"Filip, sastavljam neku novu ekipu za portale, showdeskove, virale, pa sam mislila bi li opet pisao za nas." Naravno, to pitanje mi je postavljeno dok sjedim u Šlaj - Aniću čekajući da dogovorim svoj prvi implantant i nadajući da će me prepoznati, pa da za taj isti jedan zub neću morati dizati novi gotovinski kredit po povoljnim bankarskim kamatama, jer banke su tu zbog nas, zar ne?
Al‘ nije bitan zubar, nego činjenica što, dok tamo sjedim, guglam u glavi kako ću sad kroz najveću gužvu na svijetu stići do Jaruna pokupiti Lava iz vrtića nakon kaj sam od šest bil na snimanju, a kad dođem doma, ako se uopće probijem kroz najveću gužvu na svijetu, treba još samo skuhati ručak do kraja, pokupiti “onaj” prozor, odvesti djecu na teakwondo, solfedžo, engleski, njemački, bugarski, kineski, ako stignem volio bih i na tenis, možda malo do teretane (nisam dugo bio), a žena mora na plivanje - pa bi bilo super pokupiti punicu da ih pričuva dok se vrate s bugarskog, a onda ju odvezem nazad doma prije predstave poslije koje sam dogovorio jedan sastanak kojeg nemam gdje ugurati. Eto, tako je u mojoj glavi - ili dođe faza kad nije neka gužva pa sjedim, pušim, gledam u daljinu i žalim za vremenima kad sam imao uragan u glavi jer onda sam bolje “valjda” Bogu služio, onda sam vrijedio.
Ali dakle vratimo se na početak. U tom nekom trenutku mene nazove moja najdraža žena iz novinarskog svijeta i pita "jel bi ti opet pisao za nas?" U trenutku kad ne znam gdje mi je glava, a gdje rep, gdje počinjem, a gdje završavam, ja odgovaram na jedini mogući, logičan način odgovorom: DA!
Pa si mislim zašto? Nije da sam se proslavio zadnji put kad sam nekaj piskaral, treba podnijeti komentare obitelji: "Ti ćeš pisati?", ili susjede (moje drage kume i vječitog kritičara): "Fike daj molim te, tebi to nikad nije išlo i tak..." Jedino kaj oni ne znaju da to mene još više naloži i da ja živim od inata.
Kao drugo nije to ni neka lova koja će promijeniti moj ubetonirani minus. A kao treće, u ovom kaosu obitelji, posla i mojeg dohranjivanja situacija da od muhe pravim slona mi vjerojatno, čitaj STVARNO, ne treba još jedna obaveza, rokovi i sve što ide uz to.
I što je onda razlog zbog kojeg kažem da? Možda će mi biti lakše kad ovako to sve iz tjedna u tjedan izbacim iz glave, apstraktno, kao slikar kantu boje na platno, možda se potajno nadam da će netko reći: "Joj, čitao sam, super ti je kolumna", jer sam tašt kao svaki glumac (tj. čovjek), a možda onako patetično želim da se netko prepozna u komešanju mog mozga izbačenog na papir pa nam obojici bude lakše... A možda su u šumi.
I tak, vozim se u taksiju, sad idem iz auto servisa na posao, moj vozač priča na telefon na perfektnom egipatskom, ali dobar dan, lijevo i desno zna na tečnom hrvatskom, pa bih jednom pisao i o tome koliko se to može i koliko se to smije. Pa bih pisao jednom o majstorima koji mi rade krov, a koji su došli, nakon drugih koji su mi u četiri mjeseca napravili frtalj krova i štete za dva krova. Pa o tome kak je lepo sjediti na Svačićevom trgu i gledati u drveće usred džungle automobila, cesta i zgrada.
Pa si mislim o tim NOVIM prekrasnim kvartovima koje grade na Sveticama, u Blatu i u Španskom gdje naprave osamsto stanova, trideset parking mjesta i sve lijepo zaliju okolo betonom tako da se djeca mogu igrati jedino tako da skaču po krovovima od automobila, pa se čudimo zašto sjede doma i bulje u mobitel od 0-24. I da, cijena po kvadratu je bar prava sitnica.
Ali, postoji ured za prostorno uređenje grada i planiranje kvalitetnog života obitelji koji zapošljava 45 članova uprave i 350 zamjenika. Pisao bih o knjigama samopomoći, ayurvedi, masažama, life coachevima, vidovnjacima, psihoterapijama, ayahuascama, tetahiličarima i ostalim čudesima koja nam mogu pomoći da se prosvijetlimo. Ili bih napisao tri rečenice taj tjedan jer je sve u meni stalo i nema ove bujice...
Vidjet ćemo što će reći uredništvo, do tada drž’te se moji sustanari, supatnici, istomišljenici i neistomišljenici i idemo dalje!
P.s. Sad će mama reći "Pa ne možeš poslati takav tekst, daj to malo uredi, mislit će ljudi da si nepismen." Poštujem pravopis jako, ali ak ovo sad počnem uređivati, onda to više ne bum bio ja!