O njegovim glumačkim počecima, pronalasku svog puta u kazališnoj režiji te prvom posjetu Hrvatskoj i suradnji s mladim glumačkim nadama, razgovarali smo s mladim, perspektivnim izraelskim redateljem.
Ido Rozenberg glumac je i kazališni redatelj rođen u Tel Avivu. U Zagreb ga je pozvala ravnateljica Drame HNK Nenni Delmestre, koja je prije dvije godine na festivalu IsraDrama International Exposure vidjela hvaljenu predstavu koju je postavio u kazalištu Beit Lessin u Tel Avivu. Inače, ovaj mladi redatelj trenutno režira u tri najbolja izraelska kazališta i profesor je na Telavivskom sveučilištu, a u režiju je ušao iz glume.
Komad "Ubojstvo" koji je nedavno postavio na daskama zagrebačkog HNK napisao je prerano preminuli Hanoch Levin koji je bio jedan od najistaknutijih suvremenih izraelskih pisaca, pjesnika i dramatičara koji je svojim djelima, često uz satiričku oštricu uzburkavao izraelsku javnost. Uznemirujuća je to priča o nasilju, osveti i neprekinutu lancu kažnjavanja. Drama prati tri međusobno povezane priče. Velika ansambl predstava u zagrebačkom HNK izazvala je doista različite reakcije kod publike. U njoj, između ostalih, nastupaju Dragan Despot, Filip Vidović, Luka Knez, Dominik Čičak, Tin Rožman, Milan Pleština, Jelena Perčin, Rok Juričić, Vibor Kreković, Luca Anić....
Prvi put ste u Hrvatskoj. Kakvo je iskustvo?
- Ovo je moj prvi put u Hrvatskoj, i poslovno i privatno. Moja prva impresija kada sam stigao u Zagreb bila je senzacija zime, hladnoća. Ipak sam ja s Bliskog istoka. Trebalo mi je dva tjedna da se naviknem. Grad Zagreb je zgodna kombinacija novog i povijesti, a ljudi su vrlo dragi. Kazalište je čarobno upravo zbog svoje nataložene povijesnosti i posebnosti. U Izraelu nemamo takva kazališta. Odabrao sam doista impresivnu glumačku ekipu, odnosno tim iz kazališta ih je odabrao za mene, po mojim uputama. Trebali su mi izvođači koji izgledaju nevino, ludo, tužno. Precizno su ih odabrali.
Vi ste glumac koji je postao redatelj – kako je prošla ta umjetnička tranzicija? Odnosno, kako prolazi?
- Uvijek ću prvo biti glumac. Glumom se bavim već sedamnaest godina, a studirao sam je punih sedam. Režija je u početku bila tek hobi, sve dok nisam dobio priliku raditi veliki mjuzikl u jednom od tri vodeća kazališta u Izraelu. Do sada smo imali preko 350 izvedbi. Feministički je to komad o ženama u vojsci. Od tada, de facto, jedino što radim je režija. Postavio sam suvremenu dramu, modernu dramu, svašta! U tih par godina mi je gluma počela nedostajati. Onda mi se obratio jedan kazališni redatelj koji mi je poslao komad koji se zove "Ljubavna priča" francusko – britanskog autora Alexisa Michalika. Na taj sam komad potpuno odlijepio. Glumio sam sporednu ulogu. U tom sam se periodu osjećao upravo kao lik kojeg sam trebao igrati. Bio je to lik brata glavne uloge – slomljenog srca. Direktoru sam rekao da u ovom komadu moram nastupiti kao glumac. Tako da sam samog sebe uvrstio u predstavu koju sam režirao. Više nisam slomljenog srca (smijeh). Pomoglo je vrijeme koje je proteklo, ali i psiholog.
Kako biste opisali suštinu teme ovog komada "Ubojstvo" koju ste postavili u Hrvatskom narodnom kazalištu?
- Ovaj je komad o strahu i boli, obiteljima i ljudima koje rat dotiče, ali nisu njegovi glavni protagonisti, egzekutori. Iako je pisac govorio o našemu konfliktu, osobno sam ga probao izmjestiti iz doslovnosti konteksta u kojemu je nastao, koji tematizira. Gledatelj neće moći prepoznati gdje se radnja događa. Uniforme su univerzalne, i samim time ničije. Predstava je to o krugu osvete, boli, zla, tuge.
Što je, zapravo, uzrok te boli i nasilja – kako vidite to kao umjetnik, a kako kao civil koji tome često svjedoči?
- Osobno uvijek krivim vlade. Svugdje u svijetu. Dobar je primjer recentan rat Ukrajine i Rusije koje su do ne tako davno bile kao sestre, sličnog jezika, a sada se među njima događa čista tragedija. Danas, rastavljene ne priznaju jedna drugu. Na ovu sam se predstavu odlučio jer sam vidio što znači bratoubilački rat. To me intimno pritišće jer sam u takvoj situaciji odrastao. Preko Rusije i Ukrajine mi je stvar postala jasnija, s obzirom na moje/naše okolnosti.
Što su vam daljnji planovi?
- U Izraelu nastavljam raditi na slavnom mjuziklu „Kosa” u nacionalnoj kazališnoj kući Izraela. Učinit ću sve da dođem ovdje na ljeto, i volio bih raditi novi komad. Oduševljen sam suradnjom s ovim divnim, mladim ljudima.