S kustosicom i ravnateljicom Zdenkom Badovinac prošetali smo izložbom netom prije otvorenja....
Works of Heart (1974. – 2023.) prva je sveobuhvatna muzejska retrospektiva jedne od najvažnijih hrvatskih umjetnica, Sanje Iveković, u njezinu gradu, Zagrebu, koja se otvara danas. Ovaj izniman opus moći ćete pogledati do 1. studenog ove godine. Izložba je rezultat suradnje Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu i Kunsthallea u Beču, gdje je premijerno prikazana prošle godine.
- Premda dijele naslov, zagrebačka je izložba opsežnija i prilagođena specifičnom prostoru zagrebačkog muzeja. Također uključuje i novi segment, koji je osmišljen kao arhiv pod nazivom Točke susreta: Dokumenti u nastajanju, 1968. – 1982., i koji posebno za ovu prigodu kurira Ivana Bago. Retrospektiva i arhiv u dijalogu su i dijele narativ aktiviran naslovom izložbe, Works of Heart, u kojem se kroz metaforu srca rad Sanje Iveković predstavlja kao generator raznorodnih susreta, odnosa i akcija”, potvrđuje nam Zdenka Badovinac, kustosica izložbe i ravnateljica Muzeja suvremene umjetnosti.
Naime, kako pokazuje Badovinac i u predgovoru knjige o samoj izložbi: „Zagrebački muzej i sam je mjesto susreta, budući da je arhiv strukturiran oko umjetničina ranog djelovanja i njezine prve veće samostalne izložbe, Dokumenti 1949. – 1976., predstavljene 1976. godine u Galeriji suvremene umjetnosti u Zagrebu, preteči današnjeg muzeja. Nadovezujući se na metodologiju te izložbe, koja je „dokumentiranjem” osobne povijesti umjetnice u isto vrijeme konstruirala kritičku povijest sadašnjosti, arhiv rani rad Sanje Iveković promatra kao dokument koji se obraća kako prošlosti tako i sadašnjosti. Velik broj radova iz kolekcije Muzeja, koji se nisu mogli vidjeti u Beču, također je uključen u zagrebačku izložbu.”
Poput mnogih izložbi Sanje Iveković izložba Works of Heart nazvana je prema jednom od umjetničinih radova iz 2001. godine. Iveković je preuzela naslov sa stranica New York Timesa iz veljače 1994., gdje je uz fotografiju i izvješće o pokolju civila na sarajevskoj tržnici objavljen, prigodom Valentinova, reklamni oglas za ogrlicu s privjeskom u obliku srca. Iveković je od ratne fotografije i reklame napravila dva odvojena plakata, uvećavajući i naglašavajući novinsku jukstapoziciju ženskog modela koji reklamira ogrlicu i ranjene žene koja na fotografiji ilustrira izvješće o masakru. Srcolika ogrlica, kao i zatvorene oči žena na obje fotografije, upućuju na jedno moguće tumačenje naslova izložbe, kojim se podcrtava posvećenost umjetnice dekonstrukciji stereotipnih prikaza žena – u ovom slučaju žene kao utjelovljenja emocija i sentimentalnih motiva. Osim što upućuje na stereotipe ženskog odnosa prema svijetu, srce je i metafora za umjetnost shvaćenu kao neku vrstu stroja koji istovremeno reagira na društveno-politički kontekst i proizvodi ga.
Umjetničko djelovanje Sanje Iveković razvijalo se, ukazuje Badovinac, kroz feminističku artikulaciju različitih angažiranih pozicija u odnosu na društveno-političku stvarnost.
- Srce u naslovu izložbe je i podsjetnik da je našem društvu potrebno više solidarnosti u vremenu kada se krize nižu jedna za drugom. Da bismo se borili za bolji svijet, moramo sačuvati i sjećanje na emancipacijske borbe iz prošlosti, što je još jedan važan aspekt umjetničke prakse Sanje Iveković te istaknut naglasak izložbe, koja uključuje i produkciju zagrebačke verzije umjetničina slavnog rada Lady Rosa of Luxembourg (2001.) pod novim naslovom Trudna memorija, pojašnjava Badovinac.
U njezinu radu pratimo posljednja dva desetljeća socijalističke Jugoslavije, 1970-e i 1980-e, vrijeme rata i tranzicije 1990-ih te prva desetljeća 21. stoljeća, obilježena rastućom globalnom krizom, ali i porastom nacionalizma i ksenofobije.
Naime, umjetnost Sanje Iveković od početka je društveno angažirana. Tijekom 1970-ih dekonstruirala je „univerzalne” istine koje su tada promovirali dominantni umjetnički, medijski i ideološki diskursi.
- Suprotstavila se dominantnoj muškoj estetici modernističke apstrakcije i zaokretu prema konzumerizmu, koji je u to vrijeme već bio zavladao socijalističkim medijskim prostorom i ideološkom propagandom. Iveković se svim tim „istinama” oduprla iz partikularne, ženske i u umjetnosti utjelovljene pozicije, čineći samu sebe protagonisticom vlastitih kolaža, performansa i videa. Također je među prvima politici pristupila s feminističke pozicije te se uhvatila u koštac s mitom o originalnosti – kolažiranjem i izrezivanjem isječaka iz časopisa i novina.
Njezini ikonički radovi iz 1970-ih, poput Dvostrukog života (1975. – 1976.) ili Tragedije jedne Venere (1975.), u kojima je fotografije iz svog privatnog albuma suprotstavila onima koje je preuzela iz novina i časopisa, zapravo nam govore da nikada nismo ni bili autentični subjekti, pa stoga naše srce ne pripada samo nama, ono je uvijek srce Drugoga. Njezini radovi iz 1980-ih intervencije su u službenu povijest uz pomoć izvedbenih gesti i snimaka iz privatnog života. U videu Osobni rezovi, primjerice, televizijske snimke emisije s naracijom službene povijesti Jugoslavije izmjenjuju se sa snimkom lica umjetnice, koje je prekriveno crnom čarapom na kojoj ona škarama izrezuje niz rupa. Kao što ne postoje objektivne istine, ne postoji ni objektivna povijest, pa se svaki rad Sanje Iveković može shvatiti kao napad na poziciju moći koja nam nameće jednoobrazno poimanje stvarnosti, ističe Badovinac.
Mnogi radovi na izložbi Works of Heart bave se ratom i razdobljem tranzicije. Iveković je svojim umjetničkim radom reagirala na brisanje povijesnog nasljeđa, uključivši se u borbu za povratak zaboravljenog, izbrisanog i potisnutog u kolektivno pamćenje. Na sličan način bavila se i vlastitim, osobnim sjećanjem. Mnogi njezini radovi posvećeni su očuvanju sjećanja na antifašističku borbu i posebno ulogu žena u njoj.Rad Sanje Iveković čini vidljivom činjenicu da je današnjem društvu potrebno više srca, odnosno više brige i solidarnosti.
- Rad Homeworks from Self-Isolation (Kućni rad u samoizolaciji, 2020.), primjerice, promišlja nedavnu pandemijsku krizu u odnosu na položaj žena, radnica, umjetnica i medicinskih sestara. Isticanje motiva srca u naslovu naše izložbe govori i o tome da nije riječ samo o retrospektivi, premda izložba predstavlja radove nastale tijekom više od pedeset godina, od 1970. do 2023. Srce je i metafora života, aktivne prisutnosti Sanje Iveković. Works of Heart započinje otkucajima srca i disanjem Sanje Iveković, točnije, dokumentacijom dvaju njezinih performansa, Inaugurazione alla Tommaseo (Otvaranje u Tommaseu, 1977.) i Nessie, 1981. I arhivski segment izložbe počinje performansom Otvaranje, iz 1976., prvom inačicom performansa u Tommaseu, u kojem je zvučnik također prenosio otkucaje umjetničina srca u prostoru galerije. Izložba je retrospektivnog karaktera, ali istodobno, poput otkucaja njezina srca, Iveković djeluje ovdje i sada, kao što je i tijekom cijele karijere bila aktivna protagonistica povijesnih zbivanja, podsjeća Badovinac.