Veselo je bilo ovaj vikend u dolini Vale podno Momjana. Gianfranco Kozlović i supruga Antonella proslavili su desetu godišnjicu od otvaranja njihove moderne vinarije, jedne od najljepših u Hrvatskoj, koja je uvrštena i među šezdeset najljepših na svijetu. Na slavlju koje je počelo cabaretom Esprit de Paris u izvedbi Mire Ungara, plesačica, pjevača i stand up komičara, okupilo se birano društvo, prijatelji obitelji Kozlović, ljubitelji njihovih vina i jednako uspješni istarski vinari i maslinari.
A Gianfranco i Antonela Kozlović uživaju veliki ugled među svojim kolegama vinarima, ne samo što su uspješno nastavili, održali i doveli do savršenstva obiteljski posao koji je skromno započeo daleke 1904., već se radi o vrijednim i dragim ljudima koji nesebično rade na promociji istarskih vina.
Gianfranco Kozlović jedan od začetnika istarske vinske revolucije koja je devedesetih godina prošlog stoljeća malvaziju prometnula u jednu od ponajboljih hrvatskih vinskih sorti, a njegova malvazija 1997. na nacionalnoj vinskoj smotri Vinovita proglašena je najboljim bijelim vinom u Hrvatskoj.
A iza svih uspjeha i brojnih priznanja i nagrada koja su njegova vina svrstala među ponajbolja u Hrvatskoj stoji veliki trud i odricanja u čemu mu je obitelj bila najveća podrška. Porazgovarali smo Gianfrancom Kozlovićem o njegovom putu, ali i o tome što misli o ženama u vinskom poslu.
Kada se okrenete iza sebe što vam je u vašem vinskom poslu bilo najlakše, a što najteže?
Najteže je opstati, držati ritam, muzika je sve brža i brža pa takav i ples, pravila su sve rigoroznija i ulog u svemu ovome je sve veći. Gledano iz današnje perspektive, najlakše je bilo na početku punom entuzijazma uz veliku dozu naive.
Slavimo deset godina vaše moderne vinarije koja je rezultat predane obiteljske tradicije započete davne 1904.. Tko vam je od obitelji prenio ljubav prema vinogradarstvu?
Svi u obitelji su bili zaslužni, svatko na svoj način. Prvo za prijenos odgovornosti i znanja prvenstveno u vinogradu pa onda i emocija prema tom poslu. I naravno, baznog poštovanja prema vinu. Ostale sekundarne zaraze dogodile su se putem, a znanje o današnjoj naprednoj tehnologiji sigurno nismo imali prilike naslijediti od naših starih.
Jeste li ikada razmišljali o nekoj drugoj profesiji?
Možda u nekoj ranoj fazi srednje školi, kao uostalom i svi tinejdžeri. Kasnije, iskreno, nisam imao drugih ideja. Počeo sam vrlo rano prtljati s vinima koliko mi je tata dopuštao i nisam radio nigdje drugdje niti jedan dan u životu.
U Ivicu Matoševića i Morena Degrassija smatrate se jednim od začetnika istarske vinske revolucije devedesetih godina prošlog stoljeća. U čemu je najveća razlika današnje malvazije od one vaših očeva i djedova?
O tome bi trebali napisati neku knjigu. Svaka promjena počinje s promjenom mentaliteta, ideja pa ide neka generacijska vizija…… Dalje se prate promjene i mogućnosti koje donosi novo razdoblje, tehnologije materijali, standardi…
Sve to skupa mora pratiti i trendove koji su aktualni u društvu, gastronomiju, stil života, komunikaciju … Prema svim tim pravilima mi smo i promijenili nekadašnje vino, zahvaljujući novim znanjima i mogućnostima. Vina su danas sigurno puno uglađenija i finija. No kako je uvijek pitanje gušta i osobnih ukusa, postoji jedna nostalgičarska struja u vinarstvu koja glorificira starinska, prirodna vina. Pa tako danas možemo reći da imamo jedan puno širi dijapazon vina u ponudi i to treba prihvatiti kao veliku prednost.
Čitajte i : Plovili smo na luksuznoj drvenoj jahti, jednoj od najljepših na Jadranu
Ima li danas moderna istarska malvazija svoju poziciju van granica Hrvatske?
Najbolje stojimo u regiji, odnosnu u susjednim zemljama, blizu granice s Hrvatskom. Što idemo dalje, to je situacija lošija. Moglo bi se reći da nije još postignuto pozicioniranje malvazije za koje mi, istarski vinari mislimo da zaslužuje.
Imate oko stotinjak nagrada za svoja vina. Koliko vam znače ta priznanja i jesu li ona sama po sebi dovoljna za uspjeh?
Naravno da nisu. Ima tu još bezbroj stvari koje morate napraviti, a neke se moraju i dogoditi, kao pravi tržišni trenutak.
Nagrade su potvrda sa strane nekih znalaca da vam je vino dobro pa svakako pomažu onima koji su neodlučni u odabiru.
Ja sam uglavnom uvjeren da su svi naši pilci sposobni prepoznati kvalitetu i vrstu proizvoda koji im najviše odgovara, pogotovo na duge staze. Pa ih je bitno putem ne razočarati. Na kraju se i mišljenje stručnjaka i mišljenje velike većine potrošača podudaraju.
Na koje vino ste najponosniji?
Najveća količina energije, vremena i truda ide u vino koje se zove neformalno - svježa malvazija. Te je ona koja zauzima jednu ozbiljnu statusnu poziciju. Ljudi piju Kozlovića i meni je to osobno jedno veliko priznaje. Iako sa strane, kao važnije, imamo i neku malvaziju koja je proglašena najboljom na svijetu.
A koliko vam znači da ste u posao ušli i da ga vodite zajedno sa suprugom Antonellom?
Ušli smo u nekakav deal gdje sam ja bio i vizionar i motivator. Danas su se stvari obrnule, ona ima jednostavno više energije i to se u našem poslu vidi, uglavnom - kako je iskorištavam… ha, ha.
Imate li u svojim kćerima nasljednike?
Potpuna sloboda kretanja ljudi, kapitala i misli. Na nama je samo da probamo ponuditi neku humanu varijantu onoga što smo stvorili. Starija Gianna studira eneologiju u Geisenheimu kraj Frankfurta, pa ćemo vidjeti.
U čemu je po vama prednost žene u vinskom poslu?
Uglavnom su pametne i odlučne, a to je dovoljno. Jake muške ruke i široka ramena prilično slabo kotiraju u biznisu današnjeg doba. Ionako ćemo radnu snagu morati uvoziti sa neke druge planete.