Riječanin Tibor Illés odrastao je promatrajući oca Alberta kako radi u njihovoj obiteljskoj optici. Upijao je atmosferu poslovnice u kojoj je provodio mnogo vremena, osluškivao razgovore i proučavao kupce. Kasnije je shvatio da je optika spoj jako puno važnih elemenata, poput preciznosti, znanja, estetike, rada s ljudima i zanata. "Mislim da me baš ta kombinacija najviše privukla. Nije to samo prodaja naočala nego posao u kojem svaki detalj ima smisao", govori nam Tibor, koji danas s ocem ponosno stoji na čelu jedne od najekskluzivnijih riječkih optika Elias, a u kojoj radi i njegova majka Maja.
Nakon završene optičke srednje škole i studija optometrije u Rijeci, svoje je obrazovanje nastavio kroz magistarski program na prestižnom fakultetu Aalen University u Njemačkoj. "Stekao sam širi pogled na struku, na organizaciju rada i na ozbiljnost zanata. Tamo se jako cijeni preciznost i odgovornost prema svakom koraku i to mi je mnogo značilo. S vremenom sam sve više imao osjećaj da ne nastavljam samo očev posao nego da i ja imam što dodati toj priči", prisjeća se.
Svakodnevni rad s ocem i majkom smatra privilegijem, ali dodaje kako u njemu ima izazova. "Kada radite s članovima obitelji, sve je osobnije. Nema onog klasičnog "posao je posao", jer se ponekad nosi i doma, a ponekad se obiteljske stvari nose na posao. S druge strane, velika je prednost što si međusobno vjerujemo. Znamo kako tko razmišlja, tko je u čemu najbolji", otkriva Tibor.
Rijetkost na tržištu
Otac Albert ima zavidno iskustvo, posebno u tehničkom i zanatskom dijelu, i od njega je Tibor mnogo naučio. Majka Maja ima osjećaj za ljude, za detalje, komunikaciju i zaslužna je za dobru atmosferu u optici. "Ja sam se našao između njih. Volim rad s klijentima, dizajn, ručni rad, ali i moderniji pristup cijeloj priči. Naravno da se ne slažemo baš oko svega, ali mislim da je i to zdravo. Važno je da imamo isti cilj - da klijenti od nas odu zadovoljni i da posao radimo pošteno", poručuje.
Ručno izrađeni okviri po mjeri danas su rijetkost na našem tržištu, proces izrade je posebna priča, a sve započinje - razgovorom. "Prvo želimo upoznati klijente, njihov stil, doznati što im treba, vidjeti kakav oblik lica imaju, otkriti njihove navike i što žele postići s naočalama", pojašnjava. Nekome su naočale diskretan detalj, a netko želi da one budu prvo što se na njima primijeti. Treba uzeti točne mjere, odabrati materijal, oblikovati ideju, skicu i odraditi tehnički dio. "Svaki okvir prolazi kroz više faza, od rezanja i oblikovanja do brušenja, ugradnje šarki, prilagodbe i poliranja. Ima tu jako puno ručnog rada i sitnih korekcija koje na kraju čine razliku", otkriva.
Njihovi klijenti su vrlo različiti. Od onih koji jednostavno žele nešto kvalitetno i drukčije, do onih kojima standardni okviri ne odgovaraju zbog oblika lica ili specifičnih potreba ili pak naočale doživljavaju kao dio osobnog stila.
"Često su to ljudi koji ne traže "najskuplje", nego nešto što je baš njihovo. Što se tiče toga jesmo li prvi i jedini, ne volim se razbacivati velikim izjavama, ali koliko znam, ovakav je način rada rijetkost u Hrvatskoj. Možda smo i jedini optički dućan koji se na ovaj način bavi ručnom izradom okvira po mjeri unutar vlastite optike. To je nešto na što smo ponosni, jer iza toga stoji puno rada, vremena i ljubavi prema zanatu", zaključuje Tibor.
Nema žurbe
Iza izrade jednog para naočala po mjeri krije se puno više vremena nego što ljudi možda misle. To nije proizvod koji nastane u jednom potezu. Naočale moraju biti lijepe, ali prije svega moraju dobro funkcionirati. Nema smisla napraviti okvir koji izgleda zanimljivo, a nije udoban ili nije pravilno prilagođen osobi. "Najvažnije je ne žuriti. Kod ručnog rada svaka se pogreška vidi, ali se vidi i svaki dobar detalj", dodaje.
Tiborov osobni stil vjerno prati filozofiju koju gradi kroz Optiku Elias i misli da je to dobro. "Mi nismo lanac optika gdje se lako može izgubiti autentičnost. Kod nas su naš stil, karakter i DNA stvarno utkani u samu optiku", smatra Tibor. Svoj modni stil opisuje kao bezvremensku klasiku s naglaskom na kvalitetu. "Volim stvari koje ne gube vrijednost preko noći i nisu trenutačni trend. Jednom sam gledao video o ručno rađenim vješalicama, gdje se svaki komad ručno oblikuje, ocrtava i završava. Tada sam shvatio da me takve stvari privlače, ne samo zato što su lijepe, nego zato što imaju trajnost, priču i neku generacijsku vrijednost. Uz sve nekvalitetne proizvode i brzu modu koja nas okružuje, sve više želim drugačije. Želim stvari koje su stvarno lijepe, univerzalne ljepote, kvalitetne i koje traju. Isto tako gledam i naočale. Za mene dobar okvir nije nešto što je moderno samo jednu sezonu, nego nešto što osoba može nositi godinama i dalje izgledati dobro", pojašnjava.
Izgled mu je važan, ali ne na površan način. Doživljava ga kao dio osobe, isto kao intelekt, karakter i moralne vrijednosti. "Sve su to stvari koje se grade. Držati do sebe ne znači biti opterećen izgledom, nego pokazati poštovanje prema sebi, prema drugima i prema načinu na koji se predstavljaš svijetu", govori Tibor.
Obožava Rijeku
Njegov idealan dan u Rijeci kada ne radi počinje mirno. "Volim ujutro otići na misu, odraditi trening u teretani i dan nastaviti bez prevelike žurbe. Sport mi je važan jer me opušta, čisti glavu i daje mi neku ravnotežu uz posao. Nakon toga volim dobro pojesti, posebno neko dobro meso ili škampe, ali najvažnije mi je s kime sam. Bez dobrog i iskrenog društva nema mi pravog uživanja. Mogu biti na najljepšem mjestu i jesti najbolju hranu, ali ako nema prave energije i ljudi s kojima se osjećam prirodno, to nije to", pojašnjava.
Budući da većinu vremena provodi u gradu, voli ponekad promijeniti okolinu i odmoriti se, ali uvijek mu se rado vraća. "Rijeka mi je sve. Koliko god mi nekad treba mir i bježim iz centra, bez Rijeke bi mi falio jedan veliki dio mene. Ona me oblikovala i privatno i poslovno, kroz ljude, mentalitet, more, tempo života i taj neki osjećaj pripadnosti", priznaje. Iako su mu se pružale mogućnosti rada i života diljem cijelog svijeta, odlučio je ostati kod kuće. "Mislim da to dovoljno govori koliko mi Rijeka znači", smije se Tibor.
Jedna od zemalja u kojoj je mogao živjeti je Njemačka, u kojoj se dodatno obrazovao, a u kojoj je naučio sve o disciplini, ali i bolje upoznao sebe. "Počeo sam cijeniti neke stvari koje su mi prije bile "normalne". Rijeka, obitelj, more, taj naš način života, sve to dobilo je drugu vrijednost kada neko vrijeme nisam bio tu. Mislim da sam se iz Njemačke vratio ozbiljniji, s još većom idejom da nešto kvalitetno i posebno mogu graditi upravo ovdje", govori.
Svoje djetinjstvo najradije pamti po obiteljskim uspomenama. "Odrastao sam uz roditelje koji su puno radili, ali su me kroz to naučili koliko je važno biti uporan i odgovoran. Najdraže uspomene su mi vezane uz vrijeme provedeno s njima, prijatelje, more i naš kvart", prisjeća se.
Najveći uzori su mu upravo oni. "Možda to zvuči očekivano, ali stvarno je tako. Od oca sam naučio puno o radu, strpljenju, zanatu i tome da se kvaliteta ne može odglumiti. Od majke sam naučio puno o ljudima, toplini, komunikaciji i tome koliko je važan odnos s ljudima. Mislim da su mi oni najbolji primjer toga da se posao ne gradi preko noći, nego iz dana u dan, s mnogo odricanja i vjere u ono što radiš", smatra Tibor.
Fokusiran na razvoj
A ljubav? Po tom pitanju je još otvoren, njegovo srce zasad nitko nije osvojio. "Ljubav je lijepa stvar, ali mislim da se prava osoba ne traži na silu, nego se ljubav dogodi kada treba. Naravno, volio bih jednog dana imati suprugu, obitelj i nekoga s kim mogu graditi život. Zasad je moje srce slobodno, pa ćemo vidjeti tko će imati dovoljno strpljenja za mene", smije se Tibor.
Fokusiran je na razvoj optike, želja mu je da koncept ostane vjeran obitelji. "Ne želim da njezin rast znači gubitak osobnosti. Volio bih da ručno izrađeni okviri postanu još prepoznatljiviji dio naše priče i da ljudi sve više razumiju vrijednost takvog rada. Imam puno ideja. Od novih modela i materijala, možda i posebnih kolekcija, do suradnji koje bi naš rad predstavljale i izvan Hrvatske. San mi je da se optika Elias prepozna kao mjesto gdje naočale nisu samo proizvod, nego nešto osobno, promišljeno i napravljeno s razlogom. Ali najvažnije mi je da ostanemo svoji. Da zadržimo kvalitetu, odnos s ljudima i obiteljski karakter koji nas je doveo do ovdje", zaključuje Tibor.