I na večerašnjim izvedbama monodrame ”Vla-Vla-Vlajland”, u 18 i 20 sati , glumica Ecija Ojdanić (47) očekuje rasprodanu predstavu, odnosno, punu dvoranu HNK u Zadru, baš kao što je bilo i sinoć. A zbog strogih epidemioloških mjera radi pandemije, "puna dvorana", u koju inače stane više od 300 gledatelja, znači njih – 70.
Ecija Ojdanić pohitala u Glinu razveseliti građane: 'Kad sam stigla tamo, srce mi se steglo'
"Znam da zvuči smiješno, ali tako je. Naime, prema posljednjim propisima stožera, na sedam četvornih metara smije biti samo gledatelj. Bez obzira na to, publika koja je uspjela doći do malobrojnih karata, bila je oduševljena. Osjeti se koliko ljudima nedostaju predstave, kulturna događanja. Iskreno se nadam da će cijepljenje protiv korone stati na kraj epidemiji i da ćemo već na proljeće moći nastupati kao i prije", kaže Ecija, ravnateljica privatnog Kazališta Moruzgva, koja je uživala u ulozi Vlajne, za koju Ivan Leo Lemo potpisuje tekst i režiju.
Ipak, nije joj tako lako glumiti pred gotovo praznim kazalištem. "Ne, nije lako, iako je samo toliko dozvoljeno, ali zadovoljstvo da uopće igram je veće od tjeskobe koja te ulovi da je to prazno gledalište u odnosu kako je bilo prije pandemije. Ali i ovo će proći", sigurna je Ecija.
"Naša Vlajna radi u Njemačkoj, kao čistačica, a u sat i 15 minuta, koliko monodrama u obliku cabareta traje, nizom njezinih pustolovina, kulturoloških nesporazuma i zavrzlama dobro smo razgalili i nasmijali publiku. Uživam u toj ulozi jer mi je blizak taj patrijarhalni mentalitet. Iako, moja majka ni mene ni sestru nije odgajala na takav način, već nas je odmalena učila da budemo emancipirane", kaže Ecija, dodajući da su već dogovorena gostovanja u Umagu, Rovinju, Poreču, Čakovcu, Dugom Selu, Osijeku, a 17. veljače u Velikoj Gorici.
"Volim igrati monodrame, iako je teško kad si jedina osoba na pozornici i moraš od prve do zadnje minute zadržati pozornost gledatelja. Baterije punim trčanjem, kojim se bavim godinama, pa sam i u Zadru istrčala svaki dan po deset kilometara. Srela sam i dosta prijatelja jer ljetujemo u Diklu nedaleko od Zadra, gdje obitelj mog supruga ima kuću", govori glumica.
Nagrada za najbolju žensku ulogu
U pandemijskim uvjetima u protekla četiri mjeseca predstava je izvedena 25 puta, a sudjelovala je i na tri festivala, gdje je osvojila nagrade. A na XIII. Gumbekovim danima Ecija je dobila nagradu za najbolju žensku ulogu.
"Teško je svima, pa tako i nama glumcima. Ne volim kukati i zato me baš veseli gostovanje u Zadru, ovo je dokaz da se može doprijeti do publike. Od 2007. sam samostalna umjetnica, naučila sam da postoje bolje i lošije godine. Mislim da je važno da svi preživimo, da održimo kontinuitet, kontakt s publikom, pogotovo ovakva mala, nezavisna kazališta kao što je Moruzgva.
Dakle, ne govorim o zaradi jer je sada nema, ali možemo i moramo preživjeti. To nije upitno. Na neki način, to i jest poruka predstave. Simpatična patrijarhalna žena puna predrasuda i u sukobu sa svim što je drukčije, u konačnici prihvaća strane ljude i njihovu različitost pokazujući veliku toleranciju upravo prema drukčijem, toleranciju koja nam je sada potrebnija nego ikad. Zato su mi reakcije zadarske publike 'vjetar u leđa' kao glumici. Vjerujem da će nam svima uskoro biti bolje i da ćemo predstave igrati kao nekad", poručila je Ecija Ojdanić.