Za uspon strmom, uskom ulicom Borgo, u najstarijem dijelu Motovuna, potrebna je dobra kondicija. No brojni prijatelji riječkog povjesničara umjetnosti Branka Metzgera-Šobera rado pješice svladavaju neravan put do istarskog doma 52-godišnjeg znanstvenika. Kad uđu u kuću na tri etaže nazvanu “Bird House”, s koje puca pogled na obližnje gradiće Kaldir, Brkač i Vižinadu te brda prekrivena vinovom lozom, maslinicima i šumama, u trenu zaborave na umor. Raštrkaju se po katovima, skrivenim prolazima, terasama i vrtu pokušavajući odgonetnuti što je novo u domu ovog kreativca.
Naime, dok se njegova obitelj - supruga, također povjesničarka umjetnosti, Jadranka Metzger-Šober (50), sin Jan (24), web dizajner, i kći, studentica Donata (20) - već navikla da Branko svako malo nanovo boji zidove, drveninu i namještaj te mijenja raspored u prostorijama, njihovi se prijatelji natječu tko će prvi otkriti što se od njihova zadnjeg posjeta promijenilo. A to im rijetko uspijeva.
- Svaka od tri etaže, uključujući i dvije terase te veliki vrt, iako zasebne, funkcioniraju kao jedan prostor, povezan unutarnjim stubištem. Bivši vlasnici kuću su adaptirali početkom osamdesetih promijenivši prijašnji izgled. Stoga sam interijer nastojao vratiti u izvorni oblik, kakav je bio kad je sagrađena, u 18. stoljeću. Građevinski radovi na kući koju smo kupili prije dvije godine trajali su šest mjeseci jer smo morali ukloniti pregradne zidove, otvoriti ognjišta, kućno svetište, zidane ormare, prolaze, svodove...
- Mnoge sam stvari reciklirao ili prenamijenio. Od starih škura i sobnih vrata napravio sam fronte za ormare, od uzglavlja starinskih bračnih kreveta nosače s držačima za ručnike u kupaonicama, zidane kuhinje umjesto pločicama obložio sam starim olucima koje sam izrezao u kvadrate i zabio čavlima, stari drveni postolarski kalupi za cipele postali su držači za kuhinjske krpe... Većina ljudi baca starinske stvari, a dovoljno je promijeniti im funkciju. Recimo, stara šivaća mašina, popularna singerica, odlična je baza za umivaonik - kaže Branko Metzger-Šober, dodajući da je u Motovunu sublimirao tridesetak godina bračnog te života njegovih i Jadrankinih roditelja.
Namještaj i stvari su obiteljsko nasljeđe, a svaki predmet ima svoju priču.
- Otkako smo se vjenčali selili smo se nekoliko puta i iznova uređivali prostore. Naš stan u Rijeci također je njegovo djelo, no ovdje u Motovunu Branko je nadmašio samog sebe. Tu je utkao svu svoju kreativnost i spojio nespojivo. Primjerice, vanjske jedinice klima-uređaja skrio je sta rinskim vratima od vitrine i željeznim obručima skinutih s drvenih bačava, pretvorivši ih u skulpturu.
- Tu su servisi za jelo moje svekrve i mame, porculan, čaše, dizajnersko ogledalo koje je moj tata Milan Šober, fotograf, dao izraditi 60-ih, moje prve baletne papučice, kao i prve Brankove fotografije. Snimila sam ga u Fotostudiju Milan, koji sam naslijedila od oca, tu smo i zajedno radili, a Branko se pokazao talentiranim fotografom. Rijetko sam u životu susretala osobe koje će, poput Branka, spojiti dvije naizgled banalne stvari i stvoriti čaroliju - kaže Jadranka Metzger-Šober.
Stoga ne čudi da ga i prijatelji, kad uređuju stanove ili kuće, oduvijek zovu za savjet. To laska, ali interijer je prostor u kojem neko vrijeme moram boraviti, osjetiti i ući u njegovu energiju i potom pokušati stvoriti viziju tog prostora. No to je moja vizija, a ona ne mora biti i njihova. U konačnici, većinu mojih ideja pretvore u stvarnost - kaže svestrani umjetnik. Iako žive u Rijeci, Branko Metzger-Šober želio je i motovunskom prostoru dati ugođaj doma, toplinu gdje se obitelj, umjesto ispred TV ekrana, okuplja oko ognjišta.
Branko je diplomirao grafiku u klasi Josipa Butkovića te povijest umjetnosti u Rijeci. Potom je magistrirao na zagrebačkom Arhitektonskom fakultetu, doktorirao na Odsjeku za povijest umjetnosti na Sveučilištu u Zadru, a radi i kao vanjski suradnik na Sveučilištu u Rijeci. Stoga i ne čudi da ga neprekidni kreativni nemir potiče da svoje ideje svako malo pretače i u uređenje interijera, što mu je velika ljubav.
- Lani sam dobio 1. nagradu Sveučilišta u Rijeci za idejno rješenje toge, kao mentor grupi studenata povodom 45 godina Sveučilišta. Najlakše je osmisliti novo, ali pomak unutar zadanih gabarita kao što je toga, to je već pravi izazov i u tome uživam - pojašnjava, dodajući da mu je najdraži prostor u kući nekadašnji podrum pretvoren u atelier u kojem se, uz znanstveni rad, vraća svojim ljubavima, slikanju i kiparstvu.
- Tu su - nastavlja - knjige, stolarski stol, alat, ognjište i izvor vode, kakav ima gotovo svaka kuća u staroj jezgri Motovuna uz zidine. Kad smo se odlučili za Motovun, zamislio sam ga kao odmak od svakodnevice, svijanje gnijezda u središnjoj Istri i ne sluteći da će mi vrapčići, sjenice i crvendaći biti svakodnevni gosti.
