Cvjetni izlozi Saše Šekoranje trajno su promijenili izgled i doživljaj Zagreba, kako domaćim ljudima tako i turistima. Od prve cvjećarnice u Ilici do druge u Dežmanovoj ulici te sada, na lokaciji u blizini Meštrovićeva paviljona - Saša Šekoranja napravio je svojevrsni puni krug oko centra grada. Umjetnik je to koji vlada minimalističkim jednako kao i baroknim principima, šarenilom i monokromnim rješenjima. Njegov posljednji projekt je novi izložbeno-prodajni prostor u Ulici kralja Držislava, koji je dosad služio samo kao poslovni prostor Studija Franić Šekoranja.
"Odluka nije bila jednostavna, ali mislim da je svaka promjena u suštini potencijalno dobra i daje mi novu energiju. Bilo je ključno da pod jednim krovom imam i studio za interijere i cvjećarnicu. Mislim da je ova lokacija uz HDLU divna i kvart mi se sviđa. Dežmanovu neću nikada zaboraviti jer je to jedna od možda najljepših ulica u Zagrebu", govori Saša Šekoranja. Diplomirani slikar otkrio je svoju strast prema cvijeću vrlo rano - i vrlo je brzo te dvije kreativne djelatnosti pretvorio u lukrativan posao.
"U Ilici sam znao raditi po 16 vjenčanja subotom. Danas više ne mogu toliko, postoje agencije za vjenčanja. Mislim da je to za mene bolje jer tako bolje radim. Kada se sjetim prostora u Ilici, ne mogu vjerovati na kako sam skučenom mjestu napravio toliko puno posla", kaže Saša Šekoranja čiji su izlozi, neovisno o tome na kojoj su lokaciji, uvijek plijenili pažnju prolaznika.
"I u ovomu ću prostoru zadržati svoj izlog koji ljudi na neki način od mene i očekuju. I dalje ću raditi svoje male instalacije. Bivši je prostor bio kao prazna galerija, a ovaj više igra na kartu ambijenta i atmosfere. Djeluje kao da si ušao u nečiji stan. U svijetu je tek sad postao trend da cvjećarnice izgledaju kao galerije, inozemni cvjećari rade simulacije praznih galerija u kojima prezentiraju svoje stvari - no osobno nisam više time fasciniran. Odlučio sam miješati stare i nove elemente, tapiseriju iz 18. stoljeća, moje slike, novu keramiku na kojoj radim", objašnjava umjetnik. Aranžmani se, kaže, mijenjaju kao i moda: nekada je imao samo bijelo cvijeće, sada bira šarenilo.
"Mi smo uvijek kalibrirani na prirodu i učimo iz prirode. Naučili smo da crvena boja maka odgovara njegovu punom zelenom listu. Tako je bilo i kod Mattisea kada je svoju boju ciklame miješao s bojom agave. Ideja je da sve što činimo bude u skladu i proporciji", govori Šekoranja. Bez ljepote, kaže, ne može živjeti, ona mu daje životni smisao, bilo da se radi o ljepoti odnosa, prostora, ljudi. Svoju prvotnu umjetničku praksu - slikarstvo - nikada nije zanemario. Dapače, cijelo vrijeme slika.
"U posljednje vrijeme često se sjetim pokojne slikarice Nives Kavurić Kurtović, koja je dolazila na klasu dok sam studirao, iako mi nije bila profesorica, a govorila je uvijek isto - da čuvam sve crteže koje radim jer će mi jednog dana biti važni. Poslušao sam je i danas iz arhive vadim crteže koje sam uglavnom radio na putovanjima. Trenutačno sam u fazi da radim na ružičastim platnima. Moja spavaća soba prvi je izložbeni prostor, drugi je cvjećarnica, a treći klijentov prostor", kaže Saša Šekoranja, koji ovih dana već razmišlja o jeseni i žali za ljetom, svojim istarskim vrtom, životom na selu i odlascima u Rovinj gdje vrijeme provodi bez stresa i s puno smijeha, glazbe i kvalitetnih druženja. U Rovinju mu je ritam uvijek isti: susret s prijateljima u hotelu Adriatic, kupanje, sunčanje, ručak, večera... Druženja se nerijetko organiziraju baš u njegovoj kući, kad mu oko uređenja stola i prostora pomaže majka Lily, od koje je ponajviše naučio o kuhanju i lijepom aranžiranju. U svojoj novoj cvjećarnici u Zagrebu Saša bira gloriose, a želi da buketi izgledaju divlje i neukrotivo. Priprema se i za Božić pa ovih dana odlazi u Pariz u nabavku ukrasa, a radi i na novim crtežima te skulpturama ptica koje će kipari izrađivati po njegovim zamislima.