Umjetnica Nataša Kabalin kaže da je keramika tako široko područje da joj ni pet života ne bi bilo dosta da ga istraži u potpunosti.
Šalice, tanjuri, čajnik, tegle za cvijeće, vaze... samo su dio čarolije koje svojim rukama stvara umjetnica Nataša Kabalin. Iako se tijekom obrazovanja u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna usmjerila prema scenografiji i aranžerstvu, prije dvadeset godina obuzela ju je ljubav prema keramici, nakon što je otkrila spektar različitih glina. "Što sam više učila o keramici, ona me više opčinjavala zbog svoje složenosti u tehnikama obrade, a i dio je svih nas - zemlja koja se da oblikovati u bilo koji oblik koji sama zamislim i s kojom u konačnici mogu posve sama dobiti završeni proizvod, neodoljiva je", sa strašću govori Nataša Kabalin. Svaki je komad unikatan, pa i oni predmeti izrađeni u većim serijama, jer je čak i lijevani predmet dodatno domodeliran i rukom oslikan. Najčešće oblikovani predmet je čajnik i svake godine napravi tri do pet novih oblika. Posebno voli raditi boce s dugim uskim grlima, a uživa i izrađujući te oslikavajući šalice od bijele gline kojih će na izložbi biti više od dvjesto.
"Moj rad obuhvaća više tehnika kojima radim. Ručnim oblikovanjem i lijevanjem bijele gline te oslikavanjem i paljenjem na nižim temperaturama, oko 1030 Celzijevih stupnjeva, dobivam vrlo tanke čajnike i šalice kako bi djelovali poput porculana. Druga tehnika je ručno oblikovanje predmeta od šamotirane gline, koji imaju i glazure napravljene od baznih i prirodnih materijala poput zemlje, biljke, kvarca te paljene na visokim temperaturama 1200 - 1400 Celzijevih stupnjeva, uglavnom na inozemnim radionicama, u velikim pećima na drva koje se pale od tri do pet dana", objašnjava Nataša.
Najčešće oblikuje intuitivno, ovisno o vrsti gline koja joj se nađe pod rukom. "Krenem s nekom okvirnom idejom, a u procesu rada slušam i energiju zemlje s kojom radim, pa završni rad ponekad bude dosta modificiran. Tako je uglavnom s većim, ručno oblikovanim komadima. Sviđa mi se raditi na taj način, jer tako ulazim u zonu zajedno s materijalom, glinom i najčešće na kraju dobijem najbolje rezultate. Nadahnjuje me gotovo sve, od prirode, glazbe, umjetničkih radova. Ipak, najviše se volim povezati s materijalom i ispitivati nove vrste gline pa tražiti granice unutar tog materijala. Keramika je izuzetno široko područje za koje ni pet života nije dovoljno da se u potpunosti upozna i svlada, tako da mi je posebno poticajno to što uvijek ima mnoštvo toga što se može naučiti", zaključuje umjetnica.
