"Što se tiče koronavirusa, on je daleka prošlost za mene. Sad je puno više informacija i podataka nego prije godinu dana kad sam preživjela i naravno cjepiva su dostupna. Nadam se da će se što više ljudi cijepiti i na taj način pokušati učiniti život normalnim, onakvim na kakvog smo navikli. Možda to sve skupa nije bilo ni loše u tom sustavu resetiranja, da smo svi možda, barem većina, shvatili koje su prave, istinske vrijednosti", rekla nam je televizijska novinarka i urednica Mirna Zidarić.
Virus je preboljela prošle godine u lipnju, a otvoreno je govorila o posljedicama, poput ispadanja kose. Sad, kaže, sve se vratilo u normalno stanje. Slična je situacija i s raznim eventima. Po tko zna koji put Mirna se odazvala pozivu fotografa Damira Hoyke koji ovih dana u Zagrebu organizira seminar napredne fotografije Fotosofia. Taman prije njezinog poziranja, "ulovili" smo je nakratko kako bismo provjerili kakvo je stanje u sportskoj redakciji HRT-a zbog Europskog prvenstva.
Čitajte i: Slavko Sobin iskreno o privatnom životu: ‘Imam svoj mir i svoju sreću‘
Čitajte i: Ivica Kostelić otkrio čime se bavi Janica: ‘Drago mi je što se naši klinci druže‘
"U sportskoj redakciji je sve spremno. Nažalost, neće biti ona luda navijačka atmosfera kao što je bila svih ovih natjecanja prije, ali ono što je bitno da se Euro ipak održava, sve se to skupa vraća u normalu. Bit će gledatelja, nažalost malo Hrvata, ali nadam se da to neće biti hendikep za naše jer oni su navikli na podrušku s tribina. Imamo toliko sjajnu momčad da se nadam da i ta podrška ispred malih ekrana može biti jedna vrijednost više", rekla je. Utakmice neće pratiti kod kuće i s najbližima, već, kaže, bit će radno.
Čitajte i: Hoyka okupio niz poznatih imena: Slavko Sobin i Ivica Kostelić pozirali u svim mogućim pozama
"Radno je, ne sudjelujem samo u realizaciji Eura, treba netko organizirati informativne emisije, naše sportske minute koje idu svakoga dana u različitim terminima", naglasila je. Prisjetila se i Svjetskog prvenstva 2018. godine.
"Ta godina neizbrisiva je u sjećanju svakog ljubitelja sporta u Hrvatskoj, posebno nogometa. Svi se sjećamo gdje smo bili kad je Hrvatska igrala finale, pa onda onaj nezaboravan doček. Pretpostavka je da to više nikada nećemo doživjeti, ali onda se sjetim 1998. godine i Francuske i onda si mislim “svakih 20 godina, uredu je. Dečki čak mogu skratiti taj period". Može i svakih deset jer uistinu je to duševna hrana svima nama. Probudili su optimizam i jednostavnmo im hvala za to i čim prije da uspiju to ponoviti”, zaključila je.