Estetski trendovi dolaze i prolaze, pa tako ni popunjavanje usnica filerima ne bi trebalo biti iznimka. Ipak, fileri za usnice ovdje su već desetljećima, ali ne bi se moglo reći da posustaju, prije bi se reklo da su se promijenili trendovi unutar trenda. Neko su vrijeme u vrhu mode bile velike usnice, a na takav su izgled pozornost javnosti preko društvenih medija privukle zvijezde poput Kylie Jenner, ali i razne čudakinje (i čudaci) koji su pojam povećanih usnica doveli do bizarnosti. Zavladalo je ludilo i sve je više ljudi tražilo napumpane usne ili barem veće nego što su bile.
Srećom, pristup se promijenio, mnogi su shvatili da veće nije uvijek i bolje, pa se većina danas slaže da su "patkaste usne" ili "usne pastrve" ono što treba izbjegavati, a vidi se tendencija prema prirodnije, ljepše i mekše oblikovanim usnicama. Dosta žena, a i rastući broj muškaraca, navode iz estetskih klinika, više ne želi napumpane usne, ali ni tanke, kakve im je priroda dala, pa rješenje traži negdje između - u izgledu što sličnijem prirodnom koji se uklapa u njihove crte lica i ne izgleda neukusno ili pretjerano.
Trendu koji teži prirodnijem i sofisticiranijem izgledu usnica raduje se dr. Nevia Delalle, spec. dermatovenerologije, liječnica iz Poliklinika Dermalife. Objasnila je koje tehnike popunjavanja usnica liječnici imaju na raspolaganju, po čemu se one razlikuju, kada se primjenjuju, kakve rezultate daju i još mnogo toga.
Što se postiže apliciranjem filera?
Prije svega, osvrnula bih se na proces starenja, jer o njemu ovisi i tehnika aplikacije filera. Starenjem usnice postaju tanje, ne vide se zubi, filtrum (“žlijeb” iznad središta gornje usnice) i vermilion (crveni dio usnice) gube čvrstoću i definiciju te se izravnavaju, nastaju perioralne, nazolabijalne i mentolabijalne bore. Gubitak elasticiteta, subkutanog masnog tkiva i koštane potpore dodatno pogoršavaju cjelokupnu sliku.
U ovisnosti o tome koji je osnovni cilj augmentacije usana, je li to usporavanje gore navedenih procesa (kako bismo što dulje izgledali bolje i mlađe) ili isključivo povećanje volumena, izabiremo i tehniku aplikacije. Također važno je cijelu donju trećinu lica gledati kao jedinstvenu cjelinu i tretirati je na ispravan način, a ne tretirati isključivo usnice.
Kako se radi definicija, a kako dobiva volumen usnica?
Prema gore navedenome, razlikujemo volumizaciju od pomlađivanja usana, a najčešće se rade obje metode u istom postupku. Definiciju koju određuje oštra ograničenost vermiliona postižemo filerima manje gustoće koje apliciramo subdermalno direktno u rub usana. Volumen usana dobit ćemo aplikacijom ispod sluznice.
Tko vam je prosječna klijentica za popunjavanje usnica i što se najviše traži?
To su uglavnom poslovne žene koje žele izgledati što dulje njegovano, lijepo i, u konačnici, jednako kao prije promjena nastalih procesom starenja.
Koje tehnike popunjavanja usnica filerima postoje?
Najpoznatija je linearna tehnika, ali kod te metode postoji rizik za tzv. pomicanje filera tamo gdje mu nije mjesto. Pored toga, kod nje se često izgubi rub usana, odnosno nestane oštra ograničenost.
Vertikalna tehnika daje značajno prirodniji izgled. Idealna je kod asimetrije usnica te kada želimo, uz dodavanje volumena, naglasiti rub usnica.
Bolus tehnikom samo u određenim dijelovima (tuberkuli), najčešće u sredini gornje ili donje usnice, dodajemo veću količinu filera. Time se usnice bolje definiraju, a i postiže se privlačniji izgled. To je aplikacija filera veće gustoće u najdublje slojeve pri čemu se okomito na kožu ili sluznicu duboko aplicira veća količina u bolusu, potom se igla polako izvlači te se retrogradno prema vrhu ispušta sve manja količina filera, poput piramide.
Holivudska tehnika kombinacija je postupaka linearne i bolus tehnike.
Francuskom tehnikom, vrlo slično kao kod vertikalne tehnike, ali uz izvođenje pod širim kutom, vrlo diskretno se popunjava tijelo usnica. Akcent je na središnjem dijelu, izbjegavaju se kutovi usana i nema jakog naglašavanja ruba. Rezultat su prirodne, lijepe usnice.
Russian lips tehnika kombinacija je svih navedenih, ali sa značajno većim dodatkom volumena, bolusima na najmanje četiri središnje pozicije uz popunjavanje tijela usana. S obzirom na to da se radi o vertikalnoj tehnici, važno je napomenuti da postoji veliki rizik od okludiranja (zatvaranja) arterije.
Kakav se izgled usnica postiže ruskom, a kakav francuskom tehnikom?
Ruske su usnice, nažalost, još uvijek tražene, no nadam se da će ipak potpuno nestati iz mode. Prije svega treba educirati pacijente i kod prvog susreta detaljno s njima razgovarati i pri tome objasniti kako takve usne izgledaju potpuno neprirodno i kakve rizike nose. Naime, kako bi se postigle tako voluminozne usnice, tijekom postupka je potrebno učiniti puno uboda i stoga gotovo uvijek završavaju s velikim hematomima, što je sreća u odnosu na moguće nuspojave, kao što su okluzija i nekroza. Vrlo malo žena ima fizionomiju lica kojoj bi pristajale tako velike usnice. Premda se radi o jednostavnoj tehnici, ne volim je provoditi jer se kosi s mojim estetskim standardima. Francuskom tehnikom dobivaju se potpuno prirodne, putene i lijepe, ženstvene usnice koje preferiram.
Što su usnice Mona Lize?
Kod ove tehnike se misteriozni osmijeh La Gioconde postiže retrogradno linearnom aplikacijom u sam rub kutova usnica. Dakle, nije riječ o posebnoj metodi, nego je to uobičajeno izvrtanje kutova usnica iz tužnog položaja u blago "misteriozno" veseo položaj.
Koliko traje postupak apliciranja, je li gotov u jednom aktu ili je potrebno dotjerivanje?
Cijeli postupak može biti gotov za nekoliko minuta. No, s obzirom na pripremu pri kojoj razgovaramo s pacijentima, analiziramo lice i procjenjujemo opcije, postupak potraje i 30 minuta ili dulje. Pacijente naručujem za desetak dana na kontrolu. Najčešće nisu potrebne dodatne korekcije, ali ponekad se može još dodati manja količina filera ili ispraviti asimetrija, ali to je rijetko.
Od kakvog su materijala fileri za usnice?
Sve što sam navela odnosi se isključivo na hijaluronske filere koje jedino i primjenjujem u području perioralne regije. Radi se o molekulama glikozaminoglikana, prirodnim supstancijama koje su dio stanica i međustanične tekućine te su najvažniji ovlaživači kože koji sprečavaju dehidraciju. Za konturiranje se koriste fileri manje gustoće, a za volumen usnica oni veće gustoće.
Koliko traju rezultati apliciranja filera?
Na žalost, tijekom godina i starenjem, razina hijaluronske kiseline se smanjuje prirodnom razgradnjom. U skladu s tim i hijaluronski fileri imaju svoj vijek trajanja, a to je između šest do 12 mjeseci, naravno uz individualne varijacije. Stabilnost filera određuju cross-linking stabilizatori koji sprečavaju brzu razgradnju od strane prirodne hijaluronidaze (enzim koji razgrađuje hijaluronsku kiselinu).
Je li apliciranje bolno? Utječu li fileri na pokretljivost usnica, mimiku, izgovor, slinjenje, jedenje?
Naravno da svaki estetski postupak kojim unosimo neki strani materijal u tijelo može kod pacijenta izazvati osjećaj nelagode. Osim toga, svakim ubodom stvaramo mikrotraumu koja je nekoliko dana nakon toga bolna. S brojem uboda nelagoda raste. Dodavanjem velikog volumena može se stvoriti dodatna nelagoda, a nije rijetkost i da se jave poteškoće pri govoru ako je unesena prevelika količina materijala. Veće poteškoće nastaju ako se u područje perioralne regije aplicira previše jedinica neurotoksina ili se neurotoksin aplicira nepravilno. Tada se uistinu javljaju i frfljanje pri govoru, slinjenje, nemogućnost skupljanja usnica i općenito slabost mišića perioralne regije.
Mijenjaju li fileri osjećaj kod ljubljenja?
Kod hijaluronskih filera može se javiti kratkotrajno osjećaj utrnulosti, što je najčešće posljedica anestetika koji je i sastavni dio filera. Ako se usnice umjereno popune, a ne prepune, tada se zapravo ne mijenja ništa. Funkcija je u cijelosti zadržana i bez osjećaja stranog tijela.
Što ako se fileri pomaknu, kako se može intervenirati?
Do migracije filera može doći ako se filer aplicira u pogrešan sloj tkiva ili se aplicira previše filera. U takvim slučajevima može se intervenirati hijaluronidazom, enzimom koji razgrađuje hijaluronsku kiselinu, ili se čeka da se ona sama razgradi. Ponekad je potrebna i kirurška intervencija.
Koji su zdravstveni rizici apliciranja filera?
Najvažnije je kod apliciranja znanje i iskustvo liječnika koji provodi ovaj postupak. Još ću jednom naglasiti - liječnika - a ne priučenih "estetičara", kako se vole sami nazivati. Prije postupka treba isključiti sve potencijalne rizike poput postojanja infekcije ili sklonosti infekcijama. Važno je isključiti postojanje prethodno apliciranih filera, pogotovo trajnih te sklonost alergijama i krvarenju, osobito kod uzimanja antikoagulantne terapije i sl. Kada se sve to isključi, odlučuje se o tehnici aplikacije. Ne moram posebno naglašavati važnost poznavanja anatomije.
Uobičajene su posljedice, koje se ne smatraju komplikacijama, edem, umjerena bolnost, crvenilo, blagi hematomi. Treba izbjegavati grudice i nepravilnosti. Opasnost može nastati ako se postupak provodi u nesterilnim uvjetima te nastane bakterijska infekcija. Reaktivacija herpesa može se spriječiti profilaksom. Ono što se nikako ne bi smjelo dogoditi je nekroza kao posljedica okludiranja krvne žile gustim hijaluronskim filerom. Rijetke komplikacije su granulomatozne reakcije organizma na strano tijelo, ali zahvaljujući biokompatibilnim materijalima i uz korištenje isključivo provjerenih filera, to se ne događa.
Često se spominje metoda 'lip flip' koja se radi pomoću botoksa, kako se razlikuje od tehnika filerima?
U novije vrijeme se uz "lip filler" često spominju i metode "lip flip" te "lip lift".
Korištenjem neurotoksina u mišić gornje usnice u kombinaciji s filerima može se postići "lip flip" ili blago izvrtanje gornje usnice, a istovremeno se ublažavaju i perioralne bore, tzv. "bar code" bore. Tu je važan oprez, jer se koristi vrlo mala količina, tek nekoliko jedinica neurotoksina uz rub usnica, s akcentom na središnji dio usnice. Veća količina izazvala bi poteškoće kod govora, pijenja, jedenja, a postoji i mogućnost asimetrije ako se ne aplicira jednaka količina toksina simetrično.
"Lip lift" je isključivo kirurška metoda smanjivanja distance između nosa i gornje usnice. Provodi se kada to nije moguće postići neinvazivnim tehnikama.
