Američki film ‘Ratni Konj‘ u režiji Riley Keough i Gine Gammell nakon premijere u Cannesu stigao je i na motovunsko brdo te je i tamo osvojio nagradu.
U slučaju Riley Keough čini se kako je slava preskočila jednu generaciju u obitelji, tako je mlada filmašica na sasvim dobrom putu da dosegne zvjezdani status svog slavnog djeda Elvisa Presleya. Nakon što se nametnula kao jedna od talentiranijih glumica mlađe generacije, Riley sada tvrdoglavo i bez kompromisa korača redateljskim vodama. Njen debitantski film upravo je pobijedio na Motovun film festivalu, a pohvale filmu ne staju pljuštati sa svih strana.
Pobjednik festivala, dobitnik Propelera Motovuna, jedinstveni je film "Ratni konj" (War pony) u režiji Riley Keough i Gine Gammell koji prati živote mladih pripadnika plemena Lakota, u izvedbi naturščika. O nagradi je odlučio glavni žiri u sastavu Piotra Domalewskog, Gorana Dukića i prošlogodišnje dobitnice Propelera Motovuna - Ninje Thyberg. “Iskren i majstorski izrežiran film, od početka do kraja obilježen nevjerojatnim glumačkim izvedbama. Brutalan koliko i sladak te uvijek vjeran svojim protagonistima i njihovom svijetu”, piše u obrazloženju žirija.
Riley je 33-godišnja kći Lise Marie Presley i Dannyja Keougha, odnosno unuka je velikog Elvisa. Najstarije dijete i unuka u toj slavnoj obitelji, turbulentno djetinjstvo je zbog razlaza roditelja provela uglavnom na Havajima, gdje ju je odgajao otac glazbenik. No kod Riley je ipak prevladala ljubav prema filmu, s kojim je spaja baka glumica Priscila Presley. Nakon što je s 15 godina počela raditi kao model, brzo se prebacila na glumu, prvu ulogu s 20 ostvarila je u filmu "The Runaways".
Njen redateljski debi upravo je ovaj višestruko nagrađeni film "Ratni konj", koji je svjetsku premijeru imao u filmskom festivalu u Cannesu, gdje su Keough i Gina Gammell osvojile nagradu Caméra d‘Or, nagradu za najbolji prvi film. Prošle je godine istu nagradu osvojila hrvatska "Murina" redateljice Antonete Alamat Kusijanović.
"Ratni konj" prati isprepletene sudbine dvojice mladih pripadnika plemena Lakota koji odrastaju u rezervatu Pine Ridge u Južnoj Dakoti. Ovaj jedinstveni film snimljen je u suradnji s lokalnim scenaristima s kojima se Keough sprijateljila snimajući "Američku slatkicu" Andree Arnold.
Tvrdoglavo svoje
Kako se produkcija tog filma razvukla, glumica je vodila zanimljive razgovore s dvojicom statista Billom Reddyjem i Franklinom Siouxom Bobom, koji su pripadnici Lakota plemena i žive u Pine Ridgeu. Keough se brzo sprijateljila s dvojcem i često je posjećivala Pine Ridge, a ubrzo je sa sobom počela dovoditi prijateljicu i filmsku producenticu Ginu Gammell, koja joj je u ovom projektu postala produkcijska partnerica i ko-redateljica.
"Družili bismo se i za to vrijeme smo snimali malene filmske isječke ili glazbena videa. I tako se to tijekom godina razvilo u dugometražni film", objasnila je Riley Keough za Vanity Fair. To je ujedno i redateljski debi dvije mlade žene, kojim su oduševile filmske žirije od Cannesa do Motovuna.
Iako se čini kao da im je film pao u krilo, na opaske da je to bilo jedno ležerno snimanje Keough je bila jasna. "Nije bilo lako. Bilo je vrlo zahtjevno", kazala je i istaknula da su se nevjerojatno namučile da bi namaknule potrebne financije. "Mnogi ljudi nisu shvaćali što želimo napraviti, nisu se povezali s pričom. Što smo sve morale čuti i slušati je jako čudno", pojasnila je.
Ono što su čule jest da se malo tko može povezati s filmom - budući da su sve uloge i glumci Američki Indijanci, odnosno nema bijelih lica u njemu. "Ta nas opaska nikad nije odvratila, zapravo", dodala je Gammel u istom razgovoru. No kako svijetom filmskog financiranja i dalje vladaju bijeli muškarci, ni činjenica da su obje mlade filmske zvijezde u usponu, kao ni ‘pedigre‘ zvjezdane obitelji Presley, nisu im olakšale put do potrebnog novca za završetak filma.
U jednom su trenu čak razmotrile prijedlog da dodaju lik bijelog čovjeka, koji dolazi u posjet rezervatu, no brzo su odustale od te ideje. "Razmišljale smo u stilu ‘Zašto to radimo o bijelim ljudima, kad nije tako zamišljeno. Pričamo priču o Franku i Billu, ne trebamo to pokušati na silu učiniti bliže drugim ljudima kako bi uložili svoj novac", objasnila je Keough.
Također su im sugerirali da scenarij mora biti "tužniji", odnosno da "sretni trenuci nemaju smisla", kritizirali su im i velik broj likova, kao i da ih sve moraju dubinski prikazati. Dvije redateljice uspješno su obranile svoju ideju i zadržale integritet, na kraju su uspjele stvoriti film baš onako kako su zamislile, a prema nagradama koje stižu sa svih strana, dobro su učinile.