Arnaud Bernard prvi je interes prema glazbi pokazao sa samo šest godina, a vrlo brzo je shvatio da ga upravo opera najviše privlači.
Jedna od najizvođenijih opera na svijetu stiže u riječko Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca. Puccinijeva "Turandot" imat će premijeru 7. travnja, a vidjet ćemo je kroz oko francuskog cijenjenog opernog redatelja, Arnauda Bernarda (59). Nakon što je radio u londonskom Royal Opera Houseu, njujorškom Metropolitan Opera Houseu i milanskoj Scali, u Rijeci posljednjih tjedana postavlja slavnu operu, za koju je radio i scenu i kostime.
Njegova ljubav prema glazbi počela je kad je imao šest godina te je počeo svirati violinu. Kako otkriva, ne dolazi iz umjetničke obitelji, ali su doma imali mali gramofon s deset ploča. Njegovi roditelji primijetili su njegovu reakciju na Vivaldijeva "Četiri godišnja doba" te ga potaknuli da počne svirati violinu.
S 14 godina roditelji su mu poklonili kartu za Parišku operu, a već s 15 godina želio je postati operni redatelj. Ipak, bilo je prerano za početak, pa je tu želju zadržao za sebe i nastavio svoj glazbeni put s ciljem ulaska u operni svijet. Kasnije je tek otkrio da većina njegovih kolega redatelja nisu glazbenici, ne čitaju note ili, u nekim slučajevima, nemaju glazbenu osjetljivost. "Ono što me u opernoj režiji zanima jest povezanost glazbe, teksta i libreta. U operi dramaturgija jest, ili bi trebala biti, glazbena. Na to se često zaboravlja, nažalost", govori Bernard.
Iako iza sebe ima impresivnu redateljsku karijeru, ovo mu je prvi put da postavlja operu "Turandot". Ipak, kaže, godine iskustva stečene u desecima kazališta diljem svijeta omogućile su mu da se nosi s različitim situacijama u danima pred premijeru kad se dogodi da provodi i više od 12 sati dnevno u kazalištu.
Posvećenost poslu
"Svakodnevna motivacija jest oživjeti, što je bolje moguće, ono što ste mjesecima zamišljali za određeno djelo u kazalištu koje je naručilo produkciju. To je izazov – i upravo ga to čini zanimljivim. Jedini je izazov postaviti što bolju predstavu u uvjetima koji su vam dani. Ne možete činiti čuda, ali morate nastojati biti bolji od svojih kolega i ostvariti najvišu moguću kvalitetu. Jedino je kvaliteta važna", objašnjava Bernard koji trenutačno radi i na devet novih produkcija, pa u pauzama od proba provodi vrijeme u pripremama za druge produkcije, putovanjima, Zoom sastancima i na telefonu.
Zbog svojeg posla često putuje, pa tako ističe da je u pitanju posao koji je ponekad težak, osobito za obiteljski život, ali da je njegova strast jača. "Svaki posao ima svoja ograničenja, u većoj ili manjoj mjeri. A prenošenje strasti drugima, vjerujem, dar je", ističe Bernard koji je do sada imao nekoliko produkcija u Zagrebu gdje ima i prijatelje, a velika mu je želja posjetiti i Dubrovnik, što će morati pričekati neki drugi posjet, kad će imati više slobodnog vremena.
Kad nije u kazalištu, Bernard posebno uživa u ljubavi prema antikvitetima, koju su mu prenijeli roditelji. Ipak, dodaje, kao umjetniku mu je sasvim prirodno voljeti predmete koji su jedinstveni i imaju svoju priču. Ono što pak ne voli jest pop-glazba. Kako objašnjava, ne postoji velika ili osrednja glazba, već samo dobra i loša. Ono što se sluša na radiju, kaže, danas nije osobito kvalitetno.
"Nemam vremena slušati svu glazbu koju volim. Slušati, ne samo čuti. Glazba je jezik i treba joj posvetiti pažnju da bi se razumjela. Beethovenovi kvarteti zahtijevaju pažljivo slušanje – potrebno je vrijeme i posvećenost. Ali to mijenja život! Glazba za parkirališta ne mijenja ništa; ulazi na jedno, izlazi na drugo uho, ne zanima me, čak me i smeta. Tišina je zanimljivija: omogućuje razmišljanje o načinu na koji svijet funkcionira", zaključuje Bernard.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....