Premda je u pola stoljeća glumačke karijere snimio stotinjak filmova i TV serijala, američkog glumca Dona Johnsona, koji u prosincu slavi 70. rođendan, šira publika pamti uglavnom po ulozi detektiva Sonnyja Crocketa iz legendarnog policijskog serijala “Poroci Miamija”. Seks-simbol desetljeća, Don Juanson, kako su ga mediji prozvali prema najpoznatijem književnom zavodniku, na vrhuncu slave, ranih 80-ih, kad je bio najbolje plaćeni televizijski glumac na svijetu, doživio je prizor kakav vjerojatno nikad više neće - ulicu kojom je prošao prekrili su grudnjaci i gaćice koje su žene pobacale kroz prozore svojih ureda u poslovnim neboderima u Miamiju kad se pronijela vijest da smeđokosi ljepotan s pramenovima ispod njih snima scenu iz “Poroka”. No povratak na vrh popularnosti i renesansu u karijeri, uvjeren je, trebala bi mu donijeti glavna uloga u HBO-ovom serijalu “Watchmen”, čija je prva epizoda emitirana 20. listopada, a Johnson, uz zvijezde Reginu King i Jeremyja Ironsa, predvodi glumački ansambl.
Serija je nastala prema glasovitom stripu Alana Moorea i Davea Gibbonsa, koji je Damon Lindelof, autor superuspješnih serija “Lost” (Izgubljeni) i “The Leftovers” (Preostali) razradio i u njega uveo nove likove. Jedan od njih je sudac Judd Crawford, kojeg je 46-godišnji scenarist i producent napisao upravo za Dona Johnsona kako bi mu vratio uslugu s početka svoje karijere. Naime, njegov prvi veliki posao bio je angažman u serijalu “Nash Bridges” iz 90-ih, čiji je Johnson bio glavni glumac i koproducent.
- U vlastitim očima uvijek sam bio zvijezda, a trebalo je vremena da to napokon počnu primjećivati i drugi - rekao je u jednom od svojih prvih intervjua ranih 70-ih, te otkrio da je još kao 4-godišnjak shvatio da mu je gluma suđena. Tada je u Missouriju ministrirao svojem djedu Marshallu Wilsonu, svećeniku metodističke crkve Holly Roller, čije je nadahnute propovijedi pratio pjesmom. Njegov lijepi glas hvalili svi su svi susjedi u Flat Creeku, govorili mu da je presladak dječak i nagrađivali ga sitnišem.
Sa Susan Sarandon ljubovao je u romantičnoj drami ‘Ples zaljubljenih’ iz 1988.
- U tom trenutku sam shvatio da su pozornica i nastupi pred publikom moj život - izjavio je. Rođen je 15. prosinca 1949. na očevoj farmi u Missouriju, kao najstarije od četvero djece - njegova majka Nell bila je kozmetičarka, a otac Wayne farmer i mehaničar, koji je neko vrijeme radio na održavanju zrakoplova. Roditelji su mu bili tinejdžeri kad su ga dobili, a Don je odrastao u oskudici i neimaštini u Wichiti u Kansasu, kamo su se preselili kad mu je bilo šest godina. U školi je bio potpuno nezainteresiran, na satu nije pravio bilješke, niti je pisao domaće zadaće, a provlačio se zahvaljujući snalažljivosti - prepisivanjem na testovima.
- Moja ideja škole bile je da učenici ispituju nastavnike o onome što njih zanima, a ne da oni nas tjeraju da učimo stvari koje nas nimalo ne zanimaju. Zato se nikad nisam mogao uklopiti jer nisam podnosio da mi govore što bih trebao činiti - opisao je đačko doba. U školi je redovito bio kažnjavan - tada su se neposlušni učenici pokušavali disciplinirati idejom da je batina iz raja izašla - udarcima štapa po dlanovima i po stražnjici, što je samo raspirivalo njegovo buntovništvo. Društvo u kojem se dobro osjećao bili su stariji delinkventi, uglavnom najgori učenici iz disfunkcionalnih obitelji, čiji su roditelji završili u zatvoru, a i sinovi su kretali njihovim stopama. I sam se našao s druge strane zakona: kao 12-godišnjak se upustio u krađu automobila s četiri godine starijim prijateljem, koji je vozio kršeći prometna pravila bez vozačke dozvole.
- Nadrapali smo jer nas je presrela policijska patrola: njemu su natovarili sve što su mogli - krađu, prekoračenje brzine, upravljanje vozilom bez dozvole, dovođenje u opasnost sudionika u prometu..., i tko zna što sve još, a mene su, kao pomagača, smjestili u popravni dom. Dva tjedna, koliko sam ondje proveo, činila su mi se poput vječnosti: osjećao sam se kao da sam osuđen na doživotnu robiju te da više nikad neću vidjeti ni sunca, ni mjeseca - govorio je. Kako god, imao je više sreće nego pameti jer mu se otac nakon rastave od majke, s četvero djece o kojima je preuzeo brigu, odlučio vratiti se u rodni Missouri pa je Don pušten iz popravnog doma.
S Jennifer Connelly u erotskom trileru ‘Hot Spot’ 1990.
- Premda sam ga poslije obožavao, oca sam u to vrijeme mrzio, jednostavno ga nisam podnosio. Bio je neobrazovani radnik, koji je šutke podnosio muku najtežih poslova, ali je bio vješt s rukama. Njima je prehranio petero djece, u drugom braku je, naime dobio još jednu kćer. Bio je izvrstan stolar i mehaničar, koji je svaki dan naporno radio - sve do smrti preklani. Zahvaljujući radišnosti uvijek se izvlačio iz škripca, i to je najvrjednije što sam od njega naučio - kaže Johnson. Te godine kad je pušten iz popravnog doma izgubio je nevinost, i to sa 16-godišnjakinjom koju je otac nakon razvoda unajmio da mu pomaže oko djece i u kućanskim poslovima.
- Cura me iskoristila za svoj užitak, a ja nisam imao ništa protiv, dapače. Ne vidim u tome ništa loše, a bilo je to i drugo vrijeme: tinejdžerski brakovi tada nisu bili “svjetsko čudo” kao danas - ispričao je glumac, koji je u kazalištu debitirao 1965. u školskom mjuziklu “Priča sa Zapadne strane”. Glavnu ulogu, lik Tonyja, dobio jer je lijepo pjevao i još bolje izgledao, a i karakterom mu je odgovarala osoba koja okolinu izluđuje stalnim provokacijama. Ljubav prema teatru u Johnsonu je pobudila i volju za čitanjem pa knjige više nije ispuštao iz ruke, a naklonost publike oduševljene njegovim nastupima pretvorila ga je u egomanijaka koji se dobro osjećao samo kad je u središtu pozornosti. Zato je stalno nastupao, bio je u svakoj školskoj predstavi, a nastavu je izbjegavao kako god je znao i umio. Ipak, zahvaljujući glumi, dobio je stipendiju Sveučilišta u Kansasu jer je iz prve prošao audiciju za sveučilišnu dramsku skupinu. U dva semestra koliko je ondje proveo, igrao je samo glavne uloge, a kolege i profesore skandalizirao je kad se doselio k deset godina starijoj profesorici, koja je kao samohrana majka odgajala troje djece.
U akcijskom filmu ‘Harley Davidson i Marlboro Man’ s Mickeyjem Rourkeom
- Naša ljubav bila je “nečuvena”, tako nešto nikada prije se nije dogodilo. No tada se veze profesora sa studentima još nisu sankcionirale, to je prolazilo, nitko joj zbog toga nije prijetio otkazom - objasnio je i dodao da je od svoje drage doznao da na njihovo sveučilište kao gostujući redatelj stiže voditelj kazališta iz San Francisca. Don se pripremio za njegov dolazak i impresionirao ga glumačkom vještinom pa ga je ovaj poveo sa sobom na Zapadnu obalu. Ondje je za dva tjedna spremio glavnu ulogu u mjuziklu “Your Own Thing”, a nakon nje dobio i drugu glavnu ulogu u Los Angelesu, koja ga je proslavila. Predstava “Fortune and Men’s Eyes” zavrijedila je kultni status u američkoj gay zajednici jer je u njoj, potkraj 60-ih, prvi put otvoreno prikazana muška ljubav, a Don Johnson prvi je muškarac koji se do kraja skinuo na pozornici u sceni zatvorskog silovanja. Publika je hrlila na predstavu, koja je bez prekida bila na repertoaru dulje od godinu dana.
- “Titula” gay ikone nije mi smetala jer sam znao tko sam i bio siguran da me zanimaju isključivo djevojke. Na Srednjem zapadu podrazumijeva se da dečki kad odrastu nemaju što tražiti s dečkima, ali mi je, kao ekshibicionistu, godila pozornost koju sam dobivao - rekao je glumac, koji je usporedno gradio televizijsku i filmsku karijeru. No jedina dva njegova naslova koja su imala kakav-takav uspjeh bili su “Zachariah” iz 1971., promoviran kao prvi filmski western-mjuzikl, te “Harrad Experiment” iz 1973., neobičan film u kojem nastavnici potiču učenike na seksualne eksperimente pa se smatra generacijskim filmskim manifestom slobodne ljubavi.
Na setu ‘Zachariacha’ 1970., koji je proglašen filmskim manifestom slobodne ljubav
No ljubav nije cvala samo pred kamerama, nego i iza njih. Don Johnson se na setu zaljubio u tada 14-godišnju Melanie Griffith, koju je u ekipu ubacila njezina majka, glavna glumica Tippi Hedren. Kad je snimanje završilo, počeli su živjeti zajedno u unajmljenoj kući, zaručili su se na njezin 18. rođendan, 9. kolovoza 1975., a vjenčali u siječnju iduće godine. Njemu je to bio već treći brak, a niti u jednom nije izdržao dulje od nekoliko mjeseci. Prvi put je pred oltar stao kao 19-godišnjak, s anonimnom plesačicom, a druga supruga bila mu je bogata tatina kći, kojom se oženio četiri godine poslije. S Melanie Griffith u braku je prvi put izdržao pola godine, a drugi put su se vjenčali 13 godina poslije, kad je zatrudnjela s njihovom kćeri Dakotom Johnson, rođenom 4. listopada 1989. Strast među njima raspalila je ljubavna scena u “Porocima Miamija”, u epizodi u kojoj je Griffith bila gošća. Drugi put su zajedno izdržali sedam godina.
Melanie Griffith upoznao je kao 14-godišnjakinju i dva put je odveo pred oltar
Don Johnson je početkom sedamdesetih postelju dijelio sa slavnom groupie djevojkom Pamelom Des Barres, početkom osamdesetih je hodao s tri godine starijom kolegicom Sally Adams, majkom glumice Nicolette Sheridan, a Johnsonova vršnjakinja Cybill Shepherd u autobiografiji je među aferama u koje se upustila spomenula i njegovo ime. Mjesec dana je bio s pjevačicom i glumicom Barbrom Streisand, a sredinom devedesetih zaručio se s trideset godina mlađom kolegicom Jody Lyn O’Keefe, koja je bila njegova kći u TV serijalu “Nash Bridges”. Mnogo važnija od njih bila mu je kolegica Patti D’Arbanville, muza legendarnog umjetnika Andyja Warhola i glazbenika Cata Stevensa, koji joj je na vrhuncu popularnosti posvetio pjesmu “Lady D’Arbanville”. Njih dvoje bili su u vezi od 1981. do 1985. i imaju 37-godišnjeg sina Jesseja Johnsona, glazbenika.
S bivšom suprugom Melanie Griffith te sinom Jessejem Johnsonom na premijeri filma ‘Kako
biti solo’ svoje kćeri Dakote Johnson 2016.
- Jednoga dana u restoranu u Los Angelesu primijetila sam nevjerojatnog frajera, koji me toliko privukao da sam potrčala za njim. Uhvatila sam ga za ruku i upitala koliko je puta dosad bio u braku. Kad sam čula njegov odgovor, rekla sam mu da sam ja njegova četvrta žena. Mjesec dana poslije nosila sam našeg sina - opisala je početak njihove veze Patti D’Arbanville, koja mu ipak nije postala suprugom. U to doba Johnson je živio neobuzdano i divlje, a D’Arbanville mu je uzalud pokušavala pomoći da se oslobodi ovisnosti o alkoholu. Njihova ljubavna priča završila je kad se Johnson zbog snimanja “Poroka Miamija” preselio na Floridu.
- Ujutro karton piva, preko dana nekoliko martinija i boca vrhunskog vina, a nakon večere boca konjaka: tako je izgledao moj tipični dan na snimanju - otkrio je Johnson, koji ulogu Sonnyja Crocketta, detektiva na tajnom zadatku na Floridi, pamti i po osebujnom imidžu. Na setu je nosio Versaceove košulje i odijela u kombinaciji s espadrilama na bosu nogu, satovima Rolex i Ebel te vozio kabriolete ferrari 365 GTS/4 i testarossa. A dom u serijalu bila mu je 12-metarska jahta St. Vitus Dance, usidrena u luci, na kojoj mu je društvo pravio njegov ljubimac - aligator Elvis.
- Prvu scenu serijala snimili smo u kući Giannija Versacea, što sam doznao tek godinama poslije, kad smo se sprijateljili. Popularnost koju mi je ta uloga donijela bila je nevjerojatna - i to ne samo kod žena. Jednom mi je u noćnom klubu prišao diler, koji se predstavio kao moj veliki obožavatelj, i na stol mi stavio vrećicu s kokainom. Nisam mogao povjerovati vlastitim očima i ljubazno sam ga zamolio da je vrati u torbu - govori Johnson, kojem je zahvaljujući ulozi nemilosrdnog borca protiv narkomafije stigao i poziv na sastanak s predsjednikom Ronaldom Reaganom.
Dona Johnsona i Philipa Michaela Thomasa proslavile su uloge detektiva u ‘Porocima Miamija’
U Bijeloj kući razgovaralo se o nacionalnoj strategiji zdravstvene politike, a kad je predsjednik od Johnsona zatražio mišljenje o načinima suzbijana trgovine drogom, glumac mu je predložio legalizaciju droga. - Droge bi tako izgubile draž zabavnosti i glamura, a kriminalci bi jednim potezom bili izvan posla jer bi svu zaradu ubirala država. No Reagan me pogledao kao da pred sobom vidi čovjeka s četiri glave i nakon toga suradnike zamolio da me isprate van - prisjeća se glumac, kojeg su “Poroci Miamija” proslavili i kao pjevača. Glazbena podloga serijala bile su i dvije njegove pjesme - “Streetwise”, u kojoj su mu prateći vokali bile kolegice Whoopi Goldberg i Olivia Brown, i “No Way Out”, zvučna kulisa posljednje epizode.
U drugoj polovini osamdesetih objavio je dva pop-albuma, a njegov debitantski singl, “Heartbeat”, 1986. dospio je na peto mjesto najizvođenijih u SAD-u. Na drugom albumu objavio je duet “Till I Loved You” s Barbrom Streisand, koji je ona reizdala 2002. na albumu svojih dueta.
Proslavio se i kao pilot moćnih čamaca, powerboata: 1986. pobijedio je u utrci od 1100 milja - uzvodno Mississippijem od New Orleansa do St. Louisa, a dvije godine poslije okitio se titulom svjetskog prvaka u disciplini superčamaca. Na valu uspjeha “Poroka Miamija” snimio je i drugi policijski serijal, “Nash Bridges”, čiji je bio koproducent, a prikazivao se od 1996. do 2001. na televiziji CBS. Taj serijal spasio mu je egzistenciju u vrijeme kad je, zbog dugova, njegovo imanje u Woody Creeku u Coloradu trebalo ići na dražbu. Naime, s producentima se nagodio da mu daju 19 milijuna dolara jer mu godinama nisu isplaćivali dogovoreni postotak od njegove prodaje.
Danas je u sretnom braku s četvrtom suprugom, dvadeset godina mlađom učiteljicom programa Montessori Kelley Phleger, i njihovo troje djece - kćeri Grace (20), modelom i fotografkinjom, te sinovima Jasperom (17), košarkašem i Deaconom (13), koji je lud za računalnim igrama. Miss Kelley, kako zove suprugu, upoznao je u ožujku 1996. na rođendanskoj proslavi Willieja Browna, karizmatičnog gradonačelnika San Francisca.
S dva desetljeća mlađom učiteljicom Kelley Phleger u braku je 20 godina i imaju troje djece
- Odmah sam je primijetio i zaljubio se u nju na prvi pogled. Među prvima sam morao otići zbog sutrašnjeg snimanja, a njoj sam poručio da ne bude tužna zbog rastanka jer ću se ionako njome - oženiti. Kako je bila u vezi, cijelu godinu me izbjegavala, no na kraju sam je odveo pred oltar - govori Johnson, kojem su danas jedini porok - elektroničke cigarete. A najveća slabost - njegova djeca. Sve petero obožava, a ostao je blizak i s njihovim majkama.
- Svi se međusobno družimo i veselimo, te pomažemo i tješimo kad zagusti, za nas je to najnormalnija stvar na svijetu - kaže glumac, kojem je jedina neispunjena profesionalna želja da snimi nastavak “Poroka Miamija” u 21. stoljeću.
- Imam stotine dobrih ideja i nekoliko dovršenih scenarija. Moglo bi biti vraški zabavno jer sam još u dobroj formi, samo moram uvjeriti producente da mi daju novac.