Osnivačica i direktorica Nataša Popović s posebnim emocijama prisjeća se proslavljenog producenta Branka Lustiga s kojim je osnovala i Centar za promicanje tolerancije i očuvanja sjećanja na holokaust i koji joj je više od desetljeća bio desna ruka u organizaciji festivala.
Je li naše društvo danas tolerantnije nego u doba kada ste pokrenuli festival?
- Nažalost, bojim se da nije. Iako su najnovija hrvatska istraživanja o stupnju tolerancije kod mladih pokazala progres, dalek je put do većinski tolerantnog društva. Nismo mi ovdje izuzeci, svjedočimo čudnim, nadasve izazovnim i opasnim kretanjima u Europi, ali i u svijetu.
Koliko vam je značio producent Branko Lustig s kojim ste surađivali na festivalu?
- Bio mi je mentor i prijatelj. Svoje posljednje desetljeće života posvetio je razvoju festivala, često mi je davao izuzetno zahtjevne zadatke, dijelio je sa mnom i dobro i zlo, svoja iskustva, ali važne kontakte iz svoje crne knjižice, kako je zvao svoj adresar. Uvijek mi je govorio: ‘Mala, položila si s odličnim, ovo ti je još samo jedan od zadataka s akademije Branka Lustiga’.
Što biste izdvojili u ovogodišnjem programu?
- Posjetitelje očekuju premijere filmovao Helmutu Newtonu ili ‘Crni Isus’ o pokušaju integracije izbjeglica u društvo. Ponosni smo i na film iz naše produkcije o Evi i Vesni kroz čiju priču o preživljavanju za vrijeme Drugog svjetskog rata otkrivamo činjenice o tadašnjem i današnjem Zagrebu.
Koliko se festival promijenio od prvih izdanja kada je nosio ime Festival židovskog filma?
- Danas je izrastao u prepoznatu manifestaciju. Svoje je djelovanje proširio i na danas društveno aktualne teme, a osim vrhunskih filmskih, imamo izuzetno bogate popratne programe. Festival producira i vlasti-te izložbe, pa čak i filmove, a ove godine krenuli smo i u produkciju mini kolekcije odjeće u suradnji sa Silviom Vujičićem.