Kada se Tamara Džebić Šaljan, HTV-ova novinarka i urednica Vijesti iz kulture, sa suprugom Marijem Šaljanom i sinovima Jakovom i Lukasom prije dvije godine poželjela preseliti iz obiteljske kuće u zagrebačkim Šestinama bliže centru grada - kako bi si olakšali užurbanu svakodnevicu - imala je nekoliko uvjeta. Prioritet joj je bio da to bude kvart koji ima sve potrebne sadržaje do kojih može doći pješice - poput trgovine i ljekarne, što nije bio slučaj sa Šestinama, odakle je svuda morala automobilom. Važna joj je bila i blizina javnog prijevoza, ali željela je i veliku terasu ili vrt. Naizgled nespojive elemente pronašla je u urbanoj vili na Trešnjevci, gdje je sa suprugom kupila troetažni stan od sto četvornih metara unutarnjeg prostora te osamdeset vanjskog. Bila je to, kaže, ljubav na prvi pogled.
- Trešnjevka nam se činila idealnim kvartom jer se nekako nalazi u srcu grada i odlično je povezana sa svim dijelovima Zagreba, stoga nismo dugo dvojili. Isprva me, doduše, brinulo mnoštvo stepenica u stanu jer je mlađi sin imao samo četiri godine, no ubrzo smo se s tim pomirili. Ljubiteljica sam lijepo uređenih prostora, no nikako ne zanemarujem praktičnost i kvalitetu. Suprug i ja trudili smo se sve to pomiriti unutar zadanog budžeta. Volim minimalizam, bijele plohe, moderan skandinavski stil, volim umjetnost, književnost… Svega toga ima u mom domu i on je kombinacija različitih stilova i mojih osobnih interesa. Sve što volim ocrtava se u mom životnom prostoru - govori Tamara Džebić Šaljan.Od boja prevladavaju bijela i siva, kao neutralna baza za razne pomno odabrane detalje, ali bez stvaranja dojma pretrpanosti.
Usluge arhitekta i dizajnera nije koristila, već je svaki kutak osmislila sama. Konzultirala se s majkom Brankom Džebić, umirovljenom novinarkom i urednicom kulture u nekadašnjem Vjesniku, od koje je i naslijedila ljubav prema kulturi i umjetnosti. Bez umjetničkih slika koje prenosi iz stana u stan ne može zamisliti prostor u kojem živi, a većinu joj je poklonila majka. Dominantno je ulje na platnu akademskog slikara Vatroslava Kuliša koje se proteže cijelom dužinom zida u dnevnom boravku.
Njezin je suprug pak bio zadužen za praktičan rad i zaslužan je za izradu većine namještaja u njihovu domu. Svojim je rukama izradio sve ormare, ali i Tamarin najdraži dio prostora - biblioteku.
- Osmišljavala sam je mjesecima. Svaka polica, detalj i knjiga na njoj imaju svoju priču. Kad smo kupovali stan, prvo sam razmišljala o tome gdje ću smjestiti biblioteku. I ispala je fantastično, u njoj kao da je cijeli moj život - knjige, obitelj, putovanja, fotografije, uspomene. Najdraža knjiga mi je "Nepodnošljiva lakoća postojanja" Milana Kundere, a kako od 2018. jednom godišnje odlazim na daleko putovanje s prijateljicom, uvijek se vratim s ponekom uspomenom koju stavim na policu. Figure slonova donijela sam sa Šri Lanke, tu su i suveniri s Tajlanda, iz Dubaija, a u rujnu planiramo otići u Afriku - objašnjava Tamara.
Njezina se kreativnost najviše izražava kroz želju da stalno nešto premješta i dopunjava, a ne sviđaju joj se stanovi koji izgledaju kao iz kataloga proizvođača namještaja. Kod nje je sve u znaku hyggea, danske filozofije koja se ogleda u ugodnosti, opuštenosti i pročišćenosti, a Tamara tu atmosferu pojačava ambijentalnom rasvjetom, raznim lampicama tople žućkaste nijanse i mirisnim svijećama. Ne pati na dizajnerske komade namještaja, ali voljela bi, priznaje, imati kultnu Le Corbusierovu ležaljku.
Tamara u ljepoti svog doma najviše uživa baš u ovo doba godine, kada se njihov zimski vrt pretvara u produžetak dnevnog boravka. No, da bi bio reprezentativan, na njemu se itekako treba raditi, zbog čega ona ili suprug vikendom kose travu, čiste i uređuju ga.
Ondje su posadili japanski javor, maslinu, mladu lovor višnju, a posebno se brinu o stablu limuna kako bi mu nadoknadili nedostatak sunčanih sati - jer je kuća orijentirana prema sjeveru. Stalno ga, kaže, premještaju i tako love sunce. Nedavno su počeli uzgajati i mini paprike u tegli. Tamaru boravak u vrtu opušta, povezuje ju s prirodom - iako se nalazi u jednom od najfrekventnijih zagrebačkih kvartova - a ondje i puni baterije za popodnevni odlazak na posao. Vijesti iz kulture na programu su tek oko 23 sata pa kući dolazi poslije ponoći. No, u svom poslu uživa jednako kao i prije osamnaest godina kada je nakon završenog Filozofskog fakulteta došla volontirati na Hrvatski radio.
- Odrasla sam s majkom uz taj posao i živim ga u potpunosti. Odmalena me mama vodila po koncertima, izložbama, promocijama. Svaki prilog koji napravim, javljanje uživo ili emisiju koju uređujem i vodim smatram svojim uspjehom. No, posebno ću se sjećati kako sam na radiju prenosila dio boravka pape Benedikta u Zagrebu te kada sam prešla na televiziju te vrlo mlada postala urednica Redakcije za kulturu u Informativnom medijskom servisu - govori Tamara Džebić Šaljan, kojoj ne postoji ništa draže nego se vratiti iz "treće smjene" suprugu i sinovima u njihovu oazu mira.
