Dosta vam je zasićenih knjiga koje ne misle i koje vas ne mogu potaknuti na razvoj? Valja čitati Ugrešić koja s ukusom i etikom nikada nije varala niti podilazila "općem ukusu".
Nedavno preminula književnica Dubravka Ugrešić promijenila je eks-jugoslavensku književnu scenu, ali i svjetsku. Povisila i promijenila je standarde književne i umjetničke produkcije te ostala vjerna moralnim i općeljudskim načelima koja se pod pritiskom krupnog kapitala i nacionalističke maske stalno devalviraju i poništavaju. Znala je da književnost ima svoju društvenu i političku funkciju. U svojim je esejističkim knjigama redovito analizirala i kritizirala toksičnu malograđanštinu, neukus i nemoral kojemu predano, nažalost, svjedočimo iz dana u dan.
Tri knjige koje preporučujem bilo je meni, kao ljubitelju njezina opusa, zaista teško odabrati, ali eto, odlučio sam se za ove žanrovski različite, ali usmjerene, odgovorne, dovedene do estetskog savršenstva i slobodno ću reći teorijski impresivno uspostavljene knjige.
Američki fikcionar (Konzor, 2002.)
Knjiga eseja, inicijalno pisanih za nizozemsku publiku, u kojoj su san o obećanoj zemlji i lucidna kritička slika samozadovoljne američke popularne kulture suprotstavljeni stvarnom užasu rata na Balkanu. Zavidna je kritička preciznost i anticipacija koju samo tako briljantan um može demontirati i književno montirati. Sva imena koja se spominju u knjizi nisu slučajna i umnogome su utjecala na sudbinu "malih ljudi", uglavnom ne povoljno.
Kultura laži (Arkzin, 1999.)
Shvaćajući posebnu dužnost koju književnica ima spram svijeta, Ugrešić se u ovoj knjizi obraća autoriziranoj vlasti u vlastitom društvu, očigledno neravnopravnom i nemoralnom ratu, posebno osmišljenim programima diskriminacije, represiji. Propituje kolektivnu odgovornost. Knjiga je to o moralnoj odgovornosti intelektualca za ratove i društvenu krizu na prostorima nekadašnje Jugoslavije. U njoj još jednom, iznova, ne pristaje na zaboravljanje koje nužno pokazuje duhovnu bijedu nacionalističkih projekata koje su mnogi intelektualci poduprli, bilo kao glasni navijači, bilo kao tek skromna "šutljiva većina".
Lisica (Fraktura, 2017.)
Ako vas zanima što je književnost danas te koja je njezina uloga i, još važnije, koja je uloga pisca, je li on(a) samo klaun koji putuje svijetom, mogu li se uopće još pričati priče, je li moguće samo tako stvoriti roman i ispripovjediti priču te tko ima kontrolu nad tekstom, nema bolje knjige za čitati na našemu govornom području. Veličanstvena je to posveta piscima i pisanju, onima čije priče mijenjaju čitatelja. Dubravka Ugrešić piše roman o pripovijedanju koje nužno (de)formira naš život. Bilo ono verbalno, vizualno, tjelesno – pripovijedanje je nezaobilazno.