Pavle Pavlović istaknuti je slikar, asistent na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, na slikarskom odsjeku, a živi i radi u Zagrebu i Samoboru. Svojim kolažiranim slikarskim scenografijama daje hommage raznim meme junacima, internet fenomenima i senzacijama, ali i strip kadrovima te slikarstvu kasne gotike i rane renesanse. Razgovarali smo o novoj izložbi "Trijumf vrlina" kojom je predstavio svoj recentni opus kojim je bespogovorno oduševio kritiku i širu javnost.
Koji su referentni "sastojci" vaših slika?
- U svom slikarstvu se vrlo često referiram na umjetnike i djela koja su mi bitna i pomažu mi u razumijevanju likovnog problema kojim sam u tom trenutku zaokupljen. Utjecaji idu od klasičnog slikarstva, preko filma, književnosti do glazbe koja mi je svakako jedan od ključnih elemenata za rad u ateljeu. U ovoj zadnjoj seriji slika koju sam naslovio "Trijumf vrlina" glavni fokus mi je bio na kasnogotičkom i ranorenesansnom slikarstvu, ponajprije na njihovo shvaćanje prostora, kompozicijska načela i rješenja likovnih problema koja možemo smatrati čak i u današnje doba poprilično nekonvencionalnima.Također sam se u radovima referirao na neke od pionira filmske umjetnosti. Prije svega to su Dziga Vertov i Sergei Eisenstein. Upravo su njihovi montažni postupci jako utjecali na iskorak prema kolažnom građenju slike. Na to su svakako još utjecale i nadrealističke animacije Terryja Gilliama koje su do danas ostale vizualni pečat Monty Pythonovaca. Na kraju, poveznica cijele serije je upravo današnji trenutak i razni "antijunaci" i digitalne ikone kojima je obilježen, od poznatih meme heroja do sumanutih videa sa samog dna marijanske brazde YouTubea.
Trijumf kakvih vrlina – da se referiramo na naslov, ova izložba nudi? Koje su vam vrline važne, a za kojima žudite?
- Naziv ciklusa "Trijumf vrlina" preuzeo sam od jedne od meni najdražih slika Andree Mantegne iz 1502. godine. U njegovoj slici Minerva istjeruje poroke dok u gornjem desnom kutu s oblaka gledaju osnovne moralne vrline - pravednost, umjerenost i hrabrost za koje mislim da slobodno možemo reći da su veoma bitne i često poprilično zanemarene u današnjem svijetu. U mojim slikama iz zadnjeg ciklusa pobjedu su odnijeli likovi iz bespuća interneta, sumnjive senzacije i protagonisti digitalne sfere u kojoj svakodnevno plovimo, od gumenog bombona s ljudskom glavom, distorzirane mačke sa šeširićem do morske zvijezde s čarapama i sandalama. Današnji digitalni hali gali u kojem živimo često mi se čini vrlo sličan bizarnim prizorima iz svijeta onostranog Hieronymusa Boscha i vjerojatno je to razlog zašto se na mojim slikama često pojavljuju začudni likovi.
Što vam se čini da je važno parodirati u suvremenom polju – medija i društva?
- Parodija je samo jedna od mogućnosti reagiranja na okolinu i situacije oko sebe i mislim da ona nije toliko specifična za moj rad. Prije bi rekao da je kod mene humor alat za ukazivanje na anomalije suvremenog društva. Paralelno s tim, to nije isključivo u funkciji kritike, jer same anomalije daju određenu dinamiku tom istom društvu. Meni je interesantno baviti s time i provocirati na neki način, no smatram da kad bi postojalo savršeno društvo bez ikakvih mana, umrli bismo od dosade.
Koja je po vama – uloga slike, danas, u ovom hipervizualnom vremenu?
- Na to pitanje nisam siguran da imam jednostavan odgovor ili čak da uopće imam odgovor. U današnjem trenutku gdje smo svakodnevno bombardirani ogromnom količinom vizualnog sadržaja pitanje mogućnosti slike, odnosno tradicionalnog slikarstva je vrlo izazovno. Slikarstvo je prije svega jedan poprilično kontemplativan medij, koji zahtjeva puno vremena i koncentracije i samim time je dosta u raskoraku s današnjim užurbanim momentom. Upravo mi je to bio i jedan od izazova u posljednjem ciklusu - pokušati napraviti slike koje mogu funkcionirati u današnjem trenutku bez da izgube slikarske vrijednosti koje su mi interesantne i bitne. Kroz proces slikanja shvatio sam da je upravo taj raskorak s vremenom jedna od glavnih prednosti klasičnog vida slike jer zahtjeva ne samo koncentraciju za produkciju već i koncentraciju za konzumaciju i razumijevanje samog djela. Samim time provocira današnji trenutak.
Mačke i svemir i strip dominiraju kao lajtmotivi. Želimo priču o sve tri riječi i motiva....
- S obzirom na to da je digitalna sfera danas poprilično utkana u naš fizički prostor i na neki način paralelno djelujemo u oba prostora nametnulo mi se pitanje na koji način bi se mogao poigrati s problemom pejzaža u slici. Kroz jutarnju rutinu pregledavanja maila i čitanja dnevnih novina na laptopu shvatio sam da je prvi prostor, pejzaž koji vidim moj screensaver galaksije i odlučio sam to ugraditi u neke od slika. Na slici "Presvetli" naslikana mačka nastala je kao hommage legendarnoj YouTube mački iz pakla - Pinky the cat. Kasnije sam ponavljao distorziranu sliku mačke sa šeširićem koja je bila više slikarski eksperiment u kojem sam koketirao s camp estetikom. Strip mi je bio jedan od bitnijih medija kroz odrastanje i u zadnjih godinu dana sam se igrao s prebacivanjem klasične slikarske forme u formu stripovskog kadra. Eksperimentiranje s formom slike mi je dosta zabavno i ovo je jedan od takvih eksperimenata koji planiram dalje razvijati.
Kako biste svoj rad žanrovski odredili, vaše interese i vaše ukalupljivanje u iste?
- Iskreno nisam ljubitelj nikakvog ukalupljivanja ili uniformiranja. Shvatio sam da mi je najbolje slikati dok god granice držim što više otvorenima, bilo idejne, formalne ili tehničke. Mislim da je danas poprilično dobar trenutak za takvu vrstu igre i eksperimenta. S obzirom na to da je u današnje vrijeme sve više pojava poprilično fluidno rekao bih za svoj izričaj da je žanr - fluidno slikarstvo. Moji interesi u umjetnosti sežu od klasične slike kasne gotike, renesanse i manirizma, preko filmskih eksperimenata Hansa Richtera i Waltera Ruttmanna, Kristlovih animacija, pop arta do današnje digitalno generirane umjetnost. Sve što me na neki način trigerira skupljam i koristim u svojim slikama.
Čita li vas kritika – pravovaljano, ispravno? Imaju li odjeci kritike ikakve efekte na vaš rad?
- Moram priznati da su i kritika i kolege iz struke poprilično dobro dešifrirali moj likovni džumbus. Ono što mi je posebno drago je da je razumljiv i izvan granica Hrvatske, da priča jezikom svojstvenim današnjem trenutku. Kritika, bilo ona dobra ili loša, je svakako bitna za rad. Najgori mi se čini izostanak kritike.
Što sve od spomenutog virtualnog džumbusa konzumirate u svoje slobodno vrijeme? I kako radite selekciju?
- S obzirom na nepregledno more informacija koje su nam servirane svakodnevno mislim da svatko mora imati neki svoj sistem filtriranja istih. Taj novi sustav mi se čini poprilično zanimljiv, jer omogućuje kreiranje svog malog svemira unutar galaksije informacija. Instagram, koji na neki način zamjenjuje web stranice umjetnika i postaje ogromna baza podataka umjetničke produkcije mi je trenutno najbitnija platforma za konzumaciju vizualnog sadržaja. Dosta pratim i stranice koje se bave specifičnim temama i obrađuju ih na zanimljive načine. Dugo sam pratio blog "sexy people" koji slavi umjetnost savršenog portreta. Imali su sjajno razvrstane portrete od godina, preko stilova do frizura koje su im korisnici slali. Blog je nažalost prestao s radom prije par godina.
Vaš kolažno-slikarski pristup je osebujan – ali final jest – ulje na platnu? Koliko traju vaši procesi, u pravilu – od ideje do finalizacije?
- Neke ideje razvijaju se godinama, postoje u formi skice ili crteža dok god mi sve skupa ne sjedne na mjesto. Jednom kad imam gotovu skicu slikarski proces može trajati od par tjedana do par mjeseci. Uglavnom paralelno slikam više slika s obzirom na zahtjevnost tehničke izvedbe i sušenje pojedinih slojeva ulja.
Što kao profesor vidite da se o slikarstvu da naučiti, ispredavati, a što ne?
- Umjetničko obrazovanje je poprilično kompleksan sustav čiji je specifikum da ne postoje "točni" odgovori. Vrlo je bitan individualni pristup prilikom rješavanja likovnih problema. Svakako se vrlo uspješno može studente voditi kroz rješavanje formalnih i tehničkih zahtjeva likovnog djela, kompozicijskih zakonitosti te teorijskih postavki boje i prostora no s druge strane, vrlo je teško naučiti nekoga kako biti umjetnik.
Kako vidite suvremene umjetničke tendencije – što ponajbolje živi, a što je na izmaku? Kakvu umjetnost sanjaju i vide vaši studenti, što vam se čini? U odnosu na vašu generaciju?
- Čini mi se da danas vlada pristup "anything goes". S jedne strane to je poprilično zahtjevno, pogotovo za mlađe generacije, jer nema čvrsto određenih postavki što čini umjetničko djelo, dok je s druge strane poprilično zanimljivo i dinamično to ne postojanje kalupa. Mi smo kao generacija bili pod utjecajem ponovnog vraćanja na klasični oblik figurativnog slikarstva. Na to su, prije svega, utjecale velike izložbe "The triumph of Painting" u Saatchi Galeriji i pojava tzv. Nove Leipziške škole. Ono što mogu primijetiti kod mlađih generacija je da i dalje postoji potreba za slikarstvom, dok paralelno studenti poprilično dobro plove i u drugim sferama i medijima umjetničkog izražavanja.