Himnu „optimizma i renesanse“, kako je to netko duhovito primijetio, Hrvatska je dobila u ostvarenju slavonske kantautorice Mije Dimšić, „Život nije siv“. U produkciji Branimira Jovanovca, riječ je o poletnoj pjesmi koja je svojoj autorici širom otvorila vrata domaće javnosti i etera.
"Život nije siv" je moja prva autorska pjesma koja je nastala nedugo nakon što sam se počela profesionalno baviti glazbom. Tada još nisam znala kuda to sve vodi, kako će mi život izgledati i hoće li glazba biti nešto od čega ću živjeti i u čemu ću stvarno pronaći životni put i sreću. Svoje sumnje i bojazni pokušala sam izraziti na papiru jer mi je pisanje uvijek bio način da jasnije vidim stvari i pomognem si. Rezultat su bili stihovi koji govore o životnoj radosti, ljubavi i tome da je svaki dan prekrasan ako ćemo si ga takvim sami učiniti i mislim da je baš zbog te pozitivne energije i iskrenosti pjesma kasnije pomogla tolikom broju ljudi da i sami pronađu svoj put“, komentirala je Mia i otkrila kako je zapravo nastala pjesma.
"Pozadina nastanka pjesme je bila prepirka s mamom jednog, pretpostavljam, nedjeljnog poslijepodneva kad me ona pitala mislim li da ću biti sretna na životnom putu kojim sam tad tek krenula. Bilo je to nekoliko mjeseci nakon što sam se počela profesionalno baviti glazbom i još nisam znala kuda će me to odvesti i hoće li to i ostati moj životni poziv. Kad mi je mama to rekla, osjetila sam nevjerojatan inat, otišla gore u sobu i stihovi su doslovno izletili iz mene. Glazbu za strofe sam tad već neko vrijeme imala, ali nisam znala što bih s njom i onda je ta situacija došla kao naručena i znala sam da je vrijeme da dobije stihove. "Život nije siv" za mene je pjesma o hrabrosti da samom sebi priznaš što želiš i kako sebe vidiš i ne dopustiš nikome da se upliće u tvoj put iako su prepreke često ogromne. Ujedno je i moja himna otvorenosti prema životu, različitostima među ljudima i pjesma protiv predrasuda i ponavljajućih uzoraka u koje nas društvo i ljudi oko nas često žele ugurati."
Predstavivši je na Splitskom festivalu, s ukuleleom u rukama, Mia se vraća na Prokurative, 7. srpnja, na završnicu „Cesarice“ – na isto mjesto otkud je sve i krenulo.
Pjesma se na nacionalnoj top listi zadržala više od 30 tjedana, a Mia je osvojila i diskografsko priznanje za najboljeg novog izvođača 2016. godine. Još važnije, udomaćila se kod publike svih generacija koja s veseljem pjevuši njen zarazni refren.
Pri odabiru naslova albuma prvijenca, nije bilo dileme: „Život nije siv“ u jednom je trenutku bilo najprodavanije domaće izdanje, a ovih je dana doživio i objavu na vinilu – u boji! Videospot u režiji Borisa Sekulića trenutno juriša na brojku od 2 milijuna YouTube pregleda.
Pjesma je, ne slučajno, obojena modernim američkim country zvukom: „Moj najveći glazbeni uzor je Taylor Swift uz čije sam country albume prošla cijelu srednju školu i to neko kritično razdoblje traženja sebe. Od nje sam sigurno najviše naučila o pisanju i tome kako na papir prenijeti slike iz svog života, ali tekstualno mi je najveća inspiracija glazba koju piše i izvodi Kacey Musgraves. Na domaćoj sceni posebno cijenim Nenu Belana, kojeg sam nedavno imala priliku i upoznati, Harija Rončevića, Tedija Spalata, Olivera, Gibonnija…“, zaključuje Mia.