Tijekom posljednjih desetak godina svjedoci smo sustavne marginalizacije kirurških estetskih postupaka pod krinkom manje invazivnosti, bržeg oporavka i, što je najbizarnije, boljih rezultata nekirurških metoda estetske medicine. Sve je to posljedica stalnih marketinških kampanja posvećenim raznim neinvazivnim uređajima, metodama i preparatima koji su u posljednjem desetljeću preplavili tržište. Uzrok tome je činjenica da se neinvazivnim metodama liječnici (a nekad i neki drugi) mogu koristiti nakon kratkotrajne edukacije. Sreća ili nesreća da se ozbiljne kirurške operacije - facelifting, blefaroplastika - mogu izvoditi tek nakon višegodišnje kirurške edukacije i tisuća sati provedenih u operacijskoj sali.
Dok ovo pišem, moram napomenuti da sam među prvima u Hrvatskoj, prepoznavši benefite hijaluronske kiseline, počeo koristiti prvi hijaluronski filer registriran u Hrvatskoj (Restylan). U tih petnaestak godina injektirao sam na tisuće mililitara filera, uživajući u rezultatima te svjedočeći sreći i zadovoljstvu pacijenata nakon njegove adekvatne i umjerene primjene.
Danas vrlo često čujemo da se razne Rf, laserske i ostale neinvazivne tehnike na licu nazivaju faceliftingom. Rf facelift, laser facelift... marketinški je trik i pogrešan naziv za postupak koji se radi isključivo kirurški. Stavljati jedno i drugo u isti koš nije samo prevara pacijenata nego i omalovažavanje plastične kirurgije kao temelja moderne estetske medicine.
Sve gore navedeno nas je dovelo do toga da danas žene izgledaju lošije nego prije 20 godina. Danas smo svjedoci izrazito loših rezultata zbog kombinacije nestručnosti i odabira pogrešne metode za rješavanje nekog estetskog problema. Jer, naglašavam, postoji više načina za rješavanje problema - ali samo je jedan najbolji.
S druge strane treba naglasiti da se nekirurške i kirurške metode ne smiju uspoređivati, nego se trebaju nadopunjavati. To su kompatibilne metode čijim se dobrim kombiniranjem dobivaju odlični rezultati. Pri tome nekirurške metode smiju biti samo pomoćne metode u estetskoj medicine jer imaju svoja ograničenja i domete.
Zašto kirurgija?
U slučaju faceliftinga - zato što se nijednom drugom metodom ne može fizički odstraniti višak kože i zategnuti površinsku muskulaturu lica. Jedino kirurškim zahvatom možemo površinsku vratnu muskulaturu (platizmu) postaviti u novi položaj te vrat i donji dio lica pomladiti za 10 godina.
Kad je riječ o blefaroplastici, operativnim zahvatom uklanjamo masne jastučiće, odstranjujemo višak kože i postavljamo lateralni ugao oka u viši (sretniji) položaj.
Kada kirurgija?
Kada govorimo o kirurškim tehnikama, treba naglasiti da ni facelifting, ni blefaroplastiku ne smijemo primijeniti prerano. Uz iznimke koje potvrđuju pravilo, najranija dob za te zahvate je 50 godina. Prije pedesete vrlo su rijetke indikacije za kiruršku estetsku medicinu. I tu sada dolazimo, po meni, do ključa estetske medicine. Ugrubo i ako želimo sasvim pojednostaviti - do 50. godine kirurške metode estetske medicine lica rijetko imaju jasnu indikaciju. Svakako su tu iznimke operativni zahvati koje možemo/moramo zbog psiholoških razloga raditi u djetinjstvu (operacija uha, otoplastika) ili zahvati koje radimo nakon završetka rasta i razvoja (operacija nosa, rinoplastika).
Tu dolazimo do indirektnog zaključka da nam neinvazivne metode trebaju da održavamo lice do 50. godine i da što više odgodimo kirurgiju. Hijaluronska kiselina, PRGF, mikrodermoabrazija, laser, radiofrekvencija - pravilno indicirani i umjereno korišteni te u pravim rukama - mogu izvrsno održavati i njegovati lice do određenog trenutka. Vještina je liječnika estetske medicine, čime god se on bavio, da procijeni kada je došao trenutak za kirurgiju. A taj trenutak je kad koža i muskulatura izgube tonus i kada neinvazivne metode ne popravljaju stanje, nego ga, naprotiv, samo pogoršavaju. Tada na scenu stupa kirurgija i životni sat vraća 10 godina unatrag.
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji s poliklinikom Kustec.