Novi ravnatelj Opere Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca Filip Fak za Gloria.hr otkrio je što posjetitelji riječke nacionalne kuće mogu očekivati u njegovom mandatu.
Ovaj rođeni Riječanin iza sebe ima izuzetno bogatu karijeru kao pijanist i skladatelj. Nastupao je kao solist i komorni muzičar u gotovo svim važnijim hrvatskim kulturnim centrima te u desetak europskih zemalja, SAD-u, Meksiku i Kini, kao solist s orkestrom nastupio je s najuglednijim hrvatskim orkestrima i ansamblima. Od 2009. predaje na Muzičkoj akademiji, nedavno je izabran u zvanje docenta.
U novu ulogu, ravnatelja Opere, Filip Fak je, kako je sam rekao, došao relatvino nenadano, ali itekao ima spremnu viziju onoga što bi na toj poziciji htio postići.
Čitajte i: Dobitnici nagrada za najbolja ostvarenja: Kralj Edip najbolja predstava HNK Rijeka u prošloj sezoni
Koji su vam planovi za mandat ravnatelja Opere?
S obzirom na to da sam na mjesto ravnatelja Opere došao relativno nenadano, jedan dio programskih planova sam naslijedio, pa će se uvodni dio moga mandata svesti više na njihovo provođenje negoli osmišljanje. Međutim, u skorijoj budućnosti svakako imam velikih planova: primjerice, zamislili smo nekoliko novih ciklusa komornih koncerata za članove kućnih ansambala (solisti, zbor, orkestar) čime bismo našim glazbenicima omogućili daljnji umjetnički rast, ali ujedno i revitalizirali koncertni život grada Rijeke. Svakako bih volio da tijekom moga mandata imamo i zanimljivih inovacija u opernom i simfonijskom repertoaru, osobito naslove koji dosad nisu bili izvođeni.
Koju ćete operu prvu postaviti?
Prva operna premijera koju postavljamo bit će "Opera po Kamovu" riječkog skladatelja i dirigenta akademika Zorana Juranića. Praizvedba djela suvremenog autora uvijek predstavlja poseban izazov - pritom su i autorski tim i izvođači u situaciji da istinski interpretiraju djelo i stvaraju od nule. Nadalje, osobno me veoma intrigira "riječki duh" ovoga djela, s obzirom na to da se opera bazira na tekstovima Janka Polića Kamova i na muzičkim skicama njegovog jednako talentiranog (ali nažalost isto tako prerano preminulog) brata Milutina Polića.
Kako biste htjeli usmjeriti Operu Riječkog HNK u iduće četiri godine?
Mislim da bi razvoj trebao ići u dva smjera. Prema unutra, da postignemo još bolju ustrojenost i sinergiju svih dijelova Opere, te da profesionalnu "letvicu" dignemo na još višu razinu. Prema van, da se otvorimo prema još širem krugu ljudi, ali također i da ostvarimo daljnje suradnje s drugim opernim kućama i festivalima, kako u Hrvatskoj tako i u inozemstvu. Smatram sjajnim iskoracima već ostvarene pomake poput koprodukcije Gounodove opere "Romeo et Juliette" s kazalištem u Ravenni, festivala Summer classics u pulskoj Areni ili gostovanja na prestižnom opernom festivalu u finskoj Savonlinni koje nam predstoji ovoga ljeta; vjerujem da ćemo tim putem i nastaviti.
Postoji li neko djelo koje vam je poseban izazov, a koje biste voljeli postaviti?
Postoji više opera za koje bih volio da budu postavljene za vrijeme moga mandata, ali svakako jedna od prvih za čiju ću se izvedbu zalagati jest "Anna Bolena" Gaetana Donizettija, koja u Hrvatskoj nije nikada ranije uprizorena, iako datira iz 1830. godine.
Pijanist ste i skladatelj, tko su vam uzori u sviranju? A tko u skladanju?
Odgovorit ću na oba pitanja u jednom mahu - istovremeno i mnogi i nitko. Umjetnik se tijekom svojih studijskih godina može držati uzora, kako onih izravnih koji mu pružaju njegovi mentori, tako i uzora iz prošlosti. Međutim, nakon profesionalnog odrastanja, on treba i mora tražiti svoj vlastiti put i svoj vlastiti izričaj. Zato i jest umjetnik.
Postoji li neka suradnja koju biste htjeli ostvariti u karijeri?
S obzirom na to da sam veliku većinu profesionalnih suradnji o kojima sam sanjao zapravo već dosad i ostvario, suradnja koju bih najviše volio ostvariti u karijeri nije profesionalna suradnja u užem smislu te riječi. Naprotiv, volio bih uspostaviti "suradnju" s onim ljudima koji s umjetnošću i njenim vrijednostima inače nemaju priliku lako doći u kontakt, odnosno s njome dolaze u kontakt na jedan veoma površan i prolazan način. Kako u životu, tako i u umjetnosti su najvažniji ljudi, ne samo oni koji čine kazalište, već i oni koji u njega dolaze.
U čemu ste se najviše pronašli - sviranje, skladanje, predavanje na Akademiji?
Pronašao sam se u svemu, u većoj ili manjoj mjeri. Ali valjda to i jest prirodno, s obzirom na to da svaka od tih aktivnosti ispunjava neki drugi dio mene - želju za predstavljanjem umjetnosti, želju za stvaranjem, želju za prenošenjem znanja... Konačno, i ovo ravnateljsko mjesto se uklapa u tu slagalicu, i nadam se da će ostvariti moju dugogodišnju želju da barem donekle premostim trenutni jaz između umjetnika i šire javnosti.