Akademska slikarica Nikolina Šimunović trenutačno radi na novom ciklusu radova nadahnutih prirodom, a za inspiraciju ne mora dalje od svog vrta.
Otkako je prije dvije godine Zagreb zamijenila trideset kilometara udaljenim gradićem Sveti Ivan Zelina, akademska slikarica Nikolina Šimunović (46) ondje je stvorila pravo umjetničko carstvo, a njezinom ateljeu nema granica. Iako je zamišljeno da mu pripada 80 četvornih metara tavanskog prostora obiteljske kuće, on se proteže i prema golemoj okućnici koja je postala dio jednog velikog kreativnog kolaža, poput izložbe koja nema stalnu postavu. Svaki kutak ovog doma postao je retrospektiva.
"Grubi građevinski radovi trajali su točno dvadeset dana, što je s obzirom na količinu prašine, buke i kave popijene s majstorima pravo čudo. U isto vrijeme ptice su ispod krova pored prozora marljivo radile svoje gnijezdo. Promislila sam kako je to dobar znak. Svako jutro iz tog malog gnijezda imam besplatan koncert ptića. No, prava čarolija počela je tek nakon toga. Finalno uređenje zapravo nikad nije završilo jer mi svaki tjedan dolazi nova ideja, svako malo nešto premjestim, obojim, dodam ili izbacim. Uređenje ateljea kod mene je kao neka umjetnička instalacija, stalno se mijenja i nikad nije gotovo" govori Nikolina Šimunović.
Cijeli koncept osmislila je sama, vođena vlastitim osjećajem za prostor, boju i svjetlo koje je nadahnjuje. Svaki detalj, od izbora tonova, rasporeda namještaja, pa do raspoloženja koje prostor pruža proizašao je iz želje da atelje odražava njezino stvaralaštvo i ono što voli.
"U realizaciji te vizije veliku podršku i pomoć pružio mi je suprug Vlado. Zajedno smo prenosili ideje u stvarnost, on je bio tu za sve što je trebalo fizički izvesti, od većih zahvata do sitnica koje su zaokružile prostor. Bilo je to naše zajedničko stvaranje mojih zamisli i njegovih ruku i upravo zato taj prostor ima dodatnu emocionalnu vrijednost",objašnjava nam.
Kada govori o namještaju, najdraži elementi su joj vintage komadi koje je sakupljala po buvljacima, nasljeđivala, spašavala s tavana i onda pažljivo restaurirala. Dok je pripremala prostor za uređenje i čistila tavan od starih stvari naišla je na pravi mali dragulj, vintage luster koji ju je odmah osvojio. Bio je prekriven slojem prašine i gotovo zaboravljen, ali kada ga je ugledala, znala je da mora dobiti mjesto u ateljeu.
Šarm starine
"Luster ima predivan dizajn, jednostavne, elegantne drvene linije koje se savršeno stapaju s bijelim kuglama. Upravo je on postavio ton za cijeli ostatak prostora. Njegov stil mi je gotovo nesvjesno diktirao kako će izgledati ostatak interijera, spoj prirodnih materijala, svijetlih tonova i pročišćene forme", objašnjava slikarica.
U njenom ateljeu svaka stolica, polica ili komoda imaju svoju priču. Umjetnica posebno voli šarm starine, drvo koje škripi, boju koja se ljušti, ili pak ladicu koja se otvara samo kad ima inspiracije.
Pri odabiru boja, rasvjete i namještaja vodila se željom da svaki dio bude u skladu s njegovom funkcijom, arhitekturom i okruženjem. U prizemlju je birala zemljane tonove, nijanse bež, tople smeđe i boje terakote kako bi se prostor prirodno nadovezao na vrt i stvorio osjećaj povezanosti s vanjskim okruženjem. Ti tonovi unose toplinu i udobnost, a istodobno reflektiraju duh prirode koji je željela zadržati u unutrašnjosti. U potkrovlju, zbog karakterističnih kosina krova i nešto nižih stropova, odlučila se za svjetlije i nježnije tonove poput bijele, boje pijeska i vanilije. Te nijanse otvaraju prostor, čine ga prozračnijim i vizualno većim, dok istodobno unose osjećaj svježine i mira.
Od velike važnosti joj je prirodno svjetlo jer mijenja atmosferu prostora kroz dan i daje interijeru živost. Upravo zato je veliku pažnju posvetila orijentaciji prostorija i izboru prozora. Kada je riječ o umjetnoj rasvjeti, trudila se da bude u skladu s karakterom svakog prostora - diskretna i funkcionalna. Korištene su tople LED žarulje, ambijentalna svjetla i pažljivo pozicionirane lampe koje dodatno naglašavaju teksture i boje u prostoru.
Miris lavande, ruža i ružmarina
Na pitanje koliko je prostor važan za umjetničko stvaralaštvo odgovara - gotovo jednako važan kao i kist, boja ili ideja. " Moj atelje nije samo fizičko mjesto, on je produžetak mene, moj način razmišljanja i moje energije. Ugodnost prostora za mene je ključna, da je sve kako meni odgovara. Svaki predmet, komad namještaja je tu s razlogom. Neki detalji su tu da me umire, drugi da me izazovu, a svi skupa čine atmosferu u kojoj se osjećam slobodno i opušteno. A kad se čovjek dobro osjeća, stvaralaštvo jednostavno teče. Ima nešto posebno u tom osjećaju "domaće" inspiracije kad mi sunčeva svjetlost kroz prozor padne točno na radni stol, dok u pozadini lagano svira glazba ili ptice cvrkuću, kad mi ruke mirišu na boju. Inspiracija mi u takvom prostoru rijetko nedostaje jer me sama atmosfera gura naprijed, puni mi baterije i daje osjećaj da sam točno tamo gdje trebam biti. Dok stvaram, prate me mirisi, zvukovi i mali rituali koji su s vremenom postali neizostavni dio mog procesa. Priroda je moj stalni suputnik, lavanda koju sam posadila marljivo širi svoj umirujući miris, a ružmarin i ruže dodaju svoj doprinos u toj prirodnoj aromaterapiji. Često osjetim i miris pokošene trave. Shvatila sam da i mirisi mogu imati zvuk, a šuštanje lišća kroz krošnje djeluje bolje od bilo kakve meditacije", objašnjava Nikolina.
U vrtu često slika i izrađuje skulpture okružena zelenilom, mirisom zemlje i tihim šuštanjem breza. Posebno joj je draga skulptura "Hvatači sunca", koju je smjestila tako da doista "hvata" posljednje zrake dana. Inspirirana je izlascima i zalascima sunca, a nosi poruku o prolaznosti vremena i ljepoti svakodnevnog života. Dvorište je, kaže nam, njena omiljena "galerija pod vedrim nebom".
Park skluptura u nastajanju
"Tamo ne raste samo trava nego i ideje. U vrtu sam još od radova postavila i objekte od stakla jer mom stvaranju svjetlost postaje ne samo izvor inspiracije već i glavni element koji omogućuje da moji objekti i skulpture zažive, da postanu dinamični. Plan mi je cijeli vrt pretvoriti u park-skulptura gdje će biljke, skulpture i instalacije biti u savršenom suživotu. A i ptice vole sletjeti na njih kao da su dio ekipe", objašnjava nam.
Iako ranije nije imala naviku stvarati uz glazbu, u posljednje vrijeme odgovara joj jazz, posebno talijanski skladatelj i pijanist Ludovico Einaudi čija se glazba često uvuče u njeno platno.
"Moj atelje je kao mala scena, ptice zadužene za zvuk, lavanda i ružmarin za kulise, glazba za atmosferu, a ja samo nastojim uhvatiti taj trenutak sklada i pretočiti ga u nešto stvarno. A onda su tu i boje, kistovi, platna, brusilice, ubodna pila, alati, čavlići, drveni okviri, čudni predmeti koje nitko ne bi zadržao, a meni su savršeni za neku buduću ideju. Sve izgleda kao da vlada kreativni kaos, ali u mojoj glavi to je savršeno organiziran nered. U cijeloj toj priči najvažnije je da se u svom ateljeu osjećam dobro. To je moj mali svemir gdje stvaram, sanjam, brljam i brišem i gdje sve ima smisla, čak i kada je potpuni kaos", objašnjava slikarica.
Zato joj katkad savršeno odgovara kutak posvećen opuštanju i tišini. U njemu se nalazi jednostavan krevet, mjesto gdje se povuče kada poželi predahnuti, uroniti u dobru knjigu ili se jednostavno prepustiti mislima. Ponekad samo sjedi i promatra sliku na kojoj radi, traži odgovore, pita se je li završena ili je još traži...
Put k sebi
"Taj kutak mi pomaže da se odmaknem i iz daljine sagledam ono što stvaram, ali i da ponovno pronađem sebe. Inače cijeli atelje mi je zapravo prostor opuštanja. Bez obzira na to jesam li fizički aktivna, slikam, pripremam platno ili samo sjedim, u tom prostoru osjećam slobodu. Tamo se misli raspliću, ideje rađaju, a ritam dana teče sporije", govori Nikolina, kojoj se u ateljeu često pridruži kći Ela, dok je sin Nikola više zainteresiran za sport.
Trenutačno radi na novom ciklusu radova koji su snažno vezani uz prirodu, ne samo kao motiv već i kao prostor unutarnje refleksije i duhovnog susreta. Uz to, do kraja godine ima brojne projekte. Sudjeluje na međunarodnom bijenalu suvremene umjetnosti koje će se u rujnu održati u Saint-Amand-Montrond u Francuskoj. Tamo će izložiti instalaciju pod nazivom "Sve me vodi k sebi", rad koji joj je važan jer sažima Nikolinin unutarnji proces i umjetnički put u kontekstu promjena koje živi posljednjih godina. Uz to priprema i monografsku izložbu u Splitu, u Sveučilišnoj galeriji Split, u suradnji s Galerijom Brešan, koja će biti prilika da na jednome mjestu predstavi širi presjek svog dvadesetrogodišnjeg rada.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....