Velike tvorničke zgrade, viličari, buka kamiona, metež radnika koji se dovikuju u dvorištu... To je prva slika koju vidite na putu prema uredu zagrebačkog arhitekta i dizajnera Jurice Huljeva. No onog trenutka kad izađete iz golemog teretnog lifta na prvom katu jedne od zgrada u krugu tvornice i zakoračite kroz vrata njegove tvrtke Synthesis, preplavi vas osjećaj da ste ušli u neki prekrasan paralelni svijet.
Sa šest i pol metara visokog stropa usred ureda visi osušeno drvo kovrčave vrbe, uza zid koji je cijeli u golemim prozorima je šuma osušenog bambusa punog svjetlećih lampica, u sredini prostorije na konopcima visi žuti otoman, a ispred njega je betonski stol okružen retro foteljama. Sve je puno neobičnih detalja - od velike metalne posude sa smiljem do starinskih svijećnjaka, vaza, svjetiljki... Kao kontrast, uz njih su u savršenom skladu posložene moderne stvari koje Jurica Huljev dizajnira od betona - zvučnici, umivaonici, sudoperi, lampe, stolovi...
Tu je i prva haljina na svijetu izrađena od betona, koju je Huljev napravio prije pet godina za jedno međunarodno natjecanje na kojem je sudjelovala njegova nećakinja Sara Lončarić, vlasnica modnog brenda Blackpearl. Ured je to u kojem se u trenu osjećate kao kod kuće, pun dobrih vibracija i inovativnih rješenja.
"Nisam želio tipičan hladni poslovni prostor pa sam osmislio ovu kombinaciju ureda, showrooma, loungea i dnevnog boravka. Namjerno nisam htio kupovati dizajnerski namještaj nego sam opremio prostor stvarima koje sam dobio od bliskih ljudi i koje imaju povijest i neku priču. Velika klasična fotelja je iz kuće mojih roditelja i pamtim je od djetinjstva. Ostale su iz 60-ih i dobio sam ih od prijatelja i brata. Hladnjak je iz vikendice moje starije sestre Marine, također arhitektice koja me kao malog "zarazila" arhitekturom. Proizveden je 1950. i još savršeno radi, a ja sam ga obojio u crno. Kao ormarić za čaše iskoristio sam Gedore ormarić za alat iz obiteljske garaže koji je star sigurno 70 godina. Prijatelji znaju da volim stare stvari pa ako netko pronađe nešto što misli da bi se uklopilo, samo donese", kaže Jurica, koji je u starom uredu u Medulićevoj imao ljuljačku pa je i u ovom poželio nešto slično.
Zato stari otoman visi sa stropa na četiri nautičarska užeta od kojeg svako - unatoč tome što im je promjer samo šest milimetara - može podnijeti teret od 800 kilograma. S jedne strane sve je u zaigranom retro stilu, a s druge je riječ o supermodernom uredu s implementiranom smart home tehnologijom.
"Uz pomoć mobitela koji očitava moju geolokaciju mogu otvoriti vrata, npr. dostavljaču, iako nisam u uredu. Čim uđem u prostoriju, automatski se pale svjetla i počinje svirati glazba. Kad se približim sudoperu i želim natočiti vodu, mlaz ne izlazi iz pipe nego se spušta sa stropa po metalnom lančiću dugačkom tri metra. Voda počinje curiti kad se približim na pola metra zahvaljujući radarskom senzoru u stropu. A kad izlazim iz ureda, putem pametnog sustava kontrole automatski se isključuje struja, dovod vode i komprimiranog zraka koji služi za rad alata u radionici", objašnjava Huljev.
Naime, osim ureda od 250 četvornih metara, u istoj zgradi ima jednako veliku radionicu u kojoj nastaju svi njegovi proizvodi od betona. S njim je počeo eksperimentirati prije 14 godina kad su mu rekli da je neke stvari koje je klijent naručio nemoguće izraditi od betona. Zainatio se i počeo učiti te pročitao brojne knjige i znanstvene radove o betonu. Na kraju se toliko zaljubio u taj materijal da je prije devet godina odlučio staviti na stranu klasični posao arhitekta i posvetiti se razvoju proizvoda od betona. A kako bi lakše ostvarivao svoje zamisli, unajmio je halu u jednoj zagrebačkoj tvornici i u nju preselio ured i radionicu.
"Ljudi često percipiraju beton na banalan način, isključivo kao građevinski materijal. No on nije tek smjesa cementa, pijeska i vode - to je materijal beskonačno inspirativnih mogućnosti. Dosad sam napravio bezbroj eksperimenata, a dodavao sam mu svašta - od polimera, pigmenata, gume, grafita, piljevine i slame do letećeg pepela, koji ostaje u tvorničkim pećima kao nusprodukt proizvodnje metala", kaže Jurica Huljev.
Njegove igre betonom zaista su fascinantne: od njega izrađuje zvučnike, umivaonike, sudopere, radijatore, kade, stolove, stolice, zidne obloge, sanitarije, lampe, tanjure, posude, pa čak i jastučnice perive u stroju za rublje. Klijenti su mu uglavnom arhitekti u potrazi za opremom za luksuzne privatne vile, tako da gotovo sve radi po narudžbi.
Među njegove javne radove spadaju betonske klupe ispred Arene Zagreb, urbana oprema za nekadašnji franjevački samostan na Lopudu koji je Francesca von Habsburg pretvorila u luksuzni boutique hotel i neobične valovite klupe od betona u berlinskom hotelu art‘otel.
No posljednje dvije godine Jurica Huljev se koncentrirao na novi proizvod - bežične zvučnike od betona omnee.m, prvi proizvod njegova novog brenda ONE.618. Osim po vrhunskom zvuku i dizajnu, posebni su po tome što se zvuk iz njih širi u svim pravcima, imaju nevidljive kontrole osjetljive na dodir skrivene u betonu i svaki je, zbog prirode materijala, unikatnog izgleda.
"Volim glazbu, pogotovo onu jazz pjevačice Diane Krall, benda St Germain, gitarista Paca de Lucije, Vangelisa... Dok radim, slušam instrumentale, a na tulumima uživam uz glazbu iz osamdesetih. U mom uredu uvijek svira glazba, atmosfera je opuštena i ugodna. A s obzirom na to da sam radoholičar koji na poslu provodi i po 15 sati dnevno, dobar zvuk mi je jako važan", kaže Jurica Huljev.
