Barbara Kajin rođena je Zadranka koja je kao srednjoškolka shvatila da joj bolje ide interpretacija već napisanog od stvaranja novoga, zbog čega danas sanja o tome da jednog dana bude šef-dirigent orkestra čiji će prepoznatljivi zvuk stvarati sama.
Iako je kao djevojčica mislila da će kad odraste biti odvjetnica, novinarka ili glumica, Barbara Kajin (36), danas je jedna od rijetkih hrvatskih dirigentica, a svoju ljubav prema glazbi otkrila je tek u srednjoj školi. Iako je prvo pomislila da želi skladati filmsku glazbu, ubrzo je shvatila da joj bolje ide interpretacija već napisanoga negoli stvaranje novoga. S godinama je postala majstorica zanata pa je nedavno dirigirala i u mjuziklu u riječkom HNK-u Ivana pl. Zajca, u predstavi "West Side Story" u kojoj su glavne uloge imali Franku Batelić i Damir Kedžo.
Temperamentna Zadranka svoj je debi imala prije devet godina sa Zagrebačkom filharmonijom, a kroz godine je imala priliku raditi na brojnim zanimljivim projektima, no posebno mjesto u njezinu srcu ima diplomski koncert sa Simfonijskim orkestrom HRT-a, u sklopu kojega je mogla dirigirati i jednu od svojih omiljenih skladbi, Debussyjev "Preludij za poslijepodne jednog fauna". U budućnosti bi voljela okušati se i u Puccinijevim operama, a voljela bi kad bi to bila "Turandot", koju obožava.
Ljubav prema predavanju
No, prije dirigentske karijere, mislila je da je njezin životni poziv u obrazovanju, prenošenju znanja i ljubavi prema glazbi novim generacijama, zbog čega je završila i studij glazbene pedagogije. S godinama je ipak shvatila da je aktivno bavljenje glazbom više ispunjava i usrećuje, no jedna od najljepših uspomena joj je upravo iz vremena kad je radila u školi.
"Primila sam pismo jedne učenice koja je zbog mog načina predavanja otkrila ljubav prema glazbi i odlučila upisati glazbenu školu. Mislim da je to najvažnije i najljepše – inspirirati druge. Zato se i bavim umjetnošću", otkriva dirigentica koja se u svojoj glazbenoj karijeri susrela i s predrasudama. Govori tako da i dalje vlada određeno nepovjerenje prema ženama i njihovim sposobnostima da same mogu iznijeti zahtjevnu produkciju, ali čini joj se, kaže, da se taj trend mijenja.
Predrasude u svijetu glazbe
"Jedan od mojih profesora na Akademiji rekao je da nije bitno kojeg je spola dirigent, samo ‘imaš li to ili ne‘, i u potpunosti se slažem s tom tvrdnjom", ističe Barbara koja se nedavno preselila iz Zagreba u Osijek zbog stalnog angažmana u osječkom HNK-u. Priznaje da joj je ta selidba puno teže pala od odlaska iz rodnog Zadra, upravo zato što ju je fizički udaljila od najbližih prijatelja i obitelji, kako onih u Zagrebu, tako i onih u Opatiji i Rijeci.
Svoje slobodno vrijeme provodi u pisanju poezije, odlascima u teretanu i čitanju, a posebno voli ići na predstave i koncerte. Koliko god joj je teško "odvojiti" se od struke u tim trenucima, priznaje da joj je to pošlo za rukom u Lisinskom na gostovanju Berlinske filharmonije još u doba pandemije, ali i ove godine na Jarunu gdje je slušala bend "Massive Attack".
Mutna granica između privatnog i poslovnog
Svakako je iscrpljujuće balansirati privatne i poslovne obveze, no na to se naviknula već tijekom studija kad je paralelno radila u školama u Zagrebu i Novskoj te dirigirala zboru Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta koji je pomogla i osnovati. "Kod bavljenja glazbom često se zamuti granica između privatnog i poslovnog, tako da dobar dio poslovnih obveza zauzme privatno vrijeme i to drugačije ne može funkcionirati. No ja nemam problem s time jer obožavam ono čime se bavim", priznaje Barbara koja je posljednjih godinu dana solo, zbog čega se posebno oslanja na svoju obitelj i prijatelje koji su joj najveća podrška.
Oni su i ti koji su zaduženi za osvježavanje njezina glazbenog ukusa, pa je tako u posljednje vrijeme počela slušati Sabrinu Claudio, Boba Mosesa i z++, a inače obožava slušati Mangroove, Kristijana Beluhana, Sade, Georgea Michaela, ruske klasike i Puccinijeve opere. Klasike se pridržava i u svojim modnim odabirima, tako da za nastupe uvijek bira između crne haljine i crnog odijela, dok je izvan pozornice puno ležernija te preferira jednostavnu eleganciju vođena izrekom "manje je više".
Iako je iza nje već zavidna karijera, iznimno je ambiciozna pa se tako u budućnosti vidi kao šef-dirigent nekog eminentnog orkestra kojem bi, kroz pažljivo odabran program, razvijala prepoznatljiv zvuk kao što su to radili veliki dirigentski majstori u dvadesetom stoljeću.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....