Helmut Lang jedan je od najznačajnijih vizionara koji je definirao modu devedesetih godina prošlog stoljeća. U mnogočemu bio je prvi. Prije svih je na istim revijama prikazivao mušku i žensku modu, a modne je piste spustio na razinu publike. Sam je osmišljavao koreografiju u kojoj modeli nisu slijedili klasičan obrazac dolaska, okreta i odlaska nego su djelovali poput zanimljivih prolaznika koje promatrate na ulici. Prvi je odustao od naklona publici, među prvima je objavljivao fotografije iz backstagea te je zaslužan za pomicanje njujorškog Tjedna mode prije europskih modnih prijestolnica.
Umjesto klasičnih pozivnica slao je CD s unaprijed snimljenom revijom, prvi se oglašavao na njujorškim taksijima te u medijima poput New York Timesa i National Geographica, šireći publiku daleko izvan tradicionalnih modnih krugova. Potpisao je prvi uniseks miris, a svojim modelima Stelli Tennant, Kristen McMenamy, Kate Moss, Amber Valletti, Christy Turlington, Lindi Evangelisti i Naomi Campbell dopuštao je da njegove kreacije upotpune vlastitim modnim dodacima. Bio je i pionir u korištenju novih materijala poput lateksa, celofana i metalne mreže.
Čuvene su i njegove suradnje s umjetnicima Jenny Holzer, Louise Bourgeois, Robertom Mapplethorpeom i Juergenom Tellerom čija su djela redovito krasila njegove trgovine i atelijer.
Izložba posvećena njegovu radu
Velik dio njegove modne ostavštine danas se nalazi u bečkom Muzeju MAK gdje je do svibnja ove godine postavljena izložba Séance de Travail, posvećena njegovu radu od 1986. pa sve do 2005. kad se povukao iz modne industrije i posvetio umjetničkom radu. Izložba vjerno dočarava Langov modni stil - spoj funkcionalnog minimalizma, urbane sofisticiranosti i senzualne provokacije. Iako na prvi pogled jednostavna, njegova odjeća skriva slojevite poruke i vizualne provokacije, a nositelja potiče na vlastitu interpretaciju. Upravo ta sloboda učinila ga je bezvremenskim dizajnerom.
Helmut Lang rođen je 10. ožujka 1956. u Austriji, a odrastao je u pitoresknom planinskom selu Ramsau am Dachstein. Nakon razvoda roditelja, kada mu je bilo samo pet mjeseci, brigu o njemu preuzeli su baka i djed s majčine strane, podrijetlom iz tadašnje Jugoslavije. Djed je izrađivao planinske čizme, pa je Lang vrlo rano shvatio da je odijevanje prije svega povezano s funkcionalnošću i kvalitetom.
Odrastao je bez televizora i telefona, u sredini koja se stoljećima gotovo nije mijenjala. Do škole je pješačio 45 minuta, a djetinjstvo je proveo odjeven u tradicionalne kožnate hlače s tregerima. Kad mu je bilo deset godina, preminula mu je majka, a skrb o njemu preuzeli su otac, vozač kamiona, i maćeha koja se teško nosila s novom odgovornosti za dječaka.
"Moj je otac živio u Beču. Imao sam drugačiji naglasak i vještine koje u gradu nisu bile prihvaćene. Nikad nisam čuo za nogomet. Slijedilo je osam najgorih godina u mom životu", otkrio je Lang u jednom od rijetkih intervjua.
Razdor u obitelji
Dok su njegovi vršnjaci nosili vijetnamske parke iz vojnih zaliha, majice u stilu Marlona Branda, motorističke jakne i traperice, Lang je bio odjeven u prekrojena odijela maćehina pokojnog oca. Mogao ih je samo promatrati s divljenjem. Kasnija spoznaja o vlastitoj homoseksualnosti dodatno je produbila razdor u obitelji. S osamnaest godina se odselio i počeo uzdržavati konobarenjem.
Kako bi realizirao vlastite ideje, naučio je šivati. Isprva je stvarao za sebe, a potom i za druge. S 23 godine otvorio je butik Bou Bou Lang koji je ubrzo postao popularan. Međunarodni proboj postigao je 1986. sudjelovanjem na izložbi u pariškom Centru Pompidou koju je inicirala austrijska vlada, gdje je pažnju javnosti privukao crnim korzetima inspiriranim dirndl stilom.
"Grudi moraju biti uočljive", rekao je. "I bokovi. Grudi su uočljive ako muškarac koji ih gleda već vjeruje da ih je dotaknuo. Žena to postiže nošenjem haljine koja je za broj premala", objasnio je tada svoju viziju.
Nakon preseljenja u Pariz Lang je pokrenuo istoimeni brend, no novu kreativnu energiju pronašao je u New Yorku, čiji su ga neboderi podsjećali na goleme planine njegova djetinjstva.
Upravo mu je pripadnost avangardi bila potvrda vlastite vrijednosti i dokaz da su ga roditelji pogrešno procijenili.
Stil isprepleten kontradikcijama
Njegov stil isprepleten je kontradikcijama: čist i složen, minimalistički i epski, moderan, a ipak duboko ukorijenjen u tradiciji. Za generaciju punkera i kreativaca Langova je moda bila svojevrsni obred prijelaza u odraslu dob. Umjetnici, glumci, stilisti, fotografi i poduzetnici na scenu su stupali u njegovim bijelim pamučnim majicama, hlačama ravnog kroja, savršeno krojenim sakoima, krombi kaputima, parka-jaknama i legendarnim trapericama.
Godine 2000. bio je prvi neamerički modni dizajner primljen u Vijeće modnih dizajnera Amerike, nakon što je već 1996. proglašen najboljim međunarodnim dizajnerom godine i najboljim muškim dizajnerom 2000. godine.
Na vrhuncu slave potpisao je ugovor s vragom. Polovicu tvrtke 2004. prodao je koncernu Prada, no nisu se složili s novom vizijom budućnosti. Stoga je godinu dana kasnije prodao sva prava na brend. Razočaran, napustio je modu uz poruku da se brend može kopirati, ali duša nikad. Igrom ironije, i njegov je privatni arhiv otišao - u dim. Nakon njega, u brendu Helmut Lang izmijenilo se nekoliko dizajnera, ali nitko nije uspio ponoviti njegove zvjezdane trenutke.
Helmut Lang svoju privatnost cijeni više od reflektora. Danas živi u New Yorku sa svojim dugogodišnjim partnerom Edwardom Pavlickom. Posvetio se umjetnosti, a njegove skulpture krase brojne galerije i muzeje diljem svijeta.
Velik dio svoje privatne modne arhive donirao je muzejima diljem svijeta, dok je ono oštećeno u požaru razrezao i pretvorio u materijal za nova umjetnička djela. A upravo je to još jedna potvrda da je njegova kreativna energija neuništiva.