Umjetnica Maša Barišić govori o društvenim mrežama koje mijenjaju našu stvarnost te otkriva kako je život u inozemstvu utjecao na njen rad, ali i priznaje da joj je ljenčarenje ponekad - najinspirativnije.
Hvaranka Maša Barišić, čija se izložba "Dark Euphoria/The Afterparty" ovih dana može razgledati u zagrebačkoj Galeriji SC, zaista ima impresivnu biografiju. Diplomirala je likovnu umjetnost na Lincoln School of Creative Arts u Velikoj Britaniji, usavršavala se i u Italiji, a nakon povratka u Hrvatsku 2012. završila je studijski program Centra za ženske studije u Zagrebu. Do sada je četiri puta samostalno izlagala u Zagrebu i Splitu, a od dvadeset skupnih izložbi u Hrvatskoj i Velikoj Britaniji posebno se ističe sudjelovanje na Bijenalu slikarstva 2021., Salonu mladih 2018. i Hrvatskom trijenalu crteža 2018. u Zagrebu.
Maša Barišić tri je godine pripremala aktualnu zagrebačku izložbu koju čine kolorističke kompozicije. Autorica namjerno potencira kič, a dominiraju vješto oslikane draperije, titrave i opipljive u kontrapunktu s golim tijelima i licima čiji se pogledi gube u daljini.
"Koncept je kod mene polunesvjestan i razvija se simultano dok slikam. Krenula sam iz jedne sasvim druge polazne točke i što sam više vremena provodila ispred platna i slikala, ta je ideja sve više sazrijevala", kaže slikarica čiji odjevni stil neodoljivo podsjeća na najbolje manire francuskog chica i elegancije. Njezine su slike očaravajuće i pune detalja, života te gotovo da vrište elementi društva spektakla, generacije rastrgnute između privatnog i javnog, stvarnog života i iluzija serviranih na društvenim mrežama, tuluma i after partyja.
Stvarna tema izložbe je melankolija. Vrijeme u kojem živimo je brzo i zastrašujuće ravnodušno prema nama, radi se o distopijskom narativu koji nas okružuje i koji je na društvenim mrežama zapakiran u mnoštvo naizgled izobilja. Društvene mreže su naši novi prostori "slobode" gdje je privremeno "fiksanje" ljubavi s oznakama srca počelo značiti puno više nego fizički zagrljaj. Termini poput "pics or it didn‘t happen" (u prijevodu - fotografije ili se nije dogodilo) postaju sve realnije upute i opisi kojima proživljavamo svoju zbilju. Na prvi pogled svačiji su životi fantastični i ispunjeni smislom i to kreira kontraefekt jer svi gube kad se uspoređuju s iluzijama, svojim i tuđim - pojašnjava umjetnica. Protagonisti na slikama su prijatelji i poznanici, uglavnom iz svijeta umjetnosti, a godinama bliski dobi Maše Barišić. Zanimljiva lica, čini se, sa zanimljivim pričama.
"Studij slikarstva puno me naučio o konceptu, studirala sam u Velikoj Britaniji gdje likovne akademije funkcioniraju po drugačijem principu od naših. Njihove akademije okrenule su se konceptualnom dijelu puno više od tehničke izvedbe, imali smo jako malo slikanja akta i mrtve prirode, što možda nije loše, ali ja osobno uživam u samom aktu slikanja", govori autorica. Njezin radni dan, kaže, započinje kao i svaki drugi uredski.
"Prvo si napravim kavu. Što sam starija, nalazim sve više utjehe u repetitivnim radnjama, svakodnevni odlazak u atelijer pruža mi osjećaj sigurnosti. To je pomalo sveti prostor koji je jako intiman, smatram da je bitno odvojiti ga od životnog prostora jer kad se uđe u atelijer, ušli smo u mentalni prostor rada. Ponekad mi je dan jako produktivan, a ponekad buljim u platno i skupljam snagu. Mislim da je ta vrsta dokolice jako bitna za kreaciju, eventualni problem je što je ona postala luksuz. Mobitel je na tiho i slušam glazbu ili neki zanimljivi podcast", zaključuje Maša Barišić.