Nakon godinu dana potrage za idealnim domom, Luka Lajić se u ožujku uselio u stan u samom centru grada te za Gloriju otkrio kako ga je, uz pažljivo odabrane detalje, prilagodio svom ukusu i životnom stilu.
Zagrebački fotograf i stručnjak za odnose s javnošću Luka Lajić (26) godinu je dana tražio stan koji će u potpunosti odgovarati njegovim željama i potrebama, a potragu je uspješno završio prije tri mjeseca, uselivši se u svoj novi dom u samom srcu Zagreba. Nakon pet godina provedenih u stanu tik do Botaničkog vrta, znao je da želi ostati u strogom centru grada. Zbog prirode posla i ubrzanog svakodnevnog ritma, većina njegovih obveza vezana je uz taj dio Zagreba, pa mu je lokacija bila jedan od ključnih kriterija pri odabiru.
"Tražio sam klasičan salonski stan s visokim stropovima i dobrim proporcijama. Ono što me kupilo kada sam prvi put ušao u njega bio je raspored prostorija i ogroman dnevni boravak pariškog duha", govori naš domaćin Luka koji je pristao otvoriti nam vrata svog novog doma i pokazati kako ga je uredio.
Stan ukupne površine više od sto kvadrata ima tri glavne prostorije i blagovaonicu odvojenu staklenom kliznom stijenom od kuhinje, a Luku je posebno oduševila jedna stvar. "Sviđa mi se što ima koncept kružnog toka, iz jedne prostorije ulazi se u drugu, pa je kretanje vrlo fluidno. Spavaća soba i dnevni boravak ostali su u funkciji u kojoj su i zamišljeni, dok sam radnu sobu pretvorio u walk-in ormar, koji mi nerijetko služi i kao mali studio za snimanje", otkriva dok nas vodi u obilazak.
Dizajnerski namještaj
Dom je estetski osvježio i prilagodio ga svom načinu i stilu života. "S obzirom na to da sam u ovom stanu najmoprimac, bilo mi je važno da promjene ne budu pretjerano invazivne. Nisam želio mijenjati strukturu prostora, nego ga kroz uređenje, odabir namještaja i nekoliko pametnih intervencija približiti sebi. Veliku ulogu imao je i vlasnik Marko, koji mi je dao prilično otvorene ruke. To mi je bilo jako važno jer, koliko god prostor bio lijep, odnos s najmodavcem u takvoj situaciji čini veliku razliku", pojašnjava Luka. Veliki je esteta i bilo mu je važno da si stvori dom po svom ukusu. "Inspiraciju sam pronalazio u časopisima poput Openhousea i Vogue Livinga, u online izdanjima i interijerima koji spajaju skandinavsku prozračnost, umjetničku eklektiku, puno bjeline i dobro svjetlo", nabraja.
U procesu uređenja najviše mu je pomogla njegova klijentica i prijateljica Dora Tomulić iz arhitektonskog studija 9Hz. Ona je posljednja tri mjeseca gotovo svakodnevno s njim prolazila rješenja, kombinacije i detalje kako bi došli do prostora koji najviše odiše Lukinom estetikom i ukusom.
Prostorom dominiraju Calligaris stolovi u blagovaonici i dnevnom boravku te kožni dizajnerski set za sjedenje koji je odabrao vlasnik stana. "Iskreno, to na prvu možda nije bio moj prirodni izbor, ali postalo mi je zanimljivo pa sam ih odlučio ostaviti i dodati komade koji će biti odraz mog stila", govori.
Jedan od njemu najdražih komada je podna lampa Meblo koju je dobio na poklon od tete. Voli takve osobne predmete jer daju prostoru posebnu toplinu. Uz to, cijeli prostor značajno su podigli komadi namještaja iz Intere, koje su on i Dora birali uz pomoć Lovre Vlajkija iz tvrtke za opremanje interijera Intera.
"Izdvojio bih Carl Hansen & Søn Wishbone stolac, klasik danskog dizajna iz kasnih četrdesetih, gotovo ikoničan, kombinirali smo s ostalim stolcima koje sam skupljao kroz godine. Tu su i USM modularna kolica za piće, koja su mi savršena jer su istovremeno funkcionalna, arhitektonski čista i vrlo stajliš. Jako volim i Louis Poulsen podnu lampu dizajnera Arnea Jacobsena, kao i funky lampe brenda HAY koje izgledaju gotovo kao svjetlosni laseri. Imaju sjajno svjetlo i mogu se samo nasloniti na zid, kao da su slučajno završile tamo, a zapravo savršeno odrađuju svoju funkciju", zaključuje Luka.
Crvena kuhinja
Većinski dio stana je neutralnih, prozračnih tonova, uz kolorističke akcente koji prostoru daju osobnost. Najupadljivija je svakako crvena kuhinja. Crvena mu je inače omiljena boja, ali priznaje da na prvu nije bio potpuno siguran kada je u pitanju bila kuhinja.
"Bio je to element koji sam zatekao u stanu i bio mi je najveći estetski izazov. S vremenom sam je ipak prigrlio. Kroz igru drugih boja, posebno zelene, dobila je jedan eklektičan, umjetnički ton. Zapravo mi je drago da postoji jer ostatak prostora više naginje neutralnom. Kuhinja je postala svojevrsni kontrapunkt, mali koloristički zaplet u inače mirnijoj priči", smije se Luka.
Ipak, u njoj ne provodi puno vremena. Užurbani tempo i posao često rezultiraju time da kuha rjeđe nego što bi htio, iako voli kuhati. "Najčešće kuham vikendom, pripremam bruncheve jer su mi najdraži obrok u danu. Ali najviše volim pripremati kolače. U tome najviše guštam, možda zato što postoji taj mali moment rituala i estetike, ne radi se samo o okusima", smatra Luka.
Najdraži dio stana definitivno mu je dnevni boravak i u njemu provodi većinu dana. "Ujutro tamo pijem prvu kavu i gledam prema Hrvatskom narodnom kazalištu. Taj prizor mi je mali podsjetnik zašto sam želio ostati u centru. Popodne u boravku čitam omiljene knjige, a navečer se često pretvara u prostor za druženje. Prijatelji mi dolaze na čašu pjenušca, na društvene igre ili razgovor. Mislim da mi je upravo to najljepše kod ovog dnevnog boravka; nije samo lijep, nego je živ. Ima dovoljno karaktera da bude poseban, ali i dovoljno ugode da se ljudi u njemu odmah opuste", kaže Luka.
Kućna druženja organizira na tjednoj bazi jer napokon ima dovoljno prostora da ugosti ljude i da se svi kod njega osjećaju ugodno. "Prije sam živio u stanu od 35 kvadrata, pa takva druženja nisu bila baš jednostavna. Ovo je u tom smislu potpuni preporod", priznaje Luka.
Detalji s pričom
I od detalja su mu najdraži oni s osobnom pričom. Većinom je riječ o umjetničkim radovima koje je kupovao ili dobivao kao poklon, često od umjetnika koje poznaje i čiji rad cijeni. "Izdvojio bih dva crteža u blagovaonici koje mi je poklonila prijateljica Hana Tischler, zagrebačka akademska umjetnica s adresom u Lisabonu. Moja agencija The Galerija radila je za nju povodom angažmana na pariškom Tjednu mode, gdje je tijekom revije crtala modele. Kao zahvalu poklonila mi je dva crteža i jedva sam čekao pronaći im pravo mjesto u ovom stanu", otkriva Luka.
Ponosan je i na numerirano i potpisano print izdanje crteža Andyja Warhola Campbell’s Soup, jednog od najdražih mu umjetnika. Uz to, ima velik broj knjiga, među kojima su mu najdraža Taschen izdanja o modi.
Za razliku od kuhinje i dnevnog boravka, spavaća soba je puno pročišćenija, s manje boja i dekora jer mu je važno da bude prozračna, mirna i čista.
"Spavaća soba je jedina prostorija u kojoj nisam želio previše vizualnog šuma. Glavni element je galerijski zid s osam kvadratnih okvira, sa selekcijom mojih autorskih fotografija, od modnih editorijala do snimanja s poznatim ličnostima. Sve su u monokromatskom izdanju kako bi se zadržao taj smireniji, pročišćeni dojam. Nije slučajno ni to što su na fotografijama isključivo žene. Velik dio inspiracije i ljubavi prema svom poslu pronalazim upravo u ženama s kojima radim, prijateljicama, muzama ili ženama iz javnog života s kojima dijelim određeni senzibilitet", otkriva.
Walk-in ormar
Kao svojevrsnu ekstenziju spavaće sobe iskoristio je radnu sobu i pretvorio je u walk-in ormar. "Moj posao podrazumijeva stalno ulaganje u dobre modne komade, moda je moja velika ljubav, pa je bilo najprirodnije tu prostoriju pretvoriti u mjesto za odjeću, obuću i snimanja", pojašnjava.
Kupaonicom se najmanje bavio jer prostorno nije velika, ali je i njoj pokušao dodati osobni moment. "Ubacio sam nekoliko fotografija i nastojim da je uvijek ukrašena cvijećem, kako bi i taj dio stana imao ugodu i mali osjećaj živosti", govori.
Izgled Lukina stana mijenjat će se kako se bude sve više navikavao na njega. Ima još stvari koje bi htio začiniti, malo prilagoditi kuhinju, koja mu je estetski bila najveći izazov i dodati joj nekoliko sitnica.
"Cilj mi nije bio urediti ‘gotov‘ stan, nego prostor koji može trpjeti nove stvari i promjene. Htio sam umjetnički prostor koji se može razvijati zajedno sa mnom. Mislim da dom ne bi trebao izgledati kao fiksirana scenografija, nego kao nešto što diše, mijenja se i skuplja tragove života", zaključuje Luka.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....