Prostor koji je nekoć vrvio ljudima posljednjih godina djeluje pomalo uspavano, s praznim prodajnim mjestima i sve manje sadržaja koji bi Zagrepčane zadržali, ipak, upravo takva mjesta često imaju najveći potencijal za novi početak, a jedan od njih stiže u obliku Weekendice – novog koncepta koji će Branimirac nakratko pretvoriti u mjesto okupljanja, dobre hrane i druženja.
Branimirova tržnica, među Zagrepčanima poznata kao Branimirac, desetljećima je mjesto svakodnevnih odlazaka po svježe voće, povrće, ribu, meso i cvijeće, mjesto susreta i druženja. Njezina je priča počela još tridesetih godina prošlog stoljeća, no Branimirac danas izgleda bitno drukčije. Dio nekada živahnog prostora već godinama uglavnom zjapi prazan, broj prodavača se smanjio, a nekada prepoznatljiva tržnica izgubila je svoj imidž, no sada je došlo vrijeme nekih novih i svježih ideja koje bi njezin prostor ponovno pretvorile u omiljeno mjesto okupljanja. Upravo će se ovdje održavati Weekendica, novi koncept koji želi jedan pomalo zaboravljeni zagrebački prostor pretvoriti u mjesto susreta i druženja, barem, kako mu to i sam naziv kaže – vikendima.
Iza svega stoji grupa kreativnih Zagrepčana – poduzetnik Filip Eterović, nastavnik Luka Hranjec i grafički dizajner Matija Barović, a o svemu smo popričali s Filipom koji nam je otkrio kako je sve počelo.
"Sve je, zapravo, počelo od još jednog Luke. Živi blizu Branimirove tržnice i već nas neko vrijeme neumorno ‘gnjavi‘ svojom jasnom vizijom tog placa – svega onoga što bi taj prostor mogao biti, ali i svega onoga što duboko vjeruje da bi trebao postati. Naš dragi prijatelj, koji zbog nedostatka vremena nažalost nije mogao formalno postati dio tima, ipak je od samog početka važan dio ove priče. A ja se dosta lako dam nagovoriti kad vidim da netko stvarno živi svoju ideju, ima jasnu viziju, dovoljno volje i upornosti da je izgura. Dobra ideja kod mene obično izazove novu, ta nova povuče treću i tu negdje postajemo opasni", govori naš sugovornik kojemu ovo nije prvi sličan projekt. Iza njega su brojne akcije unutar udruge Confusion i Festivala audiovizualnih umjetnosti Illectricity čiji je osnivač.
Weekendica je, kaže, zasad puna "izradi sam" projekata, pa ekipa trenutačno sama izrađuje dekorativne zastavice kojima će ukrasiti event. "Tek smo na početku, još nemamo sponzore i moramo stati financijski na noge. Onda će, nadamo se, biti malo jednostavnije. Ali možda upravo zbog toga sada ima tu neku posebnu energiju", smatra Filip koji je uspješno završio Fakultet za turistički i hotelski menadžment.
"Studirao sam više reda radi i završio da mi majka bude sretna, ali nije da sam se pronašao u tome. Već s 19 godina počeo sam organizirati svoje prve partije. Dugi niz godina bio sam suorganizator ‘Illectricityja‘, ‘FRüHSTüCK-a‘ i ‘phillitchevanja‘ te drugih evenata", prisjeća se.
Noći je provodio producirajući vlastitu glazbu, remiksirajući tuđu, radeći sound design za mlade vizualne kreativce ili puštajući glazbu po klubovima od Istanbula, Sofije, Skoplja i Podgorice pa sve do Budimpešte, Beča, Berlina, Poljske i Latvije. Često je svirao i na festivalima poput Love Internationala, Elevatea, Dimensionsa, Outlooka, Modema i Exita.
Prije petnaestak godina pokrenuo je Smootch – popularni hrvatski brend i štand sa svježim, zdravim smoothiejem i hranom koji se može pronaći na vodećim hrvatskim glazbenim festivalima, a prije otprilike osam godina i Munchy, svoju multifunkcionalnu srebrnu prikolicu. "Kažem multifunkcionalnu jer jedan dan može biti pop-up bar ili mali restoran, drugi dan kulinarski show, a treći prostor za prezentaciju nekog brenda ili putujući event. Upravo će se to dogoditi i na Weekendici: Štimung se na dva dana useljava u prikolicu i ona postaje njihova", najavljuje.
Weekendica zapravo za njega nije neki veliki zaokret već mjesto na kojem se spajaju stvari kojima se bavi već dvadesetak godina – glazba, eventi, hrana, vizualna kultura i okupljanje ljudi.
"Reakcije ljudi kojima smo ispričali ideju zapravo su jako dobre. Mislim da vole kada se neki postojeći gradski prostor ne pokušava pretvoriti u nešto što nije, nego mu se samo dodaju novi sadržaji. Weekendica nastaje od nule i s jako malim budžetom pa puno toga radimo sami, posuđujemo, kombiniramo i smišljamo kako nešto napraviti jednostavnije. Ali to je ujedno i dosta zabavan dio cijele priče. Prijatelji nam jako puno pomažu i na tome smo im zahvalni, posebno Sari Lesinger. Imamo odlične prijatelje", ponosno konstatira.
Branimirac su odabrali jer je prazna lokacija koju treba oživjeti. "On ima svoj život, prodavače, susjede i ljude koji tamo dolaze godinama. Branimirac doživljavamo kao pravi kvartovski plac pa smo odlučili da se i Weekendica što više osloni na kvart. Tu ne mislim na nekoliko okolnih ulica, nego taj naš komad grada – od Trga bana Josipa Jelačića preko Branimirca i Kvatrića pa prema Radničkoj ulici i Katranu. Želimo uključivati ljude, male biznise i kreativce koji već žive ili rade oko nas. Ne želimo doći na dva dana napraviti neki paralelni svijet, nego povezati ono što već postoji u susjedstvu", pojašnjava.
Ideja je da na Weekendicu dođemo po povrće i završimo na ručku, ostanemo na nekoj zanimljivoj radionici, pronađemo nešto za sebe na buvljaku, poslušamo DJ-a i na kraju zaboravimo da smo se trebali vratiti doma. Projekt počinje 26. i 27. rujna i trajat će cijelu subotu i nedjelju.
"Imamo 25 sati glazbenog programa, ali ne želimo da Weekendica bude samo još jedan glazbeni event. Imamo radionice, buvljak, biljke, hranu i piće, vizualne intervencije i niz stvari koje se mogu otkrivati usput. U subotu nam dolazi Pink buvljak, a u nedjelju Hortiart sa svojim biljkama te Mango Sticky Rice sa svojim štandom", otkriva Filip.
Imat će i dvije radionice koje su im jako drage jer se obje, svaka na svoj način, vraćaju onome odakle hrana zapravo dolazi. Urbana vrtlarica Zelena Andreja vodi dječju radionicu Mali vrt na dlanu, na kojoj će klinci naučiti kako iz sjemenke uzgojiti mikropovrće, posijati vlastiti mali vrt i odnijeti ga kući da ga dalje uzgajaju, a na kraju i pojedu. Andreja se inače bavi edukacijom o održivom vrtlarstvu i uzgoju hrane te kroz Udrugu Stabljika razvija projekte vezane uz bioraznolikost, školske vrtove i učenje kroz praktičan rad.
Anton Rudan, Šumski kuhar i Lovac na bilje, vodi radionicu samoniklog bilja i njegove primjene u kuhinji. Kod Antona ćemo učiti što se bere, što se jede, a što se ipak proučava izdaleka, a cijela stvar završava degustacijom burgera i ćevapa od koprive i medvjeđeg luka.
"Želimo da ljudi ne moraju nužno doći ‘na program‘. Možete jednostavno doći na plac i ostati. Zato kažemo da je Weekendica mjesto gdje grad ide na odmor. Grad živi užurbano i ne staje. Mi ponekad da. To je mali gradski bijeg bez potrebe da zapravo pobjegneš iz grada", poručuje.
Prodavači i ljudi koji tamo rade dio su identiteta Branimirca i voljeli bi da Weekendica i njima dovede što više ljudi. "Najljepši scenarij je da netko dođe zbog Weekendice, a doma ode s vrećicom povrća koju uopće nije planirao kupiti. A voljeli bismo da jednog dana procedura bude obrnuta: da netko dođe po povrće, ostane zbog Weekendice i vrati se doma nekoliko sati kasnije nego što je planirao. Onda znamo da smo uspjeli", govori Filip.
I zato su na Weekendicu dobrodošli svi. Nema dobnog ograničenja i baš im je važno da to ne bude događaj samo za jednu scenu ili generaciju. Plac je po definiciji mjesto na kojem se susreću ljudi koji se možda inače nikada ne bi našli na istom događanju.
A koliko Filip često obilazi gradske tržnice u potrazi za svježim namirnicama? "Dok sam živio u Petrinjskoj, puno sam češće išao na plac. Otišao bih pješke s velikim ruksakom i vratio se pun stvari. Danas mi plac više nije toliko blizu pa sam, nažalost, izgubio tu naviku. Branimirac mi je baš zbog toga zanimljiv. To je pravi kvartovski plac na koji odeš prije posla, u pauzi ili subotom ujutro. Ima posebnu čar jer je manji od većine drugih zagrebačkih tržnica, a opet ima praktički sve što ti treba. Mislim da se našao u izazovu kada je Kvatrić preselio južnije. Dvije su tržnice relativno blizu, a Kvatrić je veći i ima širu ponudu. Ne bih volio da se s Branimircem dogodi ono klasično, da nešto počnemo cijeniti tek kada to izgubimo", kaže Filip.
Što se njihove ponude na štandovima tiče, također su se pokušali držati ideje kvarta. "Dado iz Monocyclea radit će nam kavu, što je potpuno logično jer je Monocycle jedan od prepoznatljivih dijelova tog susjedstva. Munchy, moju srebrnu prikolicu, na dva dana predajemo kuharici Dori Skelin i njezinom Štimungu. To je mladi zagrebački gastro projekt koji spaja hranu, dizajn i druženje, a nastao je upravo kao odmak od klasičnog restoranskog formata. Nama je to bilo zanimljivo jer smo se i s hranom htjeli malo odmaknuti od standardne event ponude. Na festivalima često završimo na nekoliko varijacija fast fooda, a mi želimo pokazati da hrana na eventu može biti drugačija. Štimung će zato uzeti poznate okuse, zagrebačku gastronomsku tradiciju i sezonske namirnice i interpretirati ih na svoj način", pojašnjava.
Bit će tu i bar s pivom, vinom, koktelima i bezalkoholnim pićima, sve što jedan vikend na placu treba imati da svi budu sretni. "Ideja je da cijela ponuda ne izgleda kao nešto što smo samo dovezli i postavili, nego kao mali presjek kvarta i ljudi koji u njemu već nešto stvaraju. Ako Weekendica ostane na Branimircu, voljeli bismo taj krug širiti i svaki put otkrivati još nekoga iz susjedstva", najavljuje.
A voljeli bi i da nakon svake Weekendice nešto ostane placu. Vizualna umjetnost i umjetničke intervencije bit će važan dio cijele priče i već na prvom izdanju bit će izloženo nekoliko radova, iako će se oni nakon vikenda vratiti svojim autorima. "Želja nam je da uz svako novo izdanje nastane barem jedna intervencija koja neće nestati zajedno s eventom, nego će ostati na Branimircu i polako postajati njegov dio. Bilo bi lijepo da se nakon nekoliko Weekendica može prošetati tržnicom i vidjeti male tragove svih prethodnih izdanja", smatra Filip.
Weekendicu zamišljaju kao format koji može putovati i pojavljivati se na različitim mjestima, ali Branimirac im je jako drag kao početna točka. Ovo je pilot-projekt i prvo žele vidjeti što funkcionira, što ne i što trebaju mijenjati. "Dugoročno bismo voljeli da Weekendica ne bude samo jedan vikend niti samo jedna lokacija", priznaje Filip.
I zašto bi trebali doći na Weekendicu? Zato što možemo doći po rajčicu, ostati na kavi, naučiti nešto što nismo planirali, pojesti nešto dobro, kopati po buvljaku, poslušati glazbu i nekoliko sati kasnije shvatiti da smo još uvijek na placu. "Weekendica je naš pokušaj da jedan običan vikend u gradu malo usporimo. Ne morate imati plan ni znati tko svira u kojem terminu. Samo dođite. Mi ćemo se potruditi da vam se ne žuri doma", poručuje Filip.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....