Zove li vas itko Anthony?
- Vrlo često me ljudi pitaju je li mi to umjetničko ime. Kako su moji roditelji iz Kalabrije, a rođen sam u Francuskoj, bilo bi logičnije da su mi dali ime Antonio ili Antoine. Dapače, čest je običaj da djeca dobivaju imena po djedu. Moj se zvao Carmelo Santo, no moja majka je rekla da se njezin sin neće tako zvati i nazvala me Anthony. Anthony Genovese zvuči poput kakvog pardina, mafijaša iz New Yorka, ali zapravo je to ime bilo vrlo popularno zbog Anthonyja Quinna i Anthonyja Hopkinsa. Na jugu Italije svi me zovu Antonio, kao i dio moje obitelji i prijatelja.
Kad ste dobili svoju prvu Michelinovu zvjezdicu?
- Nakon što sam završio školu u Nici, četiri godine radio sam u nekoliko restorana s Michelinovim zvjezdicama na francuskoj rivijeri. No, kako je u mojoj viziji onoga što bih volio raditi bila talijanska kuhinja, dobio sam posao u restoranu Pinchiorri s tri Michelinove zvjezdice u Firenzi i ostao tamo četiri godine. Godinu dana radio sam u Tokiju, potom u Londonu, Honk Kongu, Tajlandu, Kini, Maleziji, a 2000. sam postao glavni chef najvećeg hotela na Amalfijevoj obali i s 28 godina dobio svoju prvu Michelinovu zvjezdicu. Tri godine kasnije odlučio sam se vratiti u Rim, a otvoriti vlastiti restoran.
Anthony Genovese u Šibeniku
Zašto ste ga nazvali Pagliaccio (klaun)?
- Iz više razloga. Prvi je što je moja mama jako voljela slikati klaunove. Uvijek ih je crtala i poklanjala mom ocu koji je nažalost umro kad mi je bilo samo sedam godina. Drugi je razlog što je moj posao veliki cirkus. Uvijek moraš biti nasmijan, šarmantan, ljubazan i zapravo imati puno maski kao i pagliaccio.
Koliko vremena provodite u njemu?
- Ja svoj restoran svaki dan otvaram i zatvaram. To je lijepo i ugodno mjesto u blizini Vatikana. Sve je vrlo čisto i svijetlo, ali ne kao u muzeju jer je to ipak moj drugi dom.
Jeste li zadovoljni s onim što ste dosad postigli?
- U početku je bilo teško, ali sad sam zadovoljan.
Kako biste definirali svoj kulinarski stil?
- Zapravo je teško to objasniti. To je fine dining easy koncept, miks svega što volim - od sirovog do slatkog, jednostavno ali puno okusa. Ništa nije savršeno, jer perfektno je za mene dosadno, ali uvijek se trudim napraviti najbolje i dati emociju. Da, zadovoljan sam.
Ima li na vašem jelovniku paste i koja je tajna talijanske tjestenine?
- Ne znam zapravo. Možda tradicija, strast, ljubav… Moj chef Francesco kad radi pastu izgleda kao krojač. Sve radi vrlo precizno, sa srcem, sav se unese u to što radi i stvarno nalikuje na modnog kreatora. Sve izgleda vrlo jednostavno, a opet posebno. Našu pastu koloriramo čokoladom i jeruzalemskom artičokom, a u proljetnom meniju imat ćemo i s kavom.
Imate li goste iz Hrvatske?
- Ne previše. Mislim da je moj gost jedan nogometaš iz Hrvatske koji igra u Romi. Ali nakon ovog druženja u Šibeniku možda dobijem nove goste. Svakako se nadam da će me posjetiti Marina Gaši.