Umjetnost je igra, a jednako maštovito kao što se poigrava bojama i oblicima na svojim slikama, zagrebačka akademska slikarica Jasmina Krajačić odnosi se prema uređenju doma. Zato njezin stan u Cvjetnom naselju pršti vedrim bojama i odvažnim dizajnerskim rješenjima, koja u trenu običan komad namještaja pretvaraju u otkačenu, neobičnu stvar.
Primjerice, stolić u dnevnoj sobi izgleda poput prizemljenog oblaka, radni stol djeluje kao da lebdi, sve police u stanu su asimetrične, a takvo je i ogledalo koje izgleda poput golemog nepravilnog jajeta. Stan je ujedno i svojevrsna galerija Jasmininih slika, od kojih su mnoge posvećene njezinoj vječnoj inspiraciji - punk rocku. Kao vječna romantična buntovnica, ovjekovječila je na platnu svoje idole iz mladosti: bendove Sex Pistols, Ramones i The Clash, Davida Bowieja, Blondie...
"Dok slikam, glazba me potiče na kreativnost i razbija tišinu. Mnogi radovi inspirirani su refrenima pjesama, kao što su i citati pojedinih glazbenika ukomponirani u samu sliku kao vodeni žigovi. Izložba My Way, na kojoj sam predstavila slike glazbenika, bila mi je jedna od najemotivnijih. I danas imam sklonost prema glazbi, modi i ljudima koji su živjeli taj život, iskreno i dosljedno. Punk kao likovna tema je za mene medij kroz koji se vremeplovom vraćam u djetinjstvo", kaže Jasmina, koja je od malih nogu znala da će se jednog dana profesionalno baviti likovnošću.
Umjetnošću je "zarazio" pokojni otac, inženjer građevine i nesuđeni slikar. Uvijek je poticao u ostvarenju snova, a Jasmina je već u prvom razredu osnovne škole zamišljala kako slika na ogromnim platnima. Za njen rad bitan je i utjecaj Miroslava Šuteja, profesora na Akademiji likovnih umjetnosti u čijoj je klasi diplomirala. Njegovu je filozofiju - da kreativnost treba doživljavati kao igru - zdušno prihvatila.
"Moja je misija kroz tu igru postići harmoniju u kaosu boja i oblika te prenijeti pozitivnu energiju na promatrača. Uz glazbu, inspiriraju me odnosi među ljudima, emocionalne barijere i utjecaj društvenih trendova, sve to gledano kroz prizmu vlastitih iskustava. Vjerujem da se to vidi i u uređenju mog doma", kaže Jasmina.
U stan od sedamdesetak kvadrata njezina tročlana obitelj doselila se prije deset godina i to iz kuće koja se nalazi u neposrednoj blizini.
"Odrasla sam u velikom stanu u centru Zagreba, a ta mi je kuća od pedesetak kvadrata bila atelje i mjesto gdje sam tulumarila s prijateljima. S vremenom sam je toliko zavoljela da sam se potpuno preselila. Ima mali vrt i pozitivnu energiju koja se osjeti u svakom kutku. Iako je sve bilo staro i trošno, previše me uspomena vezalo za nju pa preseljenje na novu lokaciju nije bilo jednostavno. Zapravo sam odugovlačila selidbu, a na nju me na kraju natjeralo bučno gradilište u susjedstvu i činjenica da je naš sin rastao pa smo trebali više prostora", kaže Jasmina.
Novi dom trebao je zadovoljiti stroge kriterije: da je u blizini kuće (jer jedino tako je mogla uskladiti svoj posao, brigu o sinu i svakodnevne kućne obveze) te da ima terasu kao kompenzaciju za vrt. Srećom, našli su stan u susjednoj zgradi, a kompletna adaptacija trajala je više od godinu dana.
"Volim otvorene interijere s puno svjetla pa smo tako zamislili i naš novi dom. Sav namještaj rađen je po mjeri uz pomoć dizajnera Igora Marčete i njegovog Koncept Dizajna, a posebno je izazovna bila kuhinja s čistim geometrijskim plohama u crnoj, žutoj i svijetloljubičastoj boji. U početku je stan bio uređen minimalistički, no s vremenom se nagomilalo previše stvari. Među njima je i moja kolekcija od 70 sunčanih naočala, koje obožavam", kaže Jasmina.
Osim vlastitim djelima iz različitih ciklusa - s motivima od umjetnosti afričkih domorodaca do glazbenih idola i geometrijske apstrakcije - Jasmina je svoj dom ispunila i radovima dragih prijatelja i kolega. Među njima su slike Ivice Malčića, Marija Romode i Zoltana Novaka, skulpture Tatjane Bezjak i Antona Vrlića te jedna grafika omiljenog profesora Miroslava Šuteja.
"Umjetnost je moj život i to se vidi u prostoru koji me okružuje. Tijekom dana slikam u ateljeu sve dok ima dnevnog svjetla. Svaki dan imam isti raspored: nakon jutarnje kave odlazim u atelje i radim dok nije vrijeme za kuhanje ručka. Nakon jela i odmora, vraćam se u atelje - i tako sedam dana u tjednu. Ako nemam neki poseban plan, radim i vikendom jer je atelje mjesto na kojem se osjećam potpuno opušteno i zaštićeno. Osjećaj je kao da sam ušla u zatvorenu kapsulu u kojoj vrijeme brzo prolazi, a sve brige i tjeskobe postaju nekako podnošljivije. Posljednje dvije godine u radu sam pronašla spas. Ne mogu reći da samo tako uspjela pobjeći od stvarnosti, ali potpuna usredotočenost na ono što radiš djeluje kao sedativ u ovim teškim vremenima pandemije, rata i krize", kaže Jasmina Krajačić.
