Franka Blažić počela je pisati pjesme i priče čim je naučila držati olovku u ruci, a danas je sa svojih 30 godina jedna od najmlađih objavljenih autora u Hrvatskoj.
Franka Blažić (30) otkako je naučila pisati, odlučila je koristiti pisanu riječ za pripovijedanje svojih priča. Tako je već u osnovnoj školi slala priče i pjesme na literarne natječaje, a posebno joj je ostala u pamćenju nagrađena kratka priča napisana iz perspektive kapljice kiše. No, iako je kao mala htjela otvoriti hotel za pse, prema pričama njezine mame, i postati astronautkinja, u odrasloj je dobi, sa svojih 27 godina, postala objavljena autorica Naklade Cranium, a sada i Mozaik knjige.
Ideja za fantastični serijal "Anara", objavljen 2023., bila joj je u glavi neko vrijeme, no tek u vrijeme prvog lockdowna 2020. krenula je u samu realizaciju. Tada je napokon imala dovoljno vremena i slobode da piše iz dana u dan, pa je relativno brzo ispisala 400-tinjak stranica, a odluka o javljanju nakladniku u tom se čudnom ozračju činila kao "relativno bezazlen potez".
"Anara je nastala iz moje potrebe za stvaranjem nekog novog svijeta, s drugačijom prirodom, zakonima fizike i društvenim poretkom. Stvaranje svijeta mi je općenito jedan od zabavnijih dijelova pisanja fantastike. Igrala sam se time, bez plana da to igdje šaljem. Na kraju mi je cijela priča imala smisla i zavoljela sam taj svoj novi svijet. I koliko god bih sada mijenjala neke stvari da krećem iznova, i sad shvaćam da je to možda bio dosta veliki zalogaj, zadovoljna sam što se sve baš tako odvilo. Osim toga, sve vodi nečemu drugome", govori mlada spisateljica iz Rijeke.
Ljubav od malih nogu
Žanr fantastike čita i voli od djetinjstva, još otkako je prvi put u ruke dobila knjige autora poput Astrid Lindgren, Petera Freunda, C.S. Lewisa, Tolkiena i Cornelije Funke. Tada je uvidjela pred sobom novi svijet mogućnosti koji ipak, upozorava, treba dozirati. "Ne volim priče u kojima postoji zasićenost fantastičnim elementima ili gdje je zbog korištenja magije sve izuzetno lako. Moji glavni likovi su i dalje ljudi koji se susreću s ljudskim dilemama i preprekama", objašnjava Franka, diplomirana kulturologinja koju mnogi uspoređuju s J.K. Rowling, autoricom famoznog serijala "Harry Potter".
"Naravno da je to lijepo čuti, ali mislim da te usporedbe proizlaze iz čiste potrebe za kategorizacijom, lakšeg svrstavanja romana u određeni žanr i atmosferu, pogotovo sa zadnjim dječjim romanom ‘Kora i začarani izvor‘. Korin svijet, osim što u njemu postoje magija, vilenjaci i mračna šuma, ne dijeli puno toga s Harry Potterom, ali razumijem zašto bi netko letimice napravio poveznicu", ističe mlada spisateljica koja trenutačno radi na još jednom djelu za djecu, no ovaj put je u pitanju znanstvenofantastična priča.
Iako je njezin prvi roman "Kora i začarani izvor" postojao kao ideja već neko vrijeme, tek se sada osjetila spremnom. Najveći izazov joj je pak bio pronaći prigodni stil i jezik, a tu su joj pomogle knjige za tu dob, ali i klinci koji su prvi čitali početak rukopisa.
Stvaranje za djecu
"Pisanje za djecu te prebaci u neki neviniji, pozitivniji svijet čuda, mašte i boravka u trenutku, koji možeš stvoriti i u pisanju za odrasle, ali je ovdje puno doslovniji i izraženiji. Tu također ima manje okolišanja i introspektivnih raspisivanja i filozofiranja, profiltriraš tako i slaganje rečenica i radnju. Međutim, ne želim tekst ni previše pojednostavljivati. Djeca su pametna, a i osim toga, knjige su način da nauče i neku novu riječ ili izraz", govori mlada autorica koja je odlučila smjestiti ovaj fantastičan roman u Gorski kotar te uključiti elemente slavenske mitologije.
"I sama sam u dobi od otprilike deset godina, što je i Korina idealna ciljana publika, počela otkrivati tu pravu čar čitanja duljih, magičnih priča. Žao mi je što je s lektirama situacija takva kakva jest, i što se često dogodi da školarci niti ne razviju tu ljubav prema knjigama. Jedan od razloga je i manjak suvremenosti, a ako je primjerice prijevod arhaičan, dijete će se teže emotivno povezati s tekstom. Zato je potrebno objavljivati i nove priče, stavljati ih i u suvremeni kontekst, približiti ih novim generacijama, promijeniti pristup, pa možda čak i medij, ali opet bez zalaženja u bilo kakav površni trend", ističe Franka koja i sama danas čita što više stigne.
Upravo je čitanje, uz šetnju prirodom, najviše umiruje. No, iako piše prvenstveno fantastiku, često joj se pod rukom nađu i klimatski romani, drame, romani s dobrim humorom ili misteriji. Obožava tako Maju Lunde, Murakamija, Olgu Tokarczuk, Patricka Rothfussa i Isabel Allende, koji su, naglašava, prilično različiti autori međusobno. Kad su u pitanju domaći autori, u posljednjih godinu dana najviše su joj privukli pažnju Igor Beleš, Robert Perišić, Ivana Bodrožić i Srebrenka Peregrin.
Odmor je nužan
Kad su pak u pitanju ljetni naslovi, govori da nije "mjerodavna" jer ljeti zapravo često čita mračnije ili zahtjevnije stvari. No, ovo ljeto je za Franku svakako jedno od onih kada nema previše mjesta za more, uzimajući u obzir njezine kreativne projekte, stalni posao i promociju Kore. Trenutačno je freelancerica koja preko svog obrta radi s riječkim lokalnim portalom, ali i Gradskom knjižnicom Rijeka.
"Mislim da je odmor nužan dio pisanja. Odmor u smislu prostora gdje se makneš od teksta i laptopa, prošećeš, očistiš mozak i pomakneš tijelo. Barem ja tako funkcioniram. Međutim, ponekad ga je teško pronaći ako želiš više toga odjednom, kao što mi je trenutačno slučaj. Ali sve to radim s primisli da će doći i vrijeme za usporavanje. Baš zato što biti mlada spisateljica u Hrvatskoj nije najsigurnije i najzahvalnije, želim iskoristiti svaku priliku koja mi se pruži", otkriva Franka koja dok piše, uvijek sluša i glazbu koja joj pomaže da se momentalno uživi u priču.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....