Pomaganje u tišini

Ornela se prisjetila posjeta jednom od kampova: ‘I kad prođu svi potresi, ljude ne treba zaboravljati‘

Glumica se je opisala jedan od svojih posjeta unesrećenoj djeci u prošlosti, posjetivši izbjeglički kamp darovala im je nešto neobično, sjetila se toga kako je i sama bila djevojčica ni kriva ni dužna što se odvijaju ratovi.

Ovi teški dani koji su zatekli mnoge građane naše zemlje duboko su dojmili i glumicu Ornelu Višticu. Često se na našm područjima otvaraju neki prihvatni kampovi za žrtve katastrofa, izbjeglice, prognanike - toga se sjetila i Ornela.

"Ove strahote koje se događaju me podsjete na jedan dan u jednom od onih prašnjavih kampova. Osjetljivost na djecu koja se zateknu u nekoj strahoti i nesreći me znala duboko pogoditi, možda što sam i ja jednom bila djevojčica ni kriva ni dužna što neki veliki ljudi raspoređuju male ljude, što se odvijaju ratovi, nestašice, nezaposlenosti, potresi, poplave i sve ostale ljudske nedaće i nesreće. Moja filozofija je uvijek bila pomaganje u tišini", napisala je Vištica uz fotografiju tri djevojčice na livadi, okružene svojim starijima. U kamp, koji Ornela nije specifično navela, baš kao što nije ni rekla kada je to bilo, došla im je pomoći.

"Taj dan sam odjenula nešto neutralno, nisam fotografirala svoje vreće, ali sam fotografirala duboko u pamćenje ljude, njihova lica. Tugu i očaj. Odlučila sam sve što sam imala tada, dati za krune. Te plastične krune i balone. Pomislila sam kako ću brzo zaraditi novce, a ta djeca će morati još dugo čekati da dođu do vlastitog kruha", objasnila je zašto djevojčice imaju plastične krune te da im ih je upravo naša glumica poklonila.

Pomagati treba stalno

"Znala sam duboko u sebi, da nepredvidivost bez krova nad glavom, neizvjesnost njihovih daljnjih puteva će biti tko zna koliko bolna. Nisam mogla izbrisati njihovu podsvjesnu tugu, ali sam mogla učiniti jedan njihov dan lijepim, jedan trenutak. S plastičnim krunama", kazala je Ornela uz fotografiju koju je objavila na Instagramu. Tom je objavom htjela potaknuti lanac dobrote u drugima.

"Zašto ovo pišem? Predivno je vidjeti ljude kad vraćaju osmijehe na lice, kad se organiziraju kad pomažu, ali je još ljepše imati svijest kako pomagati treba stalno. I kad prođu svi potresi, ljude ne treba zaboravljati. Ove djevojčice će vječno ostati u mojim mislima, možda se one neće sjećati mene, ali radosti kad su vidjele krune, će ostati svijetle točke njihovog djetinjstva. I jednog dana kad budu žene, ć́e možda poželjeti staviti krunu nekoj Nevinoj djevojčici", kazala je.

Linker
20. travanj 2024 12:48