Škotska redateljica i scenaristica Lynne Ramsay u prvom dugometražnom filmu nakon devet godina progovara o ženskoj temi u sjeni, o kojoj se nedovoljno pričalo te dobila ovacije.
Isprva sve izgleda idilično, moderan, mladi bračni par razgledava kuću u ruralnom dijelu Montane u koju se useljavaju zahvaljujući oporuci njegovog pokojnog ujaka. Oboje su iz New Yorka no nije im problem preseliti se na drugi kraj Sjedinjenih Država, daleko od poznate, urbane sredine. Kuću treba popraviti, no to im ne smeta. Kako to u situacijama useljenja zaljubljenih parova u vlastiti životni prostor nerijetko biva, poseban trenutak obilježili su vođenjem ljubavi. Međutim, ispod idiličnog početka glavnih junaka Grace i Jacksona, (uloge tumače 34- godišnja Jennifer Lawrence i 39-godišnji Robert Pattinson), krije se potmula prijetnja: škotska redateljica Lynne Ramsay, ujedno i scenaristica filma, dočarava je zvukom koju ispuštaju štakori čije se leglo nalazi u staroj kući.
Osjećaj gledatelja da tu nešto ne štima, ispravan je: slutnja postaje zastrašujuća realnost kad Grace i Jackson dobiju sina. Drama eruptira u trenutku kada mlada mama - čije je mentalno zdravlje rapidno narušeno jer sve više tone u postporođajnu depresiju i sve teže kontrolira svoje postupke - zatraži od supruga da se riješi psa kojeg je nedavno doveo. Ljubimac, naime, bjesomučno laje i budi bebu o kojoj se Grace sve teže brine. U situaciji kad pas postaje posebno iritantan, Grace donosi sačmaricu i moli Jacksona da ga upuca. Suprug šokirano govori: "Šališ se, to je ludo!" pa Grace uzima sačmaricu i ubije psa.
U filmu koji nakon bajkovitog početka vrlo brzo prerasta u psihološki triler o mladoj majci narušenog mentalnog zdravlja i njenom izmučenom suprugu koji se s time pokušava uhvatiti u koštac, još igraju glumac i reper LaKeith Stanfield, dobitnica Oscara Sissy Spacek te holivudska zvijezda, Nick Nolte. Riječ je o ekranizaciji romana "Die, My Love" argentinsko-židovske autorice Ariane Harwicz iz 2017. godine u kojem se raščlanjuje postporođajna depresija i sve učestalije psihotične epizode mlade mame. Premijerno je prikazana u subotu, 17. svibnja na Filmskom festivalu u Cannesu, gledatelji su bili u tolikoj mjeri oduševljeni da su film nagradili ovacijama od devet minuta.
Osobno iskustvo
Vjerojatno bi trajale i duže da ih redateljica Lynne Ramsay nije zaustavila i poručila im: "Toliko sam preplavljena emocijama. Hvala ovim nevjerojatnim glumcima. Moram se sabrati, vidimo se za minutu," nakon čega je brzo napustila dvoranu, piše Variety.
Dodajmo i to da se radi o njenom prvom dugometražnom filmu nakon pauze od osam godina, kada je režirala dramu o osveti "You Were Never Really Here" s Joaquinom Phoenixom u glavnoj ulozi. Ovaj put posvetila se ženskoj temi, postporođajnoj depresiji koja je nekoć bila sindrom u sjeni i o njoj se nerado progovaralo. Problem je i danas nedovoljno osvijetljen, a prema majkama u izazovnoj situaciji pokazuje se nedovoljno empatije. Baš zato je 34-godišnja dobitnica Oscara, potaknuta ulogom Grace, u Cannesu progovorila o osobnom iskustvu.
Život joj se okrenuo naglavačke kad je u rujnu 2021. rodila prvo dijete, sina Cyja. Dječak je dobio ime po omiljenom umjetniku njenog supruga, Cookea Maroneya, 40-godišnjeg ravnatelja umjetničke galerije za kojeg se udala 2019. godine. Otkrila je i to da je snimala film "Die, my love" dok je bila u petom mjesecu trudnoće s drugim djetetom, rođenim potkraj ožujka ove godine (glumica i njen suprug zasad ne otrkivaju detalje o bebi).
"Brutalno i nevjerojatno"
Istaknula je kako je uloga Grace duboko povezana s njezinim iskustvima majčinstva, posebno tijekom druge trudnoće i razdoblja nakon poroda. Budući da se njen lik bori s postporođajnom depresijom i psihotičnim epizodama u izoliranom ruralnom okruženju, glumica je izjavila da je snimanje bilo posebno izazovno ne samo zbog trudnoće nego zbog činjenice da se i sama, u postporođajno razdoblju - osjećala kao "izuzetno izolirajuće", kao da je bila kao "vanzemaljac" bez obzira na podršku okoline.
Rekla je da je majčinstvo duboko promijenilo njezin život i kreativni pristup glumi, prenosi The Guardian i naglasila da je roditeljstvo "brutalno i nevjerojatno" iskustvo koje je obogatilo njezinu emocionalnu dubinu što je došlo do izražaja u portretiranju Grace. I dodala da bi roditeljstvo moglo biti korisno za glumce jer im pruža dublje emocionalno razumijevanje.
Na kraju recimo i to da je Jennifer na premijeri u Cannesu nosila raskošnu bijelu Dior haljinu s dugačkim šlepom, inspiriranu 1940-ima kojom je na francusku rivijeru donijela dašak starog Hollywooda, a koja joj je savršeno pristajala, piše Gloria hr. Stilizirao ju je Jamie Mizrahi, inspiriran Poulencovom haljinom iz 1949. Skulpturalni i nazubljeni izgled, prekriven mekim naborima, osvježio je za ovu prigodu za što mu je trebalo čak 250 sati rada. Haljina je izgledala pomalo retro, ali i bezvremenski, utjelovivši atmosferu lakoće i elegancije Cannesa, a glumica je na najelegantniji mogući način poštivala postrožena pravila odijevanja za dame koja su postavili organizatori festivala.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....