiti u delikatne rasprave o tome jesu li arambašići, sinjska verzija sarme umotana u listove vinove loze, bolji kad se pripremaju s kosanim ili mljevenim junećim mesom te prija li piće ohlađeno u rijeci Cetini više od onog iz hladnjaka. - Meni je najveći gušt napiti se vode iz Cetine, nema ništa bolje od toga, pogotovo nakon napornog treninga - kaže Valent Sinković, koji se s bratom poslije svakog treninga “regenerira” kupkom u brzoj rijeci, čija temperatura ne prelazi 12 Celzijevih stupnjeva.
- Većina profesionalnih sportaša od napora se oporavlja u hladnoj komori jer im termički šok potiče cirkulaciju i sprječava upalu mišića. A Cetina je naša prirodna komora: nakon kupanja u njoj osjećam se preporođeno - govori Martin Sinković. Dva treninga tjedno braća obično odrade na biciklima pa poznaju doslovce svaku cestu i stazu u okolici Sinja, sve do Omiša i Knina, jer u jednoj turi odvoze čak 120 kilometara. I zbog toga u srcima Sinjana, koji su poznati po gostoljubivosti i kao izvanredni domaćini, imaju posebno mjesto - oni ih tretiraju kao svoje još otkako se 2013. Martin Sinković vjenčao u njihovu gradu i tako postao sinjski zet.
Buduću suprugu, Sinjanku Manuelu Sinković, pravnicu u zagrebačkoj Klinici za dječje bolesti u Klaićevoj, upoznao je 2009., kad su se u većem društvu zajedno našli na piću na Pjaci, glavnom trgu u njezinom rodnom gradu. Iduće godine Martin je Manuelu pozvao na Alku, a nekoliko dana poslije, držeći se za ruke, prošetali su središtem grada. - To se kod nas u Sinju smatra svojevrsnim neslužbenim zarukama i znakom da par ozbiljno planira zajedničku budućnost. Nakon toga nema natrag - govori Manuela Sinković, koja ovog ljeta, zbog posla, u Sinju boravi samo vikendima. A u radnim danima za Martina se “brinu” punac i punica, Josip i Josipa Kanaet, te šogor Elvis Kanaet. Drže ga, kažu, kao malo vode na dlanu i svakodnevno pozivaju na obiteljske ručkove. Ako se, pak, zasiti boravka u hotelskoj sobi, na raspolaganju mu je i komforna kuća za odmor s bazenom te teniskim i košarkaškim igralištem u obližnjem selu Rumin Panj, koju su Josip i Josipa Kanaet podigli na obiteljskoj djedovini.
Gotovo svaki vikend u Sinju je i Antonela Sinković, supruga Valenta Sinkovića, s kojim je u lipnju proslavila prvu godišnjicu braka. Splitska pravnica nedavno je odradila vježbenički staž u zagrebačkom odvjetničkom uredu i položila pravosudni ispit, a iduće godine planira upisati doktorat iz sportskog prava. - Prije nego što sam upoznala Valenta, rijetko sam dolazila u Sinj pa sam tek uz njega otkrila ljepotu Cetinske krajine. A kad se Valent zaželi kupanja u moru, može skočiti do mojih u Split ili na Čiovo, gdje žive moji baka i djed: uvijek nas dočeka pun stol jer i Valent i ja obožavamo mnogo jesti - govori Antonela Sinković.
No braći Sinković pažnje ne nedostaje niti u hotelu Alkar, u kojem su smješteni. Novi vlasnik, australski Hrvat Ivan Bašić, koji je hotel preuzeo preklani, za svoje goste priređuje brojne izlete, safarije u otvorenim mini džipovima kao i rafting na Cetini, a braća Sinković sa svojim društvom mogu im se pridružiti kad god požele. Prošlog vikenda poveo ih je na tzv. orlovu stazu kako bi s obližnjih planina uživali u panoramskom pogledu na dolinu Cetine te im pokazao riječni otok na kojem uskoro planira urediti igralište za paintball. Sve to olimpijskim, svjetskim i europskim prvacima boravak u Sinju čini lakšim i zanimljivijim, no u prvom planu su im, dakako, treninzi i pripreme za rujanski nastup na Svjetskom prvenstvu u Bugarskoj. Nedavno su se pobjedom u škotskom Glasgowu, braća Sinković upisala u sportske anale kao prva posada u veslačkoj povijesti koja je osvojila naslov europskih prvaka u dvije različite discipline - dvojcu na pariće i dvojcu bez kormilara. A sada isti rezultat žele postići i na Svjetskom prvenstvu.
U dvojcu na pariće veslali su svaki s dva vesla, a sada svaki s jednim: sličan izazov, primjerice, bio bi prelazak prvaka u alpskom skijanju na snowboarding odnosno daskanje na snijegu. Bez obzira na izvanredan uspjeh te čak sedam zlatnih medalja na najvećim natjecanjima - olimpijskim igrama, svjetskim i europskim prvenstvima, jedini “infrastrukturni objekt” koji im je na raspolaganju na pripremama na Perućkom jezeru je kontejner na obali u koji spremaju čamac i opremu. Iako ga već nagrizaju hrđa i zub vremena, našoj najtrofejnijoj veslačkoj posadi ne pada na pamet požaliti se na premalo ulaganja u njihov sport.
- Bolju stazu za trening od Peruće ne možemo ni zamisliti: jezero je dugačko 17 kilometara tako da na “jačim” treninzima odradimo i do 34 kilometra, za što nigdje u našoj zemlji nemamo uvjeta. Osim toga, voda je savršeno mirna jer se, uz nas, ondje pripremaju još samo tri-četiri posade pa nikad nema gužve niti valova, koje inače stvaraju motorni čamci u pratnji - govori Valent Sinković. Njihov čamac u svojem gumenjaku prati trener Nikola Bralić, strateg svih njihovih uspjeha, pod čijim nadzorom trenutačno rade na izdržljivosti i dotjeruju tehniku zaveslaja. Prema mnogima najbolji veslački trener na svijetu rodom je iz obližnjeg Dicma, a na Perući snima svaki trening kako bi ga u hotelu zajednički analizirali i uklonili eventualne pogreške. - Zahvaljujući tome napredujemo iz treninga u trening pa u Bugarsku, ako ne bude ozljeda, stižemo sto posto spremni - nastavlja Valent Sinković. Bez obzira na rezultat koji ostvare u Plovdivu, drugom po veličini bugarskom gradu, u Sinju se sprema velika fešta. Martinov šogor Elvis Kanaet svoje vjenčanje sa zaručnicom Marijom Perić davno je isplanirao prema njegovom sportskom rasporedu i zakazao ga nakon natjecanja u Bugarskoj. Jer ne dolazi u obzir da barjaktar na svadbi bude itko drugi nego naš zlatni veslač.