Marija Kolb, zagrebačka glumica i producentica, povodom rođendana priuštila si je putovanje u Krakov gdje je uživala u svom sportskom hobiju sa ženama iz Velike Britanije, Ukrajine i Poljske, okusila neke neobične specijalitete, plesala u roller disco hali, uživala u umjetnosti, prirodi i bogatoj povijesti kraljevskog grada.
U Poljskoj sam već bila u dva navrata, a ovo je bio moj prvi posjet Krakovu, gradu u južnom dijelu Poljske koji je, iako po površini manji, po broju stanovnika svojevrsni pandan Zagrebu. Odabrala sam ga kao svoje rođendansko putovanje, što mi je općenito puno draže od materijalnih stvari. Ovaj put u Krakov sam išla zbog svoje sad već dugogodišnje strasti - umjetničkog rolanja (kao klizanje, ali na kotačima). U Hrvatskoj je to zanemaren sport u odnosu na druge europske države, dok Krakov ima razvijenu sportsku scenu i klub koji trenira sportaše i priprema ih za natjecanja, a ljeti organizira i Roll and Inline Art Camp. Na kamp sam došla spremna na zahtjevne treninge, ali ne na četiri treninga dnevno. Ono malo vremena koje mi je ostajalo za odmor iskoristila sam za upoznavanje brojnih povijesnih i kulturnih znamenitosti grada. Putovala sam avionom i, iako je put bio kratak i ugodan, odmah na početku doživjela sam efekt ‘zašto baš meni’, odnosno, aviokompanija je izgubila moj kofer. Budući da su u njemu bile role, to mi je bio priličan problem.
Kao svojevrsnu utješnu nagradu dobila sam paket s osnovnim higijenskim potrepštinama za ‘prvu pomoć’. I jednu majicu koja mi je bila i majica i jakna i spavaćica. Bila sam smještena u dvosobnom apartmanu, a glavni kriterij odabira bila je lokacija. Bilo mi je važno da je blizu sportskog centra u kojem su se održavali svi treninzi i da stan ima dobro opremljenu kuhinju, kako bih mogla pripremati jela, jer za odlaske u restorane i nisam imala vremena. No, osim što sam ostala bez kofera, odmah po dolasku imala sam i malu poplavu u stanu – odvod u tušu bio je začepljen. Srećom, agencija preko koje sam unajmila stan problem je odmah sanirala, a aviokompanija mi je kofer dostavila već idućeg dana, tako da sam se brzo mogla pridružiti ostatku ekipe na svim treninzima. Vježbali smo na rolama, zatim održavali ‘suhe treninge’ (figure, piruete i skokovi zbog sigurnosti uvježbavaju se bez rola), plesne i koreografske treninge, te vježbe snage i istezanje. Na ovaj kamp potaknula me trenerica Alba Ferrer, s kojom surađujem godinu dana. Krakov me već na prvi pogled iznenadio.
Primijetila sam koliko je grad čist, dakle s poda možete jesti (a takav im je i javni prijevoz, što me šokiralo). Ljudi su iznimno otvoreni, ljubazni i spremni pomoći, čak i kad ne govore engleski. Sporazumijevali smo se rukama i nogama. Cijene su uglavnom slične onima kod nas. I tako je počelo mojih sedam dana u Krakovu, s izgubljenim koferom, poplavljenom kupaonicom, četiri treninga dnevno i vrlo malo slobodnog vremena. Upravo u tim rijetkim slobodnim trenucima počela sam otkrivati grad. A bome se ima što za vidjeti i doživjeti.
KAZIMIERZ - SVAKI KUTAK PRIČA PRIČU
Kazimierz je nekada bio zaseban grad, a kasnije postao dijelom Krakova. Nakon preseljenja Židova iz starog dijela Krakova u Kazimierz krajem 15. stoljeća, on postaje jedno od najvažnijih središta židovske kulture, vjere i učenja u Europi. Danas svaki kutak Kazimierza priča neku svoju priču. Od znamenitosti bih posebno izdvojila Szeroku, povijesnu ulicu koja je nalik izduženom trgu, a oko koje se nižu stare sinagoge, povijesne kuće i židovsko groblje. Upravo je Szeroka bila središte nekadašnjeg židovskog gradskog naselja. Danas se između starih zgrada skrivaju brojni mali restorani i kafići, često smješteni u unutarnjim dvorištima, a jedno od takvih šarmantnih mjesta je i Karma Coffee Roastery. Duboki hlad idealan je za predah od gradskih ulica, rad na laptopu, druženje ili jednostavno uživanje u mirisu svježe mljevene kave.
Tu je i Plac Nowy, kultno mjesto Kazimierza na kojem se obavezno mora probati zapiekanka – svojevrsni poljski street food, odnosno kruh nalik bagetu, nadjeven različitim sastojcima i zapečen. Odabrala sam vege varijantu, iako mi na prvu nije bilo primamljivo, poslije sam poželjela još. Nezaobilazan je i restoran Pierogarnia Krakowiacy koji priprema prefine handmade pieroge – tradicionalno poljsko jelo koje dolazi u bezbroj slanih i slatkih kombinacija. Odlučila sam probati „krakowsku” varijantu - punjenu gljivama, sirom i lukom. A od slatkih specijaliteta posebno bih izdvojila suhe šljive u čokoladi – jednostavne, ali toliko dobre da ih je opasno imati pored sebe.
ŽIVOT UZ VISLU
Jedan od najživljih dijelova Krakova svakako je onaj uz Vislu. Promenada vrvi turistima, ali i Krakovljanima koji se ovdje dolaze rekreirati, odmoriti, izležavati na travi i jednostavno uživati uz rijeku. A pogled koji se pruža prema tvrđavi Wawel teško je nadmašiti. Wawelsko brdo, na kojem se nalazi kraljevski dvorac i velebna katedrala, u kojoj su pokapani brojni poljski kraljevi, definitivno je lokacija za koju treba izdvojiti više vremena, ali se svakako isplati. No, uz Wawel se vežu i neke sasvim drukčije, puno osobnije priče. Jedna od njih je ona o Džoku, psu čiji je spomenik danas smješten na riječnom bulevaru. Nakon što mu je vlasnik 1991. godine preminuo od srčanog udara u blizini ronda Grunwaldzkog, Džok je gotovo godinu dana ostao na tom području, uporno čekajući čovjeka koji se više nije mogao vratiti.
Njegova je priča toliko dirnula Krakovljane da je pas postao simbol nevjerojatne pseće odanosti, a danas na to podsjeća skulptura umjetnika Bronisława Chromyja. A onda, nekoliko koraka dalje – zmaj! Smok Wawelski jedna je od najprepoznatljivijih atrakcija Krakova, jer svakih pet minuta doslovno bljuje vatru, na veliko oduševljenje djece i svih onih koji ga prvi put ugledaju. Uz Vislu sam se zadržala nešto duže i na brodu Arkadia, uz pogled na grad s rijeke, probala jedan od njegovih tradicionalnih slatkih specijaliteta – sernik krakowski, tj. krakovski cheesecake. I tako se uz Vislu zapravo na svakom koraku izmjenjuju velike povijesne priče, legende, umjetnost i sasvim obični mali užici. Od kraljeva i katedrale do psa koji je čekao svog gospodara, zmaja koji bljuje vatru i kolača pojedenog uz rijeku – možda upravo zato ovaj dio Krakova toliko lako ostaje u sjećanju.
SRCE GRADA – Rynek Główny i Kościół Mariacki
Centar Krakova i njegov glavni trg, Rynek Główny, potpuno su me raspametili. Trg je velik, pompozan i neprestano živ – vrvi turistima, uličnim izvođačima, kočijama s konjima, a sa svih strana ga okružuju restorani, pivnice i kafići. Nekoć centar trgovine i mjesto javnih smaknuća, jedan je od najvećih srednjovjekovnih gradskih trgova u Europi, a danas najživlje mjesto grada i centar šušura. Posebno dojmljivim čini ga bazilika sv. Marije, sa svoja dva tornja različite visine.
Ono što me iznenadilo bio je prodoran zvuk trube. Naime, svakog se sata s višeg tornja oglašava trubač, ali njegova melodija iznenada prestaje – prema legendi, upravo onako kako je nekada davno prekinuta pjesma stražara koji je trubom upozoravao grad na nadolazeću opasnost. Taj zvuk, poznat kao hejnał mariacki, danas je jedan od prepoznatljivih simbola Krakova.
PLUĆA GRADA
Krakov ima brojne zelene oaze – parkove, šetnice i brojna jezera koja stanovnicima pružaju prostor za predah, druženje i rekreaciju. I zanimljivo je da su mnoga od tih jezera zapravo umjetno nastala, a danas su se toliko prirodno uklopila u grad da ih je teško doživjeti kao nešto što je stvorio čovjek. Jedna od takvih oaza je Zalew Nowohucki, uz koji sam se odmarala između treninga. Oko jezera je uređena šetnica s klupama, kafićima i malim street food restoranima pa je to idealno mjesto za predahnuti.
Posebna atrakcija su fontane koje posjetitelji mogu sami programirati – preko konzole na obali mogu upravljati pojedinim mlazovima, a kada se uključi više ljudi, zajedno mogu stvoriti vlastiti mali vodeni show što je bilo baš sjajno za doživjeti. A onda je tu Planty; veliki zeleni prsten koji okružuje povijesnu jezgru i vodi gotovo do samog srca grada. Sastoji se od osam povezanih vrtova, a osim što je čaroban za šetnju, na zanimljiv način priča i o ljudima koji su obilježili poljsku kulturu: na više od stotinu klupa postavljene su pločice s imenima književnika, umjetnika, filozofa, sportaša i drugih znamenitih osoba, a uz ime se nalazi i QR kod koji je link do stranice s informacijama o toj osobi. Tako obična klupa postaje edukativni punkt na otvorenom - mjesto na kojem, dok se odmarate, usput možete upoznati ljude koji su svojim radom i stvaralaštvom zadužili Poljsku.
UMJETNOST ZA DUŠU
Zbog žestokog tempa treninga nisam stigla obilaziti muzeje, ali ipak sam odlučila nahraniti oči i dušu vrhunskim djelima dvojice poljskih likovnih majstora. Beksiński, jedan od najpoznatijih suvremenih poljskih umjetnika, i danas je prepoznatljiv po sasvim osobitom umjetničkom jeziku. Njegova su djela nabijena emocijama i kontroverzna - teško ih je samo pogledati i nastaviti dalje, jer kod gledatelja izazivaju snažne, često potpuno suprotne osjećaje – od divljenja do nelagode. Deformirani likovi, nadrealni prizori, napuštene građevine i fantastični oblici izvedeni su minucioznim potezima kista, toliko precizno da istodobno djeluju nestvarno i gotovo opipljivo.
U stalnoj galeriji u Nowohuckie Centrum Kultury izloženo je 50 njegovih ulja na platnu, među kojima je velik dio iz njegova poznatog ‘fantastičnog’ razdoblja iz 1980-ih. A onda - potpuni zaokret. Jerzy Duda-Gracz donosi sasvim drugačiji doživljaj. Njegove slike na prvi pogled mogu djelovati pomalo naivno, groteskno, katkad gotovo dječje, ali iza tog izraza krije se vrlo ozbiljan i zreo umjetnički izraz. Bavio se običnim ljudima, njihovim manama, smiješnim i pomalo tužnim stranama svakodnevice, često ih prikazujući s dozom ironije, ali i topline.
Njegova stalna galerija u NCK-u okuplja djela iz različitih razdoblja njegova stvaralaštva i upravo kroz njih lijepo se vidi kako se njegov način slikanja s vremenom mijenjao – od detaljnosti prema većoj ekspresivnosti i slikarskoj slobodi. Možda mi je upravo zato ovaj kratki bijeg u galerije, između četiri treninga dnevno, bio jedan od najdražih predaha u Krakovu. Kući sam se vratila prepuna dojmova, širokog osmijeha, premorena i s upalom mišića, ali put u Krakov pamtit ću kao najljepši rođendanski poklon koji sam si priuštila.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....