Danijelu ova pjesma veže uz dugogodišnju prijateljicu Doris, a o tome kako je nastala ova izvedba kaže:
“Doris Karamatić (kao djevojčica Maras) moja je životna prijateljica, moja suputnica, moja srodna duša, moja polovica. Rođene smo u istoj, jako toploj ljetnoj noći u Splitu u istom rodilištu sa 15. na 16. srpnja 1971. Rekli su nam da je u toj, od topline ljepljivoj noći, nebom gospodario nestvarno lijep mjesec… Da je prekrivao gotovo cijelo nebo. Tako su nam rekli, a mame ne lažu nikada.
Upoznale smo se kada smo imale 14 godina u srednjoj Muzičkoj školi Josip Hatze. Obje smo svirale harfu, ja punih šest godina, a ona će do kraja – njoj je harfa Život. Od tada smo nerazdvojne, iako nam je jasno da smo to bile i od prije samog početka pa do kraja predstave zvane Život i nakon nje.
Doris se krstila, pričestila i krizmala u crkvi Kaptol, a ja sam joj, razumije se, bila kuma. Kuma je odmah nakon roditelja najvažnija osoba svom kumčetu. Odgovorna je brinuti se, strepiti i čuvati ga od svega, a pogotovo nakon smrti roditelja. Već nekoliko godina Dorisina su oba roditelja s punim povjerenjem prepustila meni palicu, shvatila sam ozbiljno tu ulogu. Zato nam je Kaptol jako važan.
Tonski zapis nije nastao u studiju već u praznoj crkvi jer mi je želja bila da se energija crkve, svih izgovorenih, šaptanih i ispjevanih molitvi koje desetljećima vibriraju prostorom pomiješaju sa zvukom harfe i mojim glasom. Nastala je ova snimka, uspomena na jednu nevjerojatnu priču koju Vam poklanjamo s posvetom. Svaki stvoreni Život jedinstvena je pjesma. Pjevajte svoju pjesmu i pustite da je drugi pjevaju.
Zadnji kadar ima posebnu poruku, ali to ću ostaviti na slobodu svakom pojedincu.
Hvala svima koji će svojim slušanjem podijeliti s nama sve ono što smo do ovoga trenutka proživjele zajedno i utkale u ovu pjesmu, u svaku notu, svaki stih i u tišinu među njih.”